Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5595/18 (Hercegovačko-neretvanski kanton, Vlada-Ministarstvo unutrašnjih poslova iz Mostara)
Odluka donesena 19. 12. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5595/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5595/18, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, Vlada-Ministarstvo unutrašnjih poslova, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona, Vlada-Ministarstvo unutrašnjih poslova podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Rs 157743 17 Rev od 15. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 16 Rs 2 od 9.
januara 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton, Vlada-Ministarstvo unutrašnjih poslova iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 5. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 157743 17 Rev od 15. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 16 Rs 2 od 9. januara 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 16 Rs 2 od 9. januara 2017. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se utvrdilo da je tuženi apelant proveo nezakonitu proceduru za izbor komesara policije te da je donio ništavu i nezakonitu odluku nezavisnog odbora o imenovanju ravnatelja policije. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine, žalba tužitelja Amira Begića je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđuje da je procedura bila nezakonita na osnovu koje je uveden u dužnost te time, faktički, apelant zasnovao radni odnos sa predloženim kandidatom Ilijom Lasićem, pa ga je isti na osnovu prednjeg utvrđenja dužan razriješiti funkcije komesara. Istovremeno je tuženi dužan platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o a parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a odredbom iz člana 321. stav 2 ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonite procedure za izbor komesara u HNK-u se ne odnosi na novčanu tražbinu, pa je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju tužitelj u svoj tužbi označi (član 53. tačka 5., član 316. stav 1. ZPP-a u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP). Kako vrijednost spora u ovom dijelu nije označena, to uvjet za dopustivost revizije u smislu te zakonske odredbe nije ispunjen.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 157743 17 Rev od 15. maja 2018. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je apelantu 23. avgusta 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. oktobra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 157743 17 Rsž 2 od 14. juna 2017. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević