Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5436/18 (S. Š.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5436/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-5436/18, rješavajući apelaciju Sedine Šeperović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Sedina Šeperović protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 K 042083 18 Kž od 16. avgusta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Sedina Šeperović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Adil Draganović, advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 25. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 22 0 K 042083 18 Kž od 16. avgust 2018. godine.
2. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelantica je oglašena krivom zbog krivičnog djela oštećenje povjerioca iz člana 246. stav 2. Krivičnog zakona F BiH, za koje krivično djelo joj je izrečena uslovna osuda, tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i određeno da se ista neće izvršiti pod uvjetom da u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.
3. U toku postupka pred prvostepenim sudom je utvrđeno da se van razumne sumnje u ponašanju apelantice ostvaruju svi elementi bića krivičnog djela oštećenja povjerioca iz člana 246. stav 2. Krivičnog zakona F BiH, jer je apelantica drugom prevarnom radnjom, odnosno prodajom šumskih traktora kao sredstva obezbjeđenja kredita, oštetila povjerioca Raiffeisen banku. Naime, prvostepeni sud je naveo da ovaj zaključak proizilazi prvenstveno iz materijalnih dokaza, odnosno izvoda iz aktuelnog sudskog registra, koji nedvojbeno potvrđuju da je apelantica direktor i odgovorna osoba ,,Nes“ d.o.o. i iz ugovora o kreditu i zalogu, koje je apelantica kao odgovorna osoba potpisala sa Raiffeisen bankom. Osim toga, prvostepeni sud je naveo da se navedeni zaključak suda temelji i na iskazima saslušanih svjedoka B.M. i R.D., koji su pred sudom potvrdili da su, na ime potraživanja koja su imali prema,,Nes“ d.o.o. Sanski Most, od njih dobili šumske traktore, koji su ugovorom o zalogu određeni kao predmeti zaloga.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je u prvostepenom postupku nesporno utvrđeno da je apelantica u svojstvu odgovornog lica u pravnom licu „Nes“ potpisala sa povjeriocem Raiffeisen bankom ugovor o kreditu, te ugovor o zalogu kojim su sporni šumski traktori ugovoreni kao sredstvo obezbjeđenja kredita. Takođe je utvrđeno da je apelantica morala znati za nezakonito raspolaganje sa predmetnim mašinama, s obzirom da je navedenim ugovorima propisano da se predmet zaloga ne može otuđiti ili opteretiti drugim pravnim poslom bez saglasnosti založnog povjerioca Raiffeisen banke. Dalje, da je suprug apelantice kao svjedok u svom iskazu koji je dao na glavnom pretresu potvrdio da je jedan šumski traktor po osnovu dugovanja pravnog lica „Nes“ uzeo B.M., a drugi šumski traktor R.D., što je i rekao apelantici tj. svojoj supruzi, slijedom čega je apelantica znala za otuđenje radnih mašina odnosno šumskih traktora. Stoga, Kantonalni sud je istakao da su žalbeni navodi branioca da apelantica nije bila stvarni direktor firme „Nes“ d.o.o. Sanski Most, nego da je sve ugovore potpisivala po nalogu svekra, te da nije bila upoznata sa otuđenjem šumskih traktora, paušalni te suprotni utvrđenom činjeničnom stanju. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da ne postoje okolnosti koje isključuju krivnju apelantice, slijedom čega je prvostepeni sud pravilno primijenio Krivični zakon FBiH. Kantonalni sud je takođe naveo da je izvedenim dokazima optužbe izvan razumne sumnje utvrđeno da je apelantica počinila krivično djelo koje joj se stavlja na teret, jer je znala da je pravno lice u kojem je odgovorna osoba nesposobno za plaćanje, kao i da je kod apelantice postojala namjera da otuđenjem radnih mašina odnosno šumskih traktora ošteti povjerioca s obzirom da je za otuđenje znala, a nije ga spriječila.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa. Osim toga, apelantica se poziva i na povredu člana 7. Evropske konvencije-kažnjavanje samo na osnovu zakona. Apelantica, u suštini, navodi da su sudovi proizvoljno tumačili odredbe Krivičnog zakona FBiH i na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenili odredbu člana 246. stav 1. i 2. Krivičnog zakona FBiH. Takođe, apelantica navodi da su sudovi proizvoljno odlučivali kada su pronašli da su radnje iz optužnice izvan svake sumnje dokazane. Nadalje, apelantica navodi da je Tužilaštvo moralo dokazati da je znala da je pravno lice nesposobno za plaćanje i da je svojim ličnim radnjama-činjenja doprinijela ostvarivanju ovog krivičnog djela.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primjenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke kao osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Takođe, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u svojoj presudi, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, te njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenje zaključka da je apelantica počinila predmetno krivično djelo za koja je oglašena krivom. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge za svoje stavove u obrazloženjima osporenih presuda, tako da procjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelantice. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević