Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5170/18 (M. H.)
Odluka donesena 06. 12. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Uknjižba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5170/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5170/18, rješavajući apelaciju Muhameda Halilovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka
a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muhamed Halilović protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 Dn 002091 18 Gž od 18. jula 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 10. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 Dn 002091 18 Gž od 18. jula 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom apelantova žalba je odbijena i potvrđeno je Rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine - Registar zemljišta broj 096-0-DN-18-001281 (1150/18) od 15. marta 2018. godine. Tim rješenjem je dozvoljen upis u A list zk.ul.br. 5213 i 5214 k.o. Brčko 1 nekretnina, pobliže navedenih u izreci rješenja, te je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u zk.ul.br. 5213 k.o. Brčko 1 u korist Brčko distrikta Bosne i Hercegovine sa 1/1 i uknjižba prava građenja na nekretninama u korist apelanta, te uknjižba prava građenja u zk.ul.br. 5214 k.o. Brčko 1 u korist apelanta sa 1/1.
3. U obrazloženju osporenog rješenja, Apelacioni sud je, između ostalog, istakao da prema podacima cjelokupnog spisa slijedi da je prvostepeni sud 15. marta 2018. godine, u skladu sa odredbama čl. 107. i 108. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, na osnovu Rješenja Vijeća za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama od 12. marta 2018. godine, donio rješenje kojim je dozvoljen gore navedeni upis. Nadalje, Apelacioni sud je naveo da je, prema sadržaju pobijanog rješenja, prvostepeni sud postupio u skladu sa odredbom člana 107. stav 2. navedenog zakona kojom je propisano da kada zemljišnoknjižni upis određuje drugi nadležni organ, a ne Osnovni sud, da se onda Osnovni sud ograničava na ispitivanje je li upis odredio za to nadležni sud ili organ i da li je upis provodiv s obzirom na stanje zemljišne knjige, dok o ostalim pretpostavkama odlučuje onaj organ koji upis dopušta. U vezi s tim, ukazano je da je rješenjem pomenutog Vijeća od 12. marta 2018. godine, utvrđen sadržaj nekretnina u popisnom listu broj 1101. k.o. Brčko 1 koje se sastoji od zemljišta i stambene zgrade, te da tim rješenjem utvrđeno pravo vlasništva na zemljištu u korist Brčko distrikta Bosne i Hercegovine sa dijelom 1/1, odnosno pravo građenja na zemljištu i pravo vlasništva na objektima u korist apelanta sa 1/1. Slijedom iznesenog, Apelacioni sud je istakao da je prvostepeni sud dužan da dozvoli upis parcela i uknjižbu prava vlasništva i prava građenja na nekretninama u skladu sa sadržajem rješenja navedenog Vijeća, odnosno podatke o nekretninama utvrđene u postupku izlaganja podataka ne može promijeniti. Isto tako, Apelacioni sud je naveo da valja ukazati, uzimajući u obzir navode iz žalbe, da apelant može u posebnom parničnom postupku dokazivati svoje tvrdnje da mu pripadaju nekretnine u površini od 273 m2, a ne od 272 m2, kako je to utvrđeno u postupku izlaganja podataka o nekretninama. Stoga, kod navedenog stanja stvari i kod toga da nekretnine sadrže svoje površine kao u popisnom listu za zemljište, a koji je sastavni dio rješenja od 12. marta 2018. godine, istaknuto je da se irelevantnim ukazuju navodi žalbe apelanta sa aspekta pravilnosti, odnosno zakonitosti pobijanog rješenja. Naime, ukazano je da je prvostepeni sud dozvolio upis parcela u A list zk.ul.br. 5213 i 5214 k.o. Brčko 1, te uknjižbu prava vlasništva, odnosno prava građenja na osnovu rješenja pomenutog Vijeća, kao odluke nadležnog organa, zbog čega je iz navedenih razloga valjalo žalbu apelanta odbiti kao neosnovanu.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne odredbe Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava apelanta odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine na predmetnu situaciju, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević