Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4191/16 (H.M.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4191/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4191/16, rješavajući apelaciju H. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačke a) i b), člana 58. i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija H. M. podnesena zbog kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 021222 15 Rs 2 od 29. juna 2016. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. M. podnesena protiv Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 021222 15 Rs 2 od 29. juna 2016. godine u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant H. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 2. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 021222 15 Rs 2 od 29. juna 2016. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo – ZDRMU „Đurđevik“ d.o.o. Đurđevik (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 29. marta 2017. godine i 15. oktobra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju. Također, Ustavni sud je 15. oktobra 2018. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi fotokopiju dostavnice o uručenju apelantu osporene presude tog suda od 29. juna 2016. godine.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i tuženi su u periodu od 3. aprila 2017. godine do 19. oktobra 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio Ustavnom sudu fotokopije dostavnica o uručenju osporene odluke Općinskog suda od 29. juna 2016. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 17. juna 2010. godine podnio tužbu protiv tuženog radi isplate razlike plaće i regresa, zajedno sa zakonskim kamatama i troškovima postupka.

7. Tuženi je u odgovoru na tužbu i tokom postupka istakao protivtužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje neblagovremenosti apelantove tužbe i gubitka prava potraživanja.

8. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 021222 10 Rs od 8. jula 2011. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, a odbijen je kao „neblagovremen“ protivtužbeni zahtjev tuženog.

9. Spis predmeta je 13. novembra 2011. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi tuženog.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 021222 11 Rsž od 23. aprila 2015. godine djelimično je uvažena žalba tuženog, te prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je apelantu dosuđena razlika plaće, kao i u dijelu koji sadrži odluku o troškovima postupka, pa je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu, dok je prvostepena presuda potvrđena u dijelu u kojem je odlučeno o potraživanjima na ime regresa.

11. Kantonalni sud je 19. maja 2015. godine spis predmeta vratio Općinskom sudu na daljnje postupanje.

12. U ponovnom postupku Općinski sud je donio rješenje od 26. maja 2015. godine kojim je zakazao pripremno ročište za 6. juli 2015. godine. Navedeno ročište nije održano zbog imenovanja postupajućeg sudije u drugi sud.

13. Predmet je presigniran drugom sudiji, koji je 30. oktobra 2015. godine produžio evidenciju predmeta, a 6. juna 2016. godine donio rješenje o zakazivanju glavne rasprave za 27. juni 2016. godine.

14. Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 021222 15 Rs 2 od 29. juna 2016. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev na ime razlika plaća i troškova postupka. U dijelu odluke o pouci o pravnom lijeku, Općinski sud je istakao da se protiv te presude može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u predviđenom roku.

15. Iz stanja spisa predmeta (odgovora Kantonalnog suda na apelaciju) proizlazi da je osporena presuda Općinskog suda od 29. juna 2016. godine postala pravosnažna i izvršna i da je na osnovu nje apelant pokrenuo izvršni postupak.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prema apelantovom shvatanju, povreda prava na imovinu manifestira se u činjenici da on ne može nikako da ostvari pravo koje je stekao tokom trajanja radnog odnosa (razlika neisplaćene plaće), te da je u tom dijelu proizvoljnom primjenom materijalnog prava odlučeno na njegovu štetu. U kontekstu navoda o povredi prava na pravično suđenje, apelant ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka (šest godina). Slijedom navedenog, predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu prava na imovinu i ostavi na snazi presudu Općinskog suda od 8. jula 2011. godine, kao i da se naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

II.Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi prigovori i da je odluka tog suda od 23. aprila 2015. godine zakonita i pravilna i da njome nisu povrijeđena apelantova prava koja ističe, pa je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. Također je Kantonalni sud obavijestio Ustavni sud da je osporena odluka Općinskog suda od 29. juna 2016. godine postala pravosnažna i izvršna, te je 27. oktobra 2016. godine pokrenut postupak za njeno prinudno izvršenje radi naplate potraživanja.

18. Općinski sud je naveo da je opisao hronološki tok (ponovnog) postupka pred tim sudom nakon donošenja presude Kantonalnog suda od 23. aprila 2015. godine, navodeći da je, prema mišljenju tog suda, on relativno kratko trajao, pa je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

19. Tuženi je naveo da je protekao rok za podnošenje predmetne apelacije budući da je apelant odluku o posljednjem pravnom lijeku (presudu Kantonalnog suda od 23. aprila 2015. godine) primio 29. aprila 2015. godine.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem se osporava način na koji je u ovoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo u odnosu na apelantov zahtjev za isplatu razlike plaća (zajedno s troškovima postupka), Ustavni sud je pošao od navedene odredbe člana 18. stava (1) i stava (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je presudom Kantonalnog suda od 23. aprila 2015. godine u jednom dijelu predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje, te je u ponovnom postupku Općinski sud o navedenim (spornim) zahtjevima tužbe (plaće, kamate i troškovi postupka) odlučio osporenom odlukom od 29. juna 2016. godine. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je u navedenoj odluci u pouci o pravnom lijeku apelant upućen da može izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u roku od 15 dana. Kako iz stanja spisa predmeta proizlazi da apelant nije u ostavljenom roku koristio ovaj pravni lijek, te imajući u vidu činjenicu da je navedena osporena presuda Općinskog suda od 29. juna 2016. godine postala pravosnažna i izvršna, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu u odnosu na njegovo nezadovoljstvo samim ishodom predmetnog parničnog postupka u kontekstu zaštite svojih imovinskih prava (plaće, kamata i troškovi postupka). Na takav način apelant je u tom dijelu sam sebe lišio efektivne sudske zaštite koja mu je stajala na raspolaganju, onemogućivši pritom zakonom uspostavljenu višu sudsku instancu da raspravi o njegovim zahtjevima i eventualno ispravi greške nižestepenog suda. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje u vezi s donošenjem odluke u razumnom roku

27. U odnosu na apelantove navode koji se tiču dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je posljednja sudska odluka u ovoj pravnoj stvari, kojom je na meritoran način odlučeno o apelantovim građanskim pravima, Presuda Općinskog suda broj 33 0 Rs 021222 15 Rs 2 od 29. juna 2016. godine. Kako apelant protiv nje nije izjavio žalbu, proizlazi da je navedena presuda postala pravosnažna i izvršna i na osnovu nje je apelant pokrenuo izvršni postupak pred nadležnim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da se navedena sudska odluka ima smatrati konačnom odlukom u kontekstu garancija koje pruža pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je njome na konačan način determinirano apelantovo građansko pravo, odnosno okončan predmetni parnični postupak, kao i da u kontekstu djelotvorne zaštite navedenog prava (suđenje u razumnom roku) ne postoji drugi pravni lijek osim obraćanja Ustavnom sudu. Cijeneći blagovremenost podnošenja apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud primjećuje da je apelant naveo da mu je navedena presuda Općinskog suda od 29. juna 2016. godine dostavljena 5. septembra 2016. godine. Na traženje Ustavnog suda, Općinski sud nije dostavio dostavnicu o uručenju osporene presude apelantu ili njegovom pravnom zastupniku. Stoga, u nedostatku dokaza o uručenju apelantu osporene presude Općinskog suda od 29. juna 2016. godine, a imajući u vidu da ova presuda predstavlja konačnu odluku kod ocjene navoda o dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud je zaključio da će pri ocjeni blagovremenosti podnošenja apelacije u ovom dijelu prihvatiti apelantov navod da mu je navedena presuda Općinskog suda dostavljena 5. septembra 2016. godine jer mu se ne može staviti na teret nedostavljanje dostavnice o uručenju osporene presude. S obzirom na to da je apelacija podnesena 2. novembra 2016. godine, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija, u odnosu na navode koji se tiču dužine trajanja postupka, nesporno podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] .

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud, prije svega, konstatira da je tužba podnesena 17. juna 2010. godine, a da je presuda Općinskog suda donesena 29. juna 2016. godine. Dakle, predmetni postupak je, u odnosu na zahtjev za isplatu razlike neisplaćenih plaća i troškova postupka, trajao oko šest godina i to je relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka. Nadalje, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud konstatira da se ne može govoriti o naročito složenom postupku, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka. Također, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku bio istaknut i protivtužbeni zahtjev, te da je u jednoj fazi postupka postupajući sudija imenovan na rad u drugi sud, što je rezultiralo presigniranjem predmeta na novog sudiju. Navedeno je nesporno utjecalo na dužinu trajanja postupka. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su oni u relevantnom periodu nesumnjivo preduzimali potrebne procesne aktivnosti. Općinski sud je prvu meritornu odluku donio u roku od oko godinu dana od dana podnošenja predmetne tužbe, što se može smatrati razumnim rokom za donošenje sudske odluke. Nakon što je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi, taj sud je odluku po žalbi donio u roku od tri godine i devet mjeseci, pa se u tom dijelu dužina postupka ne može smatrati primjerenom. Međutim, u ponovnom postupku Općinskom sudu je bilo potrebno oko godinu dana da donese osporenu odluku, dakle ta je odluka donesena u primjerenom roku. Imajući u vidu navedeno, a naročito okolnost da je apelant do konačne odluke u svom predmetu došao prije podnošenja apelacije, te ocjenjujući dužinu trajanja postupka u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta, koji je, istina, po svojoj naravi hitne prirode i iziskuje adekvatnu ažurnost u postupanju, čak i pored neprihvatljivo dugog trajanja žalbenog postupka u situaciji kada je prvostepeni sud u dva navrata postupao pravovremeno i time doprinio bržem okončanju postupka, ipak nema elemenata koji ukazuju da su u predmetnom postupku sagledanom u cjelini redovni sudovi namjerno odugovlačili postupak i zloupotrijebili svoja ovlaštenja, te na takav način suštinski ugrozili načelo efikasnog rukovođenja (kontroliranja) postupka na apelantovu štetu.

33. Dakle, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u predmetnom postupku sagledanom u cjelini prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačke a) i b), člana 58. i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4191/16 (H.M.) | Sudska praksa | Aktio