Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3443/18 (D. P.)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalid
- Invalidnina
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3443/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3443/18, rješavajući apelaciju Duška Pašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Duška Pašića podnesena zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 017147 16 Uvp od 26. jula 2018.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Duško Pašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Čedomir Jungić, advokat iz Banje Luke, podnio je 22. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem 11 0 U 017147 16 Uvp.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 24. jula 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je 13. augusta 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), rješavajući u postupku revizije, donijelo je Rješenje broj 16-03/2-1-6-560-1628/10 od 20. jula 2012. godine kojim je ukinulo Rješenje Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 06-560-511/09 od 2. marta 2009. godine i apelantu priznalo svojstvo ratnog vojnog invalida osme kategorije sa 40% invaliditeta s pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 9% od osnovice počev od 1. augusta 2012. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uvjeti.
6. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 20. jula 2012. godine.
7. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 010181 12 U od 24. februara 2014. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno rješenje Ministarstva od 20. jula 2012. godine, te predmet vraćen tom organu na ponovni postupak.
8. Ministarstvo je podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 24. februara 2014. godine.
9. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U Uvp 010181 14 Uvp od 16. aprila 2015. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev Ministarstva za vanredno preispitivanje.
10. Postupajući po presudi Okružnog suda od 24. februara 2011. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 16-03/4-1-6-560-1118/12 od 21. jula 2015. godine kojim se poništava rješenje Odjeljenja od 2. marta 2009. godine i rješava na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida osme kategorije sa 40% invaliditeta s pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 24% od zakonom utvrđene osnovice počev od 1. maja 2008. godine do 20. jula 2012. godine, a od 21. jula 2012. godine pa nadalje dok za to postoje zakonom ispunjeni uvjeti svojstvo vojnog invalida sa 40% vojnog invaliditeta s pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 9% od zakonom utvrđene osnovice sa početkom isplate od 1. augusta 2012. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uvjeti, odnosno trajno.
11. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 21. jula 2015. godine.
12. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 017147 15 U od 18.aprila 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba.
13. Apelant je 23. maja 2016. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 18. aprila 2016. godine.
14. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 017147 16 Uvp od 26. jula 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom, koji je iniciran njegovim zahtjevom za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 18. aprila 2016. godine, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelant navodi tok predmetnog postupka, ukazujući da je 23. maja 2016. godine Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 18. aprila 2016. godine, te da je prekoračen rok za odlučivanje o predmetnom zahtjevu. Nadalje ukazuje da je predao dvije urgencije Vrhovnom sudu, moleći Vrhovni sud da „što prije“ odluči o njegovom zahtjevu, navodeći da je na Pisarnici Vrhovnog suda 14. juna 2018. juna saznao da njegov predmet i dalje nije u planu rješavanja i „pitanje je kada će biti“. Kako je od dana podnošenja predmetnog zahtjeva za vanredno preispitivanje do dana podnošenja predmetne apelacije proteklo više od dvije godine, predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenog prava, naloži Vrhovnom sudu da što hitnije donese odluku o njegovom zahtjevu za vanredno preispitivanje, te obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi štetu u iznosu od 1.000,00 KM za dvije godine „kašnjenja“.
II.Odgovor na apelaciju
16. Vrhovni sud je obavijestio Ustavni sud da je 26. jula 2018. godine odlučio o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 18. aprila 2016. godine, te u prilogu dostavio navedenu odluku – presudu.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
18. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 37/12, 14/14, 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48. stav 3.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...]
19. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 017147 16 Uvp od 26. jula 2018. godine, dakle nakon podnošenja predmetne apelacije, ali je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
24. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom po njegovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 18. aprila 2016. godine. Stoga će Ustavni sud kao dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati samo period od dana podnošenja predmetnog zahtjeva za vanredno preispitivanje (23. maja 2016. godine) do dana donošenja Presude tog suda broj 11 0 U 017147 16 Uvp od 26. jula 2018. godine. Dakle, postupak je u relevantnom periodu trajao oko dvije godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u predmetnoj pravnoj stvari radilo o raspravljanju složenih pitanja, čiji je predmet bio utvrđivanje apelantovog zdravstvenog stanja, odnosno stepen njegovog (vojnog) invaliditeta od kojeg je zavisila kategorizacija apelanta kao ratnog vojnog invalida, a posljedično tom utvrđenju i iznos mjesečne naknade na ime invalidnine. Dakle, u postupku revizije kod evaluacije apelantovog psiho-fizičkog zdravstvenog stanja je bio nužan angažman stručnog medicinskog tijela (ljekarska komisija), te se radilo se o obimnoj medicinskoj dokumentaciji. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se radilo o postupku koji po zakonu nije hitan. Premda je predmetni postupak od značaja za apelanta, Ustavni sud ukazuje da postupak u relevantnom periodu (odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje) apelanta nije lišio njegovog prava na uživanje lične invalidnine, niti ga doveo u nepovoljniji položaj od onog u kojem se nalazio prije pokretanja postupka pred Vrhovnim sudom. Također, prema ocjeni Ustavnog suda, nema elemenata koji ukazuju da je Vrhovni sud, u postupku odlučivanja o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje, namjerno odugovlačio postupak i zloupotrijebio svoja ovlaštenja, te na takav način suštinski ugrozio načelo efikasnog rukovođenja (kontroliranja) postupka na apelantovu štetu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da je dužina trajanja predmetnog postupka pred Vrhovnim sudom u trajanju od oko dvije godine prešla granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da, s obzirom na okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji je predmet ove odluke nije došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da se u konkretnom slučaju navedeni period od oko dvije godine, koliko je predmetni postupak trajao po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje i koji po zakonu nije hitne prirode, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja postupka.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević