Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5011/18 (D. C.)
Odluka donesena 06. 11. 2018.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Krivični postupak
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5011/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 11. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5011/18, rješavajući apelaciju Dalibora Cigića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. novembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dalibora Cigića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 714545 18 Kž od 24. augusta 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dalibor Cigić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Meris Ćato, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 714545 18 Kž od 24. augusta 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Općinski sud je donio rješenje od 14. jula 2018. godine kojim je apelantu odredio pritvor po osnovu člana 146. stav 1. tačke a) i c) Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) zbog krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona (u daljnjem tekstu: KZ) u vezi sa čl. 31. i 55. KZ.
6. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 K 714545 18 Kv 3 od 9. augusta 2018. godine kojim je djelomično usvojio prijedlog Tužilaštva pa je osumnjičenim Đ. K. i apelantu produžio pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ u vezi sa čl. 31. i 55. KZ, i to apelantu po osnovu člana 146. stav 1. tačka c) ZKP za naredna dva mjeseca. Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog Tužilaštva da se apelantu produži pritvor po osnovu člana 146. stav 1. tačka a) ZKP.
7. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je, nakon što je ispitao prijedlog Tužilaštva u vezi s izjašnjenjem stranaka i branioca, našao da je prijedlog osnovan – da se apelantu produži pritvor po osnovu člana 146. stav 1. tačka c) ZKP, dok je neosnovan prijedlog da mu se pritvor produži po osnovu člana 146. stav 1. tačka a) ZKP. Općinski sud je na str. 4˗6. ukazao šta se Đ. K. i apelantu kao osumnjičenim stavlja na teret. Na stranici 6. Općinski sud je ukazao da je opći uvjet za određivanje i produženje pritvora postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeno lice počinilo krivično djelo. Na stranici 6. Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo potvrđuju dokazi priloženi uz prijedlog za određivanje i produženje pritvora koje navodi na str. 6. i 7. Nadalje, od stranice 7. Općinski sud nabraja šta proizlazi iz kojeg dokaza.
8. Na stranici 10. Općinski sud je naveo da je Tužilaštvo 1. jula 2018. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv osumnjičenih Đ. K. i A. K., a 13. jula 2018. godine naredbu o proširenju istrage protiv Đ. K., A. K. i apelanta zbog postojanja osnova sumnje da su kao saizvršioci u produženom trajanju počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ. Nadalje, Općinski sud je ukazao šta proizlazi iz izvještaja o izvršenom krivičnom djelu Federalne uprave policije, Odjeljenje za borbu protiv zloupotrebe opojnih droga, od 12. jula 2018. godine, te na osnovanu sumnju da je u proizvodnju opojne droge uključeno još jedno lice koje živi u suterenu kuće Đ. K. kao podstanar, te je 12. jula 2018. godine uz saglasnost tužioca zatražena i izdata usmena naredba za pretres stambenog prostora u suterenu kuće na navedenoj adresi gdje je pronađena i oduzeta od apelanta veća količina praškaste materije ljubičaste boje i tableta ljubičaste boje na kojim se nalazi žig, tj. logo Red Bul i jedna mašina s elektromotorom nepoznatog proizvođača koja služi za proizvodnju opojne droge. Općinski sud navodi da iz naredbe Općinskog suda navedenog broja od 12. jula 2018. godine dobijene po usmenom zahtjevu, koju je apelant uredno potpisao, proizlazi da je naredbu izdao sudija za prethodni postupak Općinskog suda radi pronalaženja počinitelja, saučesnika, tragova krivičnog djela, predmeta važnih za krivični postupak i njihovog privremenog oduzimanja, a koji potječu iz izvršenja krivičnog djela iz člana 238. KZ, da je predmet pretresanja (osumnjičeni) apelant, stan na adresi Bentbaša broj 19, predmeti pronalaženja su opojna droga, vatreno oružje, te drugi predmeti za proizvodnju, pakiranje i vaganje opojnih droga, mobilni telefoni i SIM kartice.
9. Općinski sud je naveo da iz zapisnika o pretresanju kuće navedenog broja od 12. jula 2018. godine proizlazi da je pretresanjem kuće, stana, odnosno prostorija koje koristi apelant pronađeno – jedna PVC kantica smeđe boje s poklopcem i natpisom Waltz u kojoj se nalazi NN praškasta materija ljubičaste boje pomiješana s tabletama ljubičaste boje u fazi raspadanja, pronađeno u kuhinji ispod sudopera, označeno kao Trag broj 1, jedna mašina nepoznatog proizvođača s električnim rotorom koja na sebi nosi preciziranu oznaku i nalazi se na drvenom postolju s tragovima NN materije ljubičaste boje pronađena u spavaćoj sobi, označena kao Trag broj 2, o čemu je izdata potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, kao i ostali pronađeni predmeti za koje su izdate potvrde o privremenom oduzimanju, a što je navedeno na stranici 11. Općinski sud je naveo da iz zapisnika o lišenju slobode navedenog broja od 12. jula 2018. godine proizlazi da je apelant lišen slobode u vezi s izvršenjem krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga. Iz zapisnika o apelantovom ispitivanju u Tužilaštvu od 13. jula 2018. godine proizlazi da je apelant negirao počinjenje krivičnog djela, da je izjavio da prvoosumnjičenog (Đ. K.) poznaje duži vremenski period, da kod njega živi kao podstanar unazad osam mjeseci, da je zaposlen, ali da nije prijavljen, kao i da nije znao o kakvoj se mašini radi, niti je u odnosu na ostale pronađene predmete znao šta su i za šta služe. Navedeno, kako je Općinski sud naveo, ne može se prihvatiti kao istinita izjava budući da se niti jednim logičkim razlogom ne može objasniti da apelant nije vidio 270 komada tableta s utisnutim logom, materiju ljubičaste boje pomiješanu s tabletama, tragove te iste materije na mašini za koju tvrdi da je tokarska, te da na te stvari uopće nije obraćao pažnju.
10. Također, na stranici 12. Općinski sud je naveo šta proizlazi iz izjave svjedoka K. B., te se u ovom dijelu spominje apelant (podstanar u kući Đ. K.), te daljnji događaji u vezi s apelantom 12. jula 2018. godine, dolazak u kuću gdje je stanovao, pretres, te šta je pronađeno, a što je navedeno na stranici 12. rješenja.
11. Općinski sud je naveo da u ovoj fazi istrage postoji dovoljno dokaza koji upućuju na zaključak o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičeni u saizvršilaštvu počinili krivično djelo iz člana 238. KZ u vezi sa čl. 31. i 55. istog zakona, odnosno da su oni „u vlastitim životnim prostorijama proizvodili opojnu drogu, a koja je, s obzirom na zatečenu količinu očigledno služila prodaji“. Na osnovu iznesenog, a u odnosu na prigovor apelantove odbrane da nisu konkretizirane radnje koje je on navodno izvršio, niti prethodni dogovor s ostalim osumnjičenim, prema stavu Općinskog suda, postoji osnovana sumnja da su u radnjama osumnjičenih stečena sva bitna obilježja krivičnog djela koje im se stavlja na teret, dok dokazi koje je sud razmotrio ukazuju da se predmetni događaj desio na način opisan u naredbi o provođenju istrage, u mjeri dovoljnoj za postojanje osnovane sumnje.
12. Na stranici 14. Općinski sud je istakao da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za produženje mjere pritvora osumnjičenim Đ. K. i apelantu na osnovu člana 146. stav 1. tačka c) ZKP iz sljedećih razloga: odredbom člana 146. stav 1. tačka c) ZKP propisano je da se pritvor može odrediti određenom licu ako postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično djelo i ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Osnovni sud je utvrdio postojanje općeg uvjeta, te je Općinski sud razmotrio postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo. Imajući u vidu da zakon izričito ne navodi koje su to naročite okolnosti, Općinski sud je naveo da ih je neophodno u svakom pojedinom slučaju utvrditi na način da je svaki slučaj potrebno posebno procijeniti, te činjenično ocijeniti datu situaciju. Navodi da postoji opasnost od ponavljanja krivičnog djela moraju se cijeniti u kontekstu okolnosti predmeta, prošlosti i karaktera osumnjičenih, kao i vrste krivičnog djela koje im se stavlja na teret. Pri tome, kada se radi o ličnosti osumnjičenih, ona je, prema ocjeni Općinskog suda, od značaja za ocjenu opasnosti od ponavljanja krivičnog djela koja, zajedno s drugim okolnostima konkretnog slučaja, zasigurno može ukazati na opasnost da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo. Ranija osuđivanost, iako jedna od okolnosti koje sud može cijeniti pri ocjeni ličnosti, nije odlučujuća. Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju osumnjičeni nisu ranije osuđivani.
13. Međutim, Općinski sud je naveo da dokazi prikupljeni u dotadašnjem toku istrage, a posebno pretresom stana koji koristi (osumnjičeni Đ. K. i) apelant, ukazuju da je kod osumnjičenih pronađena i privremeno oduzeta velika količine opojne droge, masa od koje se prave tablete koje predstavljaju opojnu drogu, zatim predmeti koji služe za spravljanje opojne droge, a konačno i mašina za tabletiranje (kod apelanta), a koju su drogu potom, kako se osnovano sumnja, radi daljnje preprodaje ustupali drugom licu koje ih je dalje prodavalo krajnjim konzumentima opojnih droga (a Đ. K. je i sam prodavao). Količina i raznovrsnost materija pronađenih kod oba osumnjičena, njihova priroda, lokacija na kojoj su pronađene, te činjenica da na navedenim predmetima postoje očigledni znakovi njihove upotrebe i korištenja u svrhu proizvodnje opojnih droga, kod Općinskog suda su stvorili uvjerenje na nivou osnovane sumnje o postojanju razvijenog procesa proizvodnje opojne droge, organizirane mreže dobavljača, ali i kupaca kojima je predmetna opojna droga bila namijenjena, kao i o tome da su osumnjičeni u ovom predmetu jedan duži vremenski period vršili krivično djelo. Dakle, predmeti pronađeni i privremeno oduzeti od osumnjičenih ukazuju na širok obim djelovanja osumnjičenih, proizvodnju velike količine opojne droge, zatim da je „zatečeno više hiljada komada“, kao i iskazan kontinuitet u njihovom zajedničkom djelovanju. Općinski sud je naveo kako je očigledno da osumnjičeni imaju dobro uspostavljenu mrežu dobavljača i kupaca, što dovodi do razumnog zaključka da će oba osumnjičena kao lica koja su bila u direktnom posjedu navedenih predmeta i materija, ukoliko budu pušteni na slobodu, nastaviti da čine krivično djelo za koje se osnovano sumnjiče u ovom postupku.
14. Općinski sud je, kako je navedeno u rješenju, uzeo u obzir i veliku količinu opojne droge koja je prilikom pretresa prostora koji koriste osumnjičeni pronađena, kao i međusobnu vezu u kriminalnim radnjama ova dva osumnjičena, a što ukazuje na obim kriminalne aktivnosti osumnjičenih. Općinski sud je analizom iznesenih činjenica zaključio da su osumnjičeni osnovano sumnjivi da su predmetno krivično djelo činili ponovljeno i učestalo u dužem vremenskom periodu, što ukazuje na njihovu upornost i bezobzirnost. Također, Općinski sud je naveo da osumnjičeni nemaju stalan, zakonit izvor prihoda, što uz činjenicu da postoji osnovana sumnja da su opojnu drogu proizvodili i stavljali u promet, ukazuje na to da osumnjičeni prodajom opojne droge pribavljaju sredstva za život.
15. Općinski sud je istakao da sve navedeno ukazuje da oba osumnjičena imaju kontinuirane i stabilne veze s kriminalnim miljeom prodaje i konzumacije opojne droge, koje dotadašnjim trajanjem pritvora optuženih nisu dovedene u pitanje, kao i ozbiljan motiv i stvarnu mogućnost da nabave novu količinu opojne droge i stave je u promet. Naprijed iznesene činjenice, kako je naveo Općinski sud, predstavljaju naročite okolnosti koje ukazuju da će osumnjičeni nastaviti vršiti krivična djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. KZ ukoliko se nađu na slobodi, pri čemu je Općinski sud imao u vidu da se osumnjičeni nalaze u pritvoru mjesec dana, odnosno da nije opravdano očekivati da je tako kratko vrijeme trajanja pritvora moglo dovesti do značajnije promjene u ponašanju osumnjičenih, odnosno u pogledu drugih relevantnih činjenica koje bi ovu opasnost kod osumnjičenih značajnije umanjile.
16. Općinski sud je ocijenio osnovanim prijedlog Tužilaštva da se osumnjičenim produži pritvor zbog postojanja posebnog pritvorskog razloga iz tačke c) stav 1. člana 146. ZKP.
17. Općinski sud je naveo da je prilikom razmatranja osnovanosti prijedloga Tužilaštva imao u vidu pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz čega se može izvesti zaključak da je sud dužan da razmotri mogućnost da se eventualno odredi druga mjera u smislu odredbi člana 137. stav 2. ZKP, koju je naveo. Međutim, svestranom analizom svih navedenih okolnosti, Općinski sud je zaključio da postoje objektivni razlozi koji opravdavaju izricanje (produženje) najteže mjere, odnosno mjere pritvora osumnjičenim, s obzirom na to da mjere iz čl. 140. i 140 a. ZKP nisu adekvatne ni svrsishodne za otklanjanje opasnosti od bjekstva (utvrđene kod Đ. K. istim rješenjem) i skrivanja i ponavljanja krivičnog djela, što je dodatno pojasnio.
18. S druge strane, Općinski sud je ocijenio navod Tužilaštva iz prijedloga za produženje pritvora – da Tužilaštvo namjerava preduzeti neophodne istražne radnje – zbog čega je Općinski sud našao da je, s obzirom na obim istrage, za okončanje započetih radnji, eventualno provođenje drugih, u konačnici za okončanje istrage, potrebno do dva mjeseca, te je opravdano produžiti pritvor osumnjičenim za dva mjeseca, ali upozoravajući Tužilaštvo na obavezu iz člana 145. stav 4. ZKP kojom je propisana dužnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnošću.
19. Konačno, Općinski sud je dao razloge zašto je neosnovan prijedlog Tužilaštva da se apelantu produži pritvor po osnovu člana 146. stav 1. tačka a) ZKP.
20. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 K 714545 18 Kž od 24. augusta 2018. godine kojim je žalbu branilaca Đ. K. i apelanta izjavljenu protiv rješenja od 9. augusta 2018. godine odbio kao neosnovanu.
21. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi osporavao zaključak suda o postojanju osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za produženje mjere pritvora, uz obrazloženje da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da u osporenoj odluci nema analize dokaza, navoda o apelantovim navodnim radnjama, niti navoda o tome na koji način je apelant doprinio navodnom izvršenju krivičnih djela, te posebno kako je apelant povezan s ostalim osumnjičenim. Odbrana je navela da je apelant živio kao podstanar u kući narkodilera i da je to jedini njegov grijeh, da u izvještaju o počinjenju krivičnog djela jasno stoji da je prijava podnesena samo protiv Đ. K. i A. K., koji su i priznali izvršenje krivičnog djela i iz čijih izjava proizlazi da apelant uopće nema veze s radnjama Đ. K. i A. K., dok operativnih saznanja o apelantovim nezakonitim postupcima nema. Također, žalbom je ukazano da je apelant zaposlen kao noćni čuvar s primanjima od 600,00 KM, porodičan, nikada do tada nije bio osuđivan, niti se protiv njega vodila bilo kakva istraga, tako da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom člana 146. stav 1. tačka c) ZKP, te da navedeni razlozi u osporenom rješenju nisu razlozi koji predstavljaju naročite okolnosti.
22. Kantonalni sud je naveo i žalbene prigovore Đ. K., te je istakao da žalbeni prigovori nisu doveli u pitanje pravilnost osporenog rješenja. Naime, ispitujući postojanje općeg uvjeta za produženje mjere pritvora u smislu člana 146. stav 1. ZKP, a to je postojanje osnovane sumnje, Kantonalni sud je našao da je prvostepeni sud na osnovu dokaza dostavljenih uz prijedlog dao jasne i određene razloge iz kojih proizlazi osnovana sumnja i pravilno izveo zaključak da postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni (uključujući i apelanta) počinili krivična djela kako im se to stavlja na teret, te su u osporenom rješenju na str. od 6. do 12. detaljno interpretirani i analizirani dokazi na osnovu kojih je sud izveo navedeni zaključak, što je u cijelosti prihvatio i Kantonalni sud.
23. Kantonalni sud je podsjetio da u ovoj fazi postupka, rana faza istrage, ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, niti mora biti utvrđena njegova priroda. Također, kada je u pitanju ocjena postojanja bitnih obilježja krivičnog djela, ta ocjena u ovoj fazi krivičnog postupka ne mora biti sa sigurnošću utvrđena, nego je sasvim dovoljno da postoje činjenice i podaci koji ukazuju na određen stepen vjerovatnoće o postojanju tih obilježja, koji je u nivou osnovane sumnje. Kako je Kantonalni sud utvrdio, prvostepeni sud je u obrazloženju osporenog rješenja određeno naveo na osnovu kojih dokaza je utvrdio postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret, a taj zaključak nije doveden u pitanje apelantovim navedenim žalbenim prigovorima.
24. Nadalje, kada je riječ o postojanju pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP, Kantonalni sud je prvenstveno podsjetio da određivanje, odnosno produženje pritvora iz spomenutog zakonskog osnova, nije uvjetovano ranijim osudama osumnjičenog, nego je potrebno da postoje naročite okolnosti koje ukazuju na iteracijsku opasnost. Zaključak prvostepenog suda da navedene činjenice i okolnosti kako su navedene na str. 15. i 16. osporenog rješenja u međusobnoj povezanosti imaju karakter naročitih okolnosti podržao je i Kantonalni sud, ukazujući na zaključke prvostepenog suda i okolnosti koje je cijenio, a što je navedeno na stranico 3. rješenja.
25. Kantonalni sud je također naveo da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da prvostepeni sud nije zanemario svoju obavezu da ispita mogućnost izricanja mjera zabrane umjesto pritvora, navodeći jasne i određene razloge zbog kojih je našao da se mjerama zabrane ne može ostvariti svrha pritvora, te je ukazao na zaključke prvostepenog suda. Sve navedeno, kako je ocijenio i Kantonalni sud, opravdava zaključak da se svrha pritvora ne bi mogla ostvariti blažim mjerama.
26. Također, imajući u vidu da je pritvor osumnjičenima određen u skladu s citiranim odredbama ZKP, a koje su u skladu s odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani i apelantovi žalbeni navodi da je produženje pritvora po navedenim zakonskim osnovima u suprotnosti sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
27. Apelant navodi da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, osporava postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje, odnosno produženje mjere pritvora. Apelant navodi da sud nije uradio konkretizaciju razloga o odlučnim činjenicama na osnovu analize dokaza u spisu i odbrane, već je sud samo prenio šta proizlazi iz kojeg dokaza (priloženog uz prijedlog Tužilaštva za produženje pritvora). Apelant je ukazao da mu se naredbom o provođenju istrage stavlja na teret da je po prethodnom dogovoru sa Đ. K. i A. K. počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, ali da je u naredbi potpuno nejasno koje konkretno krivičnopravne radnje preduzima apelant da bi se ostvarila obilježja krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Apelant navodi da je boravio u kući osumnjičenog Đ. K. gdje su nađeni predmeti, ali je Đ. K. imao pristup prostorijama i Đ. K. je tu i ostavio sporne predmete. Apelant negira da je počinio krivično djelo, te navodi da ne postoje operativna saznanja koja upućuju na njega, kao i da je Đ. K. na sjednici vijeća jasno naveo da apelant nema veze s njegovim radnjama. Apelant smatra da u navedenim rješenjima nije zadovoljen standard osnovane sumnje u skladu s odredbama ZKP, naročito ukazujući na stav Kantonalnog sud u vezi s tim. U navodima apelacije provučeni su i razlozi iz kojih proizlazi da apelant osporava postojanje posebnog pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP jer apelant navodi da nikada nije osuđivan, kao i zbog činjenice da nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje. II.Odgovor na apelaciju
28. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da smatra da nisu povrijeđena apelantova prava koja je naveo u apelaciji.
29. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su u obrazloženju osporenog rješenja, pri kojem u cijelosti ostaje, navedeni svi razlozi i odlučne činjenice, kao i relevantne zakonske odredbe na kojima je sud zasnovao svoju odluku.
30. U veoma opširnom odgovoru Tužilaštvo je navelo da je osnovana sumnja u rješenjima sudova pravilno utvrđena, kao i posebni pritvorski razlozi u odnosu na apelanta, te je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
31. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 146. stav 1. tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od najmanje od tri godine ili teža kazna, (…).
VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
34. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 29. augusta 2018. godine, a apelacija je podnesena 4. septembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelant osporava rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije.
37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
38. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
(...)
c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
(...)
39. U konkretnom slučaju, apelant je lice koje je lišeno slobode i koje se u vrijeme podnošenja apelacije nalazi u pritvoru na osnovu odluka redovnog suda, te lice koje se poziva na kršenje prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da su u obrazloženjima osporenih rješenja izostali valjani razlozi i obrazloženja za produženje pritvora, pri čemu osporava postojanje osnovane sumnje, kao i posebnog pritvorskog razloga iz 146. stav 1. tačka c) ZKP.
40. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), osnovanost sumnje na kojoj se mora zasnivati hapšenje čini bitan element zaštite od proizvoljnog hapšenja i lišavanja slobode propisanog članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo zahtijeva postojanje nekih činjenica ili informacija koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je moguće da je lice koje je u pitanju počinilo krivično djelo (vidi Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990. godine, serija A, broj 182, stav 32, O'Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, Izvještaji presuda i odluka 2001-X, stav 34 i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68). Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da u trenutku određivanja pritvora ne mora biti sa sigurnošću utvrđeno da je krivično djelo zaista i počinjeno, te ne mora biti utvrđena njegova priroda. Konačno, shodno članu 5. stav 1. Evropske konvencije, zakonitost pritvora ocjenjuje se na osnovu domaćeg zakona, odnosno mora imati pravni osnov u domaćem zakonu, s tim da lišavanje slobode mora biti u skladu sa svrhom člana 5. Evropske konvencije, tj. lice koje je u pitanju mora biti zaštićeno od proizvoljnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5842/10 od 20. aprila 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
41. Dalje, Ustavni sud ukazuje da odredbe člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijevaju da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišavanje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštovanja slobode pojedinca.
42. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi na dvije instance utvrdili da postoje razlozi za produženje pritvora apelantu, o čemu su u osporenim rješenjima dati jasni i, prema ocjeni Ustavnog suda, dovoljni razlozi koje će Ustavni sud, s obzirom na pitanja pokrenuta apelacijom, ispitati.
43. Ustavni sud primjećuje da je u prvostepenom rješenju veoma jasno navedeno koji su to dokazi koji upućuju na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, za šta su dati jasni i argumentirani razlozi. Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud ispitao apelantove žalbene navode, te je potvrdio odluku prvostepenog suda o postojanju osnovane sumnje. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da navodi iz apelacije ni na koji način nisu doveli u sumnju date razloge, te da se obrazloženje redovnih sudova ni u čemu ne doima proizvoljno, već je vrlo konkretno. Također, metodologija rada na predmetu, uključujući i izradu rješenja, stvar je koja zavisi od suda koji ga donosi. Međutim, u načinu na koji je redovni sud donio svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje u odnosu na apelanta, suprotno navodima iz apelacije, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi upućivalo da su mu garancije koje pruža član 5. Evropske konvencije na bilo koji način povrijeđene. Također, Ustavni sud primjećuje da apelant navodi da je on samo boravio u kući Đ. K., da je Đ. K. izjavio da apelant nije imao ništa s počinjenjem krivičnog djela, da nije utvrđena apelantova povezanost s ostalim osumnjičenim, kao i da u samoj naredbi o provođenju istrage nema konkretizacije krivičnopravne radnje koju preduzima apelant, a kojom se ostvaruju obilježja krivičnog djela iz člana 238. stav 1. KZ. Međutim, Ustavni sud primjećuje da će se ovi apelantovi navodi tek (eventualno) ispitati u toku krivičnog postupka. U ovom trenutku i u ovoj fazi istrage (kako je i Kantonalni sud naveo), Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju na osnovu navedenih dokaza, kako su oni interpretirani u obrazloženju osporenih rješenja, može izvesti zaključak o osnovanoj sumnji. Stoga je, u ovoj fazi postupka, prema mišljenju Ustavnog suda, zaključak redovnog suda da postoji osnovana sumnja kao preduvjet za produženje pritvora apelantu, u skladu sa standardima koje propisuje član 5. Evropske konvencije.
44. Nadalje, u odnosu na postojanje posebnog pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi naveli naročite okolnosti koje ukazuju na opasnost da će apelant ukoliko se nađe na slobodi nastaviti činiti krivično djelo, dok apelant navodi da nikada ranije nije bio osuđivan, niti se protiv njega vodila bilo kakva istraga, te razloge iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP dovodi u vezu s nepostojanjem osnovane sumnje.
45. U vezi s posebnim pritvorskim uvjetima iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP, Ustavni sud podsjeća da je potrebno, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i osobnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, 12. decembar 1991, stav 40, serija A, broj 225 i Paradysz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stav 71, 29. oktobar 2009). Pri tome, kad se domaće vlasti pozivaju na prethodni krivični progon lica u pitanju, moraju procijeniti mjerodavnu opasnost, uključujući da li su prethodne činjenice i optužbe, s obzirom na prirodu ili stepen težine, uporedive s optužbama u postupku koji je u toku (vidi Evropski sud, Popkov protiv Rusije, aplikacija broj 32327/06, stav 60, 15. maj 2008 i Shteyn (Stein) protiv Rusije, aplikacija broj 23691/06, stav 115, 18. juni 2009. godine). Evropski sud, također, smatra prihvatljivim davanje značaja okolnostima kao što su preduzimanje nedopuštenih aktivnosti u dužem vremenskom periodu, velika šteta prouzrokovana žrtvama i sklonost ka vršenju krivičnih djela (vidi Evropski sud, Matznetter protiv Austrije, presuda od 10. novembra 1969. godine, stav 9).
46. Dovodeći navedene stavove u vezu s činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je sud kao naročite okolnosti kod apelanta cijenio da dokazi prikupljeni u toku istrage upućuju na velike količine opojne droge, kao i mase od koje se prave opojne droge, predmete koji služe za spravljanje droge, a koja droga je, kako se osnovano sumnja, ustupana drugim licima radi prodaje. Nadalje, sud je naveo na osnovu čega je kod njega stvoreno uvjerenje (na nivou osnovane sumnje) o postojanju razvijenog procesa proizvodnje opojne droge, organizirane mreže dobavljača, ali i kupaca, povezanosti u kriminalnom miljeu, kao i o tome da su osumnjičeni duži vremenski period vršili krivično djelo (ponovljeno i učestalo), što ukazuje na njihovu upornost i bezobzirnost, a što je sve sud navelo na zaključak da će u slučaju da budu pušteni na slobodu nastaviti da čine krivično djelo. Pri tome je u obrazloženju prvostepenog suda navedeno da osumnjičeni nemaju stalan zakonit izvor prihoda, što uz činjenicu da postoji osnovana sumnja da su opojnu drogu proizvodili i stavljali u promet, ukazuje na to da osumnjičenim prodaja opojne droge predstavlja sredstvo za život. Također, Općinski sud je naveo da trajanjem pritvora (mjesec dana) nisu dovedene u pitanje kontinuirane i stabilne veze s kriminalnim miljeom prodaje i konzumacije opojne droge, kao i ozbiljan motiv i stvarna mogućnost da osumnjičeni nabave novu količinu opojne droge i stave je u promet. Kantonalni sud je prihvatio sve date razloge Općinskog suda, te je ponovio da određivanje/produženje pritvora iz osnova člana 146. stav 1. tačka c) ZKP nije uvjetovano ranijim osudama osumnjičenog/optuženog. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da iz apelantovih navoda ne proizlazi ništa iz čega bi se moglo zaključiti da u okolnostima njegovog slučaja ne postoji istinska „opravdana bojazan“ da bi, u smislu predmetnog pritvorskog osnova, puštanjem na slobodu mogao nastaviti vršiti krivično djelo, odnosno da su u osporenim rješenjima izostali valjani razlozi i obrazloženja u prilog zaključku o naročitim okolnostima koji opravdavaju bojazan, koji nadjačavaju pravilo o poštovanju apelantovog prava na slobodu.
47. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije u odnosu na postojanje posebnog pritvorskog osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP.
Ostali navodi
48. Apelant je naveo povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku donošenja rješenja kojim mu je određena/produžena mjera pritvora, koju ničim nije obrazložio, zbog čega nisu stvorene pretpostavke da Ustavni sud ispituje ovaj navod.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada u obrazloženjima osporenih rješenja o određivanju/produženju mjere pritvora nisu izostali razlozi i obrazloženja na osnovu predočenih dokaza koje su redovni sudovi cijenili u prilog zaključku o postojanju osnovane sumnje i naročitih okolnosti iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP.
50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević