Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-1180/15 (S. i M. A.).

Odluka donesena 29. 11. 2018.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Margarita Caca-Nikolovska, Giovanni Grasso

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1180/15

Apelacija

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

29. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Margarita Caca-Nikolovska i sudije Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić i Giovanni Grasso, na sjednici održanoj 29. novembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1180/15, rješavajući zahtjev za preispitivanje Saliha Alijagića i Muamera Alijagića, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (3) i člana 68. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

RJEŠENJE

Usvaja se zahtjev Saliha Alijagića i Muamera Alijagića za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP-1180/15 od 22. marta 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Alijagić i Muamer Alijagić (u daljem tekstu: podnositelji zahtjeva), koje zastupa Senad Pizović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 29. maja 2018. godine, zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP-1180/15 od 22. marta 2018. godine.

2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1180/15, na Plenarnoj sjednici u sastavu predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić, Zlatko M. Knežević i Margarita Caca-Nikolovska i sudije Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić i Giovanni Grasso, na sjednici održanoj 22. marta 2018. godine, odbio kao neosnovanu apelaciju podnositelja zahtjeva-apelanata, podnesenu protiv Presude Vrhovnog sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ps 008339 13 Rev od 4. decembra 2014. godine i Presude Višeg privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 008339 12 Pž od 6. novembra 2012. godine. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je, između ostalog, istakao da ...Osporene presude Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda Ustavni sud treba da ispita u skladu sa navodima iz apelacije, prema članu 21. Pravila Ustavnog suda. Po mišljenju Ustavnog suda jedini navodi iz apelacije, koji se odnose na sporno pitanje u konkretnom slučaju, su navodi kojima se ukazuje na značajnu razliku iskazane vrijednosti (šest puta manju) u nalazu vještaka Krulja, na način da apelanti smatraju da je bilo logično zaključiti da se ni njegov nalaz ne može prihvatiti jer je „nemoguće da se pojavi toliko velika razlika, u kom slučaju se ne bih mogao prihvatiti ni jedan nalaz i što bi upućivalo na novo vještačenje kao opravdano“. S tim u vezi, Ustavni sud je mišljenja da se ovakvim paušalnim navodima ne mogu osporiti detaljna obrazloženja u presudama Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda, kojima se objašnjava zašto ovi sudovi prihvataju nalaz vještaka Neđe Krulja a ne nalaz profesora sa Mašinskog fakulteta u Mostaru…. S tim u vezi, Ustavni sud je zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer apelanti nisu objasnili zašto smatraju da je zbog različito procijenjenog iznosa, koji im se treba isplatiti na ime naknade štete, došlo do povrede njihovih ustavnih prava, dok Ustavni sud prema članu 21. Pravila Ustavnog suda osporene presude mora ispitati isključivo u skladu s navodima iz apelacije. Ustavni sud je, također, zaključio da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelanti kršenje tog prava vezuju za povredu prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je prethodno zaključio da nije bilo kršenja prava na pravično suđenje.

3. U zahtjevu za preispitivanje podnositelji zahtjeva su, između ostalog, naveli da je obrazloženje odluke čije se preispitivanje traži u potpunoj suprotnosti sa činjenicama navedenim u toj odluci. Naime, podnositelji zahtjeva su citirali određene tačke iz činjeničnog djela predmetne odluke Ustavnog suda, ukazujući na dio u kojem je navedeno obrazloženje Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), kao prvostepenog suda u predmetnom postupku, u kojem je istaknuto da su u prethodnim postupcima, koji su vođeni po istom tužbenom zahtjevu, vještaci mašinske struke izvršili procjenu oduzetih mašina na iznose koji su približno isti kao iznos postavljenog tužbenog zahtjeva. Također su ukazali na obrazloženje Okružnog privrednog suda, a vezano za to je taj sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sa Mašinskog fakulteta u Mostaru i na tom nalazu zasnovao presudu (koji je povoljniji za podnositelje zahtjeva), a nije prihvatio nalaz vještaka Neđe Krulja (koji je puno nepovoljniji za podnositelje zahtjeva), a na temelju kojeg su Viši privredni sud i Vrhovni sud donijeli osporene presude. Podnositelji zahtjeva su istakli da iz onoga što je navedeno u činjenicama odluke čije se preispitivanje traži proizlazi da su dovoljno objasnili zašto smatraju da je „zbog različito procijenjenog iznosa, koji im se treba platiti na ime naknade štete, došlo do povrede njihovih ustavnih prava na pravično suđenje i imovinu“. Također, podnositelji zahtjeva su ukazali na metodu obračuna i utvrđenja vrijednosti predmetnih mašina vještaka Neđe Krulja, po kojem predmetne mašine imaju šest do sedam puta nižu vrijednost od vrijednosti koju su utvrdili svi ostali vještaci, te da njegov nalaz upućuje na zaključak da on nije uzeo u obzir da su oduzete mašine bile u ispravnom stanju, da su uspješno korištene u procesu proizvodnje, nego ih je cijenio i tretirao kao neupotrebljivu hrpu starog željeza koje se otpisuje i prodaje kao otpad (dok su vještaci sa Mašinskog fakulteta u Mostaru, svoje mišljenje formirali na temelju utvrđenja da su oduzete mašine u momentu oduzimanja bile u ispravnom stanju i da bi i danas imale upotrebnu vrijednost, jer bi se na njima moglo proizvoditi i ostvarivati dobit). Podnositelji zahtjeva su istakli, da su Viši privredni sud i Vrhovni sud pošli od pretpostavke da apelante treba obeštetiti, tako što će se utvrditi iznos za koji bi se danas na tržištu mogle prodati ili kupiti mašine koje su im oduzete 27. jula 1993. godine (da je bilo potrebno kako bi se utvrdila tržišna ili realna vrijednost oduzetih mašina, od nabavne cijene takvih ili sličnih mašina oduzeti stepen amortizacije, uzeti u obzir zastarjelost i sadašnju funkcionalnost takvih mašina, kao i uzeti u obzir kretanja na tržištu koja utiču na formiranje cijene po kojoj bi se predmetne mašine danas mogle prodati ili kupiti). Podnositelji zahtjeva su konstatovali da je navedeni metod procjene, radi obeštećenja za oduzetu imovinu, u suprotnosti sa osnovnom logikom i zdravim razumom, te kao takav krši njihova osnovna prava na pravičan postupak i imovinu. Podnositelji zahtjeva su naveli i da je u konkretnom slučaju Ustavni sud donio predmetnu odluku, protivno ranijoj svojoj praksi u istom predmetu (AP-775/08, AP-2056/08 i AP-1402/09) kao i stavovima i praksi ESLJP što je čini nekonzistentnom. Imajući u vidu navedeno, podnositelji zahtjeva su predložili da Ustavni sud preispita odluku u predmetu broj AP-1180/15 od 22. marta 2018. godine.

4. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 68. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase:

(1)U slučaju kada se otkrije neka činjenica koja bi po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kada je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci, ta stranka može, u roku od šest mjeseci nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, zatražiti od Ustavnoga suda preispitivanje te odluke, a najkasnije u roku od godinu dana od dana prijema odluke. […] (3)U zahtjevu treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i podatke potrebne da se pokaže kako su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu (1) ovoga člana. U prilogu zahtjeva se dostavlja kopija svih dokumenata koji ga potvrđuju. Zahtjev i ti dokumenti se dostavljaju Ustavnome sudu. [...] (5)Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja se razmatra u skladu s pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom.

5. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizlazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno utjecati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali najkasnije u roku od godinu dana od dana prijema odluke čije se preispitivanje zahtijeva.

6. S obzirom da je odluka Ustavnog suda, čije se preispitivanje traži, donesena 22. marta 2018. godine a zahtjev za preispitivanje je podnesen 29. maja 2018. godine, slijedi da je zahtjev za preispitivanje podnesen u roku iz člana 68. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Odluke Ustavnog suda su na temelju člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće. S obzirom na to da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačnost odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka je, prema članu 68. Pravila Ustavnog suda, izuzetan postupak i mora biti strogo ispitivana.

8. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie činjenice koje su podnesene takve da bi mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S ciljem utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se osniva zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da sam zahtjev za preispitivanje nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. Ustavni sud treba da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.

9. Nakon razmatranja predmetnog zahtjeva za preispitivanje, Ustavni sud primjećuje da podnositelji zahtjeva ukazuju da su u ranijim postupcima po istom tužbenom zahtjevu apelanata sačinjena dva nalaza i mišljenja vještaka (vještak mašinske struke Danilo Gutić procijenio da ukupna vrijednost izuzetih mašina i opreme iznosi 1.499,700,00 KM, dok su vještaci mašinske struke Božidar Nikolić i Rade Ratković procijenili da iznosi 2.245.980,00 KM), da su raniji nalazi i mišljenja vještaka sačinjeni u približnom iznosu s nalazom, sačinjenim u predmetnom postupku, a koje je sačinio Institut Mašinskog fakulteta, Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru (tim profesora na Mašinskom fakultetu u Mostaru koji su procijenili da vrijednosti izuzetih mašina i opreme iznosi 1.978.200,00 KM), da je jedino nalazom i mišljenjem vještaka Neđe Krulja određeno da vrijednost mašina iznosi 305.270,00 KM, da postoji ogromna razlika između procijenjene vrijednosti izuzetih mašina i opreme vještaka Neđe Krulja i drugih vještaka, a da su na osnovu nalaza vještaka Neđe Krulja donesene osporene odluke Višeg privrednog suda i Vrhovnog suda. Također, da su ukazali na metodu obračuna i utvrđenja vrijednosti predmetnih mašina vještaka Neđe Krulja, po kojem predmetne mašine imaju šest do sedam puta nižu vrijednost od vrijednosti koju su utvrdili svi ostali vještaci, da nije uzeo u obzir da su oduzete mašine bile u ispravnom stanju, te da su Viši privredni sud i Vrhovni sud pošli od pretpostavke da apelante treba obeštetiti, tako što će se utvrditi iznos za koji bi se danas na tržištu mogle prodati ili kupiti mašine koje su im oduzete 27. jula 1993. godine, a što je po podnositeljima zahtjeva u suprotnosti sa osnovnom logikom. Ustavni sud naglašava da su podnositelji zahtjeva naveli i da je u konkretnom slučaju Ustavni sud donio predmetnu odluku, protivno ranijoj svojoj praksi u istom predmetu (AP-775/08, AP-2056/08 i AP-1402/09) kao i stavovima i praksi ESLJP što je čini nekonzistentnom.

10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetni zahtjev za preispitivanje osnovan.

11. Stoga, polazeći od odredaba člana 68. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević