Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5768/18 (A. L.)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5768/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5768/18, rješavajući apelaciju Adila Loze, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Adil Lozo protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 011910 18 U od 10. septembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adil Lozo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 16. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 011910 18 U od 10. septembra 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom apelantova tužba protiv tužene Federalne uprave za inspekcijske poslove radi poništenja rješenja od 16. maja 2018. godine je odbijena kao neosnovana. Tim rješenjem je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja prvostepenog organa od 16. februara 2018. godine kojim je naređeno apelantu da izgradi, tj. uskladi već izgrađeno priključenje platoa za dostavna vozila za riblju farmu uz regionalni put R-440, na stacionaži 12+850 sa svim uslovima postavljenim odobrenjem nadležne Direkcije za puteve SBK od 14. februara 2017. godine, koje je doneseno poslije izgradnje neusklađenog priključenja. Također, tim rješenjem je apelantu naređeno da do 1. maja 2018. godine izvrši građevinske radove i da o tome obavijesti prvostepeni organ.

3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je, pored ostalog, naveo da iz stanja upravnog spisa proizlazi da je prvostepeni organ 11. decembra 2017. godine po kantonalnoj inspektorici za javne puteve SBK obavio inspekcijski nadzor u mjestu Mehurići (R-440), te da je subjekt nadzora bio apelant, a objekt nadzora je bilo priključenje platoa za dostavna vozila na R-

440. Nadalje, ukazano je da je tom prilikom kantonalna inspektorica utvrdila da je apelant priključak na regionalni put izgradio prvo bez posjedovanja odobrenja, a onda suprotno uvjetima postavljenim naknadno donesenim odobrenjem iz čl. 60. i 61. Zakona o putevima. Nakon toga, navedeno je da je nakon što je pojedinačno evidentirano šta je do tada urađeno na platou, uslijedila konstatacija da već izgrađeno priključenje ni u najmanjoj mjeri nije usklađeno sa naknadno postavljenim uvjetima, iako je tačkom 7. navedenog odobrenja uvjetovano da se izgrađeni spoj na javni put može koristiti tek nakon ocjene stručnog lica Direkcije za puteve SBK. Zatim, istaknuto je da je navedenom inspekcijskom pregledu prethodilo rješenje Direkcije za puteve SBK od 14. februara 2017. godine kojim je dato odobrenje investitoru, tj. apelantu za priključenje platoa za dostavna vozila na riblju farmu (uz ispunjenje 16 uvjeta). Najzad, ukazano je da je nakon obavljene inspekcijske kontrole prvostepeni organ 16. februara 2018. godine donio pomenuto rješenje, koje je potvrđeno rješenjem tužene od 16. maja 2018. godine. Nakon toga, Kantonalni sud je istakao da žalbene navode apelanta da nije postavljen rok za dovršenje radova odnosno ispunjenje svih uvjeta koji su postavljeni rješenjem od 14. februara 2017. godine, tuženi organ nije prihvatio, pri čemu se pozvao na odredbu člana 24. stav 3. Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za projektovanje i izgradnju priključka prilaza na javnu cestu. Odredbom tog člana je propisano da je investitor odnosno vlasnik dužan u roku od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava izgradnja spajanja na javnu cestu izgraditi i izvesti spoj na način propisan tim Pravilnikom, u protivnom navedeno rješenje kojim se odobrava izgradnja spoja na javnu cestu, prestaje važiti. Dakle, istaknuto je da ni sam apelant ne spori da nije postupio po naloženoj upravnoj mjeri, te da je utvrđeno na terenu da radovi nisu gotovi, iako je iste trebalo završiti do 1. maja 2018. godine, pa kako apelant to nije učinio, rješenje je postalo izvršno 30. maja 2018. godine. Na kraju, Kantonalni sud je istakao da kada se ima u vidu da apelant nije izveo sve radove pod uvjetima pod kojima je i dobio odobrenje nadležne Direkcije za puteve SBK od 14. februara 2017. godine, onda je prvostepeni organ pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozivajući se na odredbe čl. 103. i 104. Zakona o putevima, naredio apelantu da izgrađeno priključenje platoa za dostavna vozila za riblju farmu uskladi sa uvjetima navedenim u rješenju od 14. februara 2017. godine. Isto tako, Kantonalni sud je naveo da je tuženi organ pravilno postupio kada je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, pozivajući se na odredbe člana 60. naprijed citiranog Zakona koji propisuje da se priključak i prilaz na javnu cestu može izvesti samo na osnovu odobrenja upravitelja cesta.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio relevantne odredbe Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za projektovanje i izgradnju priključka prilaza na javnu cestu i Zakona o putevima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava apelanta odnose isključivo na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za projektovanje i izgradnju priključka prilaza na javnu cestu i Zakona o putevima na predmetnu situaciju, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5768/18 (A. L.) | Sudska praksa | Aktio