Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5874/18 (V. P.)

Odluka donesena 06. 11. 2018.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5874/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

06. 11. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 6. novembra 2018, u predmetu Vase Petijevića broj AP-5874/18 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Vase Petijevića za donošenje privremene mjere.

Nalaže se Osnovnom sudu u Trebinju da ne provodi postupak izvršenja Rješenja o izvršenju broj 95 0 I 016391 18 I 3 od 7. marta 2018. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

OBRAZLOŽENJE

1. Vaso Pertijević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 22. oktobra 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 I 016391 18 Gži od 23. avgusta 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 I 016391 18 I 3 od 7. marta 2018. godine.

2. Istovremeno apelant je zatražio da se odgodi postupak izvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji. Uvodne napomene

3. Tražitelj izvršenja Banka Srpske a.d. Banjaluka – u stečaju (u daljnjem tekstu: Banka) je podnijela prijedlog za izvršenje na nekretninama apelanta na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice protiv apelanta, kao izvršenika, što je Osnovni sud dozvolio donošenjem rješenja o izvršenju od 20. januara 2012. godine.

4. Apelant je 10. februara 2012. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojim je, između ostalog, ukazao da nekretnine koje su predložene za izvršenje ne mogu biti predmet izvršenja jer se radi o poljoprivrednom zemljištu, koje je izuzeto od izvršenja.

5. Rješenjem RUGIPP Banjaluka – Područna jedinica Trebinje od 12. aprila 2012. godine dozvoljena je zabilježba rješenja o izvršenju od 20. januara 2012. godine u „C“ listu na nekretninama apelanta koje su predložene za izvršenje.

6. Postupajući po prigovoru apelanta Osnovni sud je rješenjem od 11. juna 2012. godine odgodio izvršenje određeno navedenim rješenjem o izvršenju odlučivši da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te da će se postupak nakon pravosnažnosti rješenja kojim je odgođeno izvršenje nastaviti po odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Banka je 4. decembra 2014. godine i 20. aprila 2015. godine tražila nastavak izvršnog postupka, u skladu sa članom 50. stav (5) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), a podneskom od 12. maja 2017. godine Banka je zatražila prekid izvršnog postupka jer je nad Bankom otvoren stečajni postupak.

8. Postupajući po podnesku Banke Osnovni sud rješenjem od 23. maja 2017. godine prekinuo postupak izvršenja.

Osporene odluke

9. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 95 0 I 016391 18 I 3 od 7. marta 2018. godine prihvaćen je prijedlog Banke za nastavak izvršnog postupka, te je na osnovu izvršne isprave – pravosnažne presude Osnovnog suda, protiv apelanta, kao izvršenika određeno izvršenje i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem tržišne vrijednosti, prodajom i namirenjem Banke iz prodajne cijene nekretnina apelanta radi naplate glavnog duga u iznosu od 20.629,69 KM, zajedno sa troškovima parničnog i izvršnog postupka, pri čemu je apelantu ostavljen rok od osam dana da dobrovoljno izmiri dug jer će u suprotnom uslijediti prinudno izvršenje (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

10. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je stečajni upravnik Banke 4. septembra 2017. godine predložio nastavak izvršnog postupka, pa je Osnovni sud zaključkom od 25. januara 2018. godine naložio Banci da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje tako što će označiti izvršnu ispravu te dostaviti ZK izvadak novijeg datuma, sve radi nastavka postupka. Kako je Banka blagovremeno postupila po navedenom zaključku suda Osnovni sud je zaključio da prijedlog za izvršenje sadržava sve potrebne elemente propisane članom 36. ZIP-a, tako da je odlučeno kao u dispozitivu rješenje primjenom člana 39. ZIP-a.

11. Odlučujući o žalbi apelanta Okružni sud je Rješenjem broj 95 0 I 016391 18 Gži 3 od 23. avgusta 2018. godine žalbu odbio kao neosnovnu te prvostepeno rješenje potvrdio. Okružni sud je ocijenio neosnovnim žalbeni navod apelanta da mu je prvostepeni sud onemogućio da izjavi prigovor protiv pobijanog rješenja zato što ga je taj sud u pouci o pravnom lijeku uputio da protiv tog rješenja može izjaviti žalbu, a ne prigovor. U vezi s tim Okružni sud je naglasio da je u konkretnom slučaju izvršni postupak „preobražen“ u parnični postupak na osnovu odredbe člana 50. ZIP-a u kojem je Banka uspjela sa tužbom tako da nije došlo do ukidanja rješenja o izvršenju koje je prvostepeni sud donio 20. januara 2012. godine. U vezi s tim Okružni sud je podsjetio da je upravo apelant protiv tog rješenja uložio prigovor nakon čega je izvršni postupak „preobražen“ u parnični. Shodno tome pobijanim rješenjem je samo prihvaćen prijedlog Banke za nastavak izvršnog postupka u smislu člana 50. stav (5) ZIP-a, s obzirom da je Banka uspjela sa tužbom.

12. Okružni sud je ocijenio neutemeljenim prigovor apelanta da je protekao zakonski rok u kome je Banka po zakonu mogla da traži nastavak izvršnog postupka jer se u predmetu nalazi podnesak Banke od 4. decembra 2014. godine (presuda po žalbi je donesena 10. novembra 2014. godine) kojim se predlaže nastavak izvršnog postupak.

13. U vezi sa prigovorom apelanta da nepokretnosti koje su označene kao predmet izvršenja predstavljaju poljoprivredno zemljište koje je izuzeto od izvršenja, u smislu člana 79. stav 1. ZIP-a Okružni sud je naveo da je rješenjem koje se žalbom pobija odlučivano o prijedlogu tražitelja izvršenja za nastavak izvršnog postupka nakon što je prvostepeni sud donio rješenje o izvršenju, a apelant je na to rješenje uložio prigovor i nakon što je Banka u parničnom postupka uspjela sa tužbom. Shodno tome, kako je naglasio Okružni sud, prvostepeni sud je dužan da odluči o prijedlogu apelanta za obustavu izvršnog postupka iz razloga što su, prema navodima apelanta, nepokretnosti koje su predmet izvršenja poljoprivredno zemljište, a on zemljoradnik, u smislu člana 79. stav 1. ZIP-a, izuzete od izvršenja. Iz raspoloživih dokumenata Okružni sud je zapazio da je apelant i u prigovoru protiv rješenja o izvršenju iznosio identičan prigovor, ali i u naknadnim podnescima od 1. aprila 2013. godine i 10. marta 2015. godine kojim je tražio obustavu izvršnog postupka, a Osnovni sud je dužan ispitati opravdanost tog prigovora. Shodno svemu navedenom Okružni sud je zaključio da je žalba neutemeljena.

14. Iz raspoloživih dokumenata proizlazi da je apelant 9. oktobra 2018. godine Osnovnom sudu uputio podnesak kojim ukazuje da je poljoprivrednik i da se izvršenje ne može provesti na nekretninama koje su predložene za izvršenje jer se radi o poljoprivrednom zemljištu, koje je u smislu člana 79. stav (1) ZIP-a izuzeto od izvršenja. Apelant je zatražio donošenje rješenje kojim će se nekretnine koje su predmet izvršenja izuzeti od izvršenja.

15. Iz raspoloživih dokumenata koje je apelant dostavio na uvid ne proizlazi da je Osnovni sud odgovorio na podnesak apelanta.

16. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U prvom redu apelant opširno ukazuje da mu je u izvršnom postupku uskraćeno pravo na iznošenje prigovora pri čemu Okružni sud u tom smislu proizvoljno tumači odredbu člana 46. ZIP-a, jer citirana odredba jasno propisuje da se rješenje o izvršenje može pobijati prigovorom, pa mu je na taj način uskraćeno pravo da djelotvoran pravni lijek. Potom apelant detaljno obrazlože i razloge zbog kojih se izvršenje ne može provesti na nekretninama koje su predmet izvršenje. U vezi s tim navodi da je poljoprivrednik i da se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je shodno članu 79. stav (1) ZIP-a izuzeto od izvršenja. Apelant isto tako detaljno ukazuje da je u konkretnom slučaju protekao rok u kojem je Banka mogla da traži nastavak izvršnog postupka zbog čega smatra da su osporena rješenja nezakonita.

17. Zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant predlaže da se odgodi postupak izvršenja do konačne odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji. U tom pravcu apelant ističe da je Osnovni sud zaključkom pozvao Banku da uplati predujam od 400,00 KM na ime vještačenja predmetnih nekretnina, a da prethodno taj sud nije odlučio o prijedlogu apelanta za obustavu izvršnog postupka na poljoprivrednom zemljištu, shodno uputi Okružnog suda. Potom se navodi da je Osnovni sud zaključkom od 18. oktobra 2018. godine pozvao vještaka građevinske struke da sačini nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina tako da je očito da taj sud neće poštovati nalog Okružnog suda i da će doći do prinudne prodaje poljoprivrednog zemljišta koje ne može biti predmet izvršenja jer apelant nije imao pravo da izjavi prigovor na rješenje o izvršenju. Apelant tvrdi da bi u takvim okolnostima daljnjom realizacijom osporenog rješenja moglo doći do nesagledivih štetnih posljedica po apelanta i nastanka nenadoknadive štete prinudnom prodajom apelantovih nekretnina i poljoprivrednog zemljišta koje ne može biti predmet izvršenja, posebno što je tražilac izvršenja Banka u stečaju. Apelant je navode potkrijepio relevantnom dokumentacijom.

18. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

20. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

21. Ustavni sud smatra da apelantovi navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere ukazuju na potrebu da Ustavni sud interveniše u predmetni izvršni postupak, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Naime, kod postojanja ovakvih okolnosti, kada Osnovni sud o opravdanosti apelantovog prigovora u vezi sa izuzimanjem nekretnina od izvršenja nije odlučio (apelant je taj prigovor iznosio više puta tokom postupka čak i protiv rješeenja o izvršenju od 20. januara 2012. godine), pri čemu Osnovni sud preduzima procesne radnje na provođenju rješenja o izvršenju, Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno prekine postupak izvršenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 95 0 I 016391 18 I 3 od 7. marta 2018. godine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

22. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

23. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji.

24. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

25. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5874/18 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio