Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4095/18 (A. Š., S. Š., N. Š., M. Z. i E. Š.)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4095/18

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4095/18, rješavajući apelaciju Amira Šehovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Amira Šehovića, Samira Šehovića, Nedžada Šehovića, Mirze Zekića i Elme Šahbegović podnesena zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar pod brojem 07-23-4385/16.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Amir Šehović, Samir Šehović, Nedžad Šehović, Mirza Zekić i Elma Šahbegović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se trenutno vodi pred Službom za upravu za prostorno uređenje i komunalne poslove Općine Centar (u daljnjem tekstu: Općinska služba) pod brojem 07-23-4385/16.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Općinske službe zatraženo je 11. septembra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Općinska služba su u periodu od 14. do 26. septembra 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata, te dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. JP „Elektroprijenos BiH – operativno područje Sarajevo“ obratilo se 20. februara 2015. godine Općinskoj službi sa zahtjevom za izdavanje urbanističke saglasnosti za rekonstrukciju postrojenja na određenom zemljištu (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište).

6. Rješenjem Općinske službe broj 07-23-837/15 od 2. juna 2015. godine izdata je urbanistička saglasnost JP „Elektroprijenos BiH – operativno područje Sarajevo“.

7. Apelanti su se 21. septembra 2015. godine, posredstvom pravnog zastupnika, obratili Općinskoj službi s prijedlogom za obnovu postupka okončanog rješenjem tog organa od 2. juna 2015. godine. U prijedlogu su, kao razloge obnove postupka, apelanti naveli da su vlasnici objekata koji se nalaze ispod ratom uništenog dalekovoda, čiji su vodovi udaljeni do pet metara i gdje je investitor krenuo sa rekonstrukcijom. Smatraju da se navedena urbanistička saglasnost, a što bi se ustanovilo nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta, ne bi mogla izdati bez njihove saglasnosti kao vlasnika objekata.

8. Zaključkom Općinske službe broj 07-23-837/15 od 16. novembra 2015. godine odbačen je prijedlog apelanata za obnovu.

9. Apelanti su posredstvom pravnog zastupnika 3. decembra 2015. godine podnijeli žalbu.

10. Rješenjem Ministarstva broj 05-23-3255/15 od 16. marta 2015. godine žalba apelanata odbijena je kao neosnovana.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 026321 16 U od 14. septembra 2016. godine uvažena je tužba apelanata i poništeno drugostepeno rješenje i prvostepeni zaključak, te predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom organu.

12. Zaključkom Općinske službe broj 07-23-4385/16 od 13. decembra 2016. godine prekinut je postupak po zahtjevu „Elektroprijenosa BiH“ a.d. Banja Luka za izdavanje odobrenja za građenje za rekonstrukciju predmetnog postrojenja, dok se kao prethodno pitanje pravomoćno ne okonča postupak po prijedlogu apelanata za obnovu postupka izdavanja urbanističke saglasnosti izdate po rješenju tog organa od 2. juna 2015. godine.

13. U ponovnom postupku Općinska služba (postupajući po uputstvima iz presude Kantonalnog suda od 14. septembra 2016. godine) donijela je Rješenje broj 07-23-837/15 od 13. februara 2017. godine kojim se odbija prijedlog apelanata za obnovu postupka okončanog rješenjem tog organa od 2. juna 2015. godine.

14. Apelanti su, posredstvom pravnog zastupnika, podnijeli žalbu protiv prvostepenog rješenja od 13. februara 2017. godine.

15. Rješenjem Ministarstva broj 05-23-467/17 od 12. jula 2017. godine poništeno je prvostepeno rješenje Općinske službe od 13. februara 2017. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

16. Općinska služba je 2. aprila 2018. godine održala usmenu raspravu u predmetnoj pravnoj stvari, uz prisustvo pravnog zastupnika apelanata.

17. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupak pred Općinskom službom u toku i vodi se pod brojem 07-23-4385/16.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da prilikom izdavanja urbanističke saglasnosti nisu bili uključeni u upravni postupak i da nisu znali da je Općina Centar Sarajevo izdala urbanističku saglasnost JP „Elektroprijenos BiH“. Također ukazuju da je od poništenja „rješenja“ proteklo više od godinu dana, a Općinska služba još nikada nije odlučila o daljnjem toku postupka, dok su ponovnom izgradnjom dalekovoda ugroženi stambeni objekti apelanata od električnog pražnjenja jer se oni nalaze neposredno ispod žica dalekovoda. S obzirom na navedeno, apelanti predlažu Ustavnom sudu da usvoji predmetnu apelaciju i utvrdi povredu navedenih prava. U vezi s tim, potražuju i naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 1.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka, čije je okončanje, prema ocjeni apelanata, neizvjesno.

II.Odgovor na apelaciju

19. Kantonalni sud je opisao tok postupka pred tim sudom, navodeći da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3. i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

20. Ministarstvo je navelo da pred tim organom nema zaprimljene žalbe apelanata koja čeka na rješavanje, pri tome ukazujući da je ono postupalo u razumnim rokovima prilikom rješavanja u postupku po žalbi, te prilikom „postupanja prema Općini i Kantonalnom sudu“.

21. Općinska služba je, prvenstveno, opisala kako tok postupka izdavanja urbanističke saglasnosti tako i tok postupka po prijedlogu apelanata za obnovu postupka, ukazujući da se navedena urbanistička saglasnost ne odnosi na sanaciju dalekovoda, već na rekonstrukciju postojećeg postrojenja. U odnosu na navode apelacije u vezi s dužinom trajanja postupka, Općinska služba je istakla da donosila odluke u razumnom roku, te da su razlozi poništenja prvostepenog rješenja u „zadnjoj“ odluci Ministarstva procesne prirode.

V.Relevantni propisi

22. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

[...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

23. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

24. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

30. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak, koji je trenutno predmet odlučivanja pred Općinskom službom, iniciran prijedlogom apelanata za obnovu postupka u kojem je prvobitno odlukom nadležnog organa uprave izdata urbanistička saglasnost investitoru (JP „Elektroprijenos BiH – operativno područje Sarajevo“) za rekonstrukciju postrojenja – dalekovoda koji se nalazi na predmetnom zemljištu, a na kojem se nalaze objekti u vlasništvu apelanata. Dakle, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo period od dana podnošenja prijedloga apelanata za obnovu postupka (od 21. septembra 2015. godine) pa do donošenja odluke u ovom predmetu budući da je to period koji je u uzročno-posljedičnoj vezi sa ishodom, odnosno determiniranjem građanskih i imovinskih prava apelanata u vezi s rekonstrukcijom dalekovoda. Dakle, postupak u relevantnom periodu traje oko tri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

35. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u predmetnoj pravnoj stvari radilo o raspravljanju relativno složenih pitanja, čiji je predmet bio utvrđivanje građansko-pravnog interesa apelanata u vezi s rekonstrukcijom dalekovoda na predmetnoj nekretnini. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja postupka, te da se radi o postupku koji po zakonu nije hitan, ali je od značaja za apelante s obzirom na to da od njega zavisi daljnja izgradnja dalekovoda. Cijeneći ponašanje nadležnih organa javne vlasti u ovoj pravnoj stvari (organa uprave i Kantonalnog suda), Ustavni sud primjećuje da su oni nesporno preduzimali aktivnosti, te donosili odluke iz svoje nadležnosti. Naime, u relevantnom periodu je nakon podnošenja prijedloga apelanata za obnovu postupka doneseno ukupno pet odluka (4 meritorne i jedna procesna). Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da je postupak u dva navrata vraćan na ponovno rješavanje. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da su nadležni upravni i upravno-sudski organi namjerno odugovlačili, odnosno da Općinska služba, pred kojom se (ponovni) postupak trenutno vodi oko godinu dana, odugovlači predmetni postupak u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, nema elemenata koji ukazuju da su navedeni organi javne vlasti u ovoj pravnoj stvari zloupotrijebili svoja ovlaštenja, te na takav način suštinski ugrozili načelo efikasnog rukovođenja (kontroliranja) postupka na apelantovu štetu. Ustavni sud, također, ukazuje da apelanti zbog neokončanja predmetnog postupka nisu stavljeni u nepovoljniji položaj u kontekstu zaštite njihovih imovinskih prava budući da je postupak formalno-pravne realizacije rekonstrukcije dalekovoda na predmetnom zemljištu (izdavanjem odobrenja za građenje) prekinut zaključkom Općinske službe (od 13. decembra 2016. godine) do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka po prijedlogu apelanata za obnovu. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da je dužina predmetnog postupka u trajanju od oko godine prešla granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. Ostali navodi

38. U pogledu navoda apelanata o zabrani diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da oni ove navode nisu posebno obrazlagali kako bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelanti samo paušalno pozivaju na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovode u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek ne postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ jer dužina trajanja predmetnog postupka ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4095/18 (A. Š., S. Š., N. Š., M. Z. i E. Š.) | Sudska praksa | Aktio