Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5084/18 (R. J., B. J. i J. J.)
Odluka donesena 06. 12. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5084/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5084/18, rješavajući apelaciju R. J., B. J. i J. J., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli R. J., B. J. i J. J. protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 I 091456 18 Gž od 14. juna 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. R. J., B. J. i J. J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Beograda i Inđije, Republika Srbija, koje zastupa Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 5. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 I 091456 18 Gž od 14. juna 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba koju su apelanti kao tražioci izvršenja podnijeli protiv Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 I 091456 15 I od 4. aprila 2018. godine kojim je odlučeno da se obustavlja postupak izvršenja u ovoj pravnoj stvari i sprovedene izvršne radnje se ukidaju.
3. U obrazloženju osporene odluke, Apelacioni sud je naveo da je na osnovu prijedloga za izvršenje prvostepeni sud rješenjem o izvršenju od 13. novembra 2015. godine dozvolio izvršenje protiv izvršenika (B. P.), radi naplate duga u određenom novčanom iznosu (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu izvršne isprave-presuda Osnovnog suda od 13. maja 2015. godine). Dalje, Apelacioni sud je naveo da pljenidba na pokretnim stvarima izvršenika, koja je određena zaključkom od 15. januara 2016. godine, nije provedena na datoj adresi jer izvršenik nema imovine koja bi se mogla popisati, procijeniti i prodati, odnosno izvršenik je odselio sa date adrese i trenutno živi na području Opštine Šamac. Apelacioni sud je naveo da je zaključkom prvostepenog suda od 6. marta 2018. godine naloženo apelantima da predlože drugi predmet i sredstvo izvršenja, pa su apelanti podneskom predložili da se izvršenje provede na novčanim potraživanjima „koje izvršenik ima prema Brčko distriktu Bosne i Hercegovine – Osnovni sud Brčko distrikta BiH po osnovu naknade i nagrade za odbrane po službenoj dužnosti zapljenom i prenosom radi naplate potraživanja sve do potpunog namirenja potraživanja apelanata, obzirom da izvršenik, kao advokat ima potraživanje prema Brčko ditriktu BiH po osnovu naknade i nagrade za odbrane po službenoj dužnosti“. S tim u vezi, Apelacioni sud je ukazao da je pravilna odluka prvostepenog suda od 4. aprila 2018. godine koji je primjenom odredaba člana 78. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZIP) obustavio izvršni postupak i provedene izvršne radnje ukinuo. Naime, Apelacioni sud je istakao da se prijedlog apelanata iz podneska od 13. marta 2018. godine ne može smatrati prijedlogom drugog predmeta i sredstva izvršenja u skladu sa odredbama člana 9. stav 3. ZIP, iz razloga što su apelanti bili dužni dostaviti konkretne podatke vezane za predloženi predmet i sredstvo izvršenja, odnosno pobliže odrediti podatke vezano za novčano potraživanje izvršenika na kojem se izvršenje treba provesti, slijedom čega se takav prijedlog ne može smatrati konkretnim prijedlogom po kojem bi sud mogao postupati. Takođe, u obrazloženju osporene odluke navedeno je da sud interveniše samo onda kada tražilac izvršenja iz objektivnih razloga ne može doći do podataka (u konkretnom slučaju o potraživanjima koje izvršenik ima prema Brčko distriktu BiH), pa je, u situaciji kada apelanti nisu dostavili dokaze o tome da nadležni organ odbija dostaviti takve podatke, već da su se samo obratili, te s obzirom da prijedlog apelanata iz podneska od 13. marta 2018. godine nije potpuno i precizno definisan, pravilna odluka o obustavi postupka i ukidanju provedenih izvršnih radnji.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ukazuju da su aktivno tražili konkretne podatke o novčanom iznosu koji izvršenik ima prema Brčko distriktu na ime nagrada i naknada za odbrane po službenoj dužnosti u krivičnim postupcima, ali da nisu mogli bliže odrediti predmetno potraživanje bez podataka kojima raspolaže Direkcija za finansije Brčko distrikta BiH. Apelanti navode da je izvršenik advokat, iz čega proizilazi osnovano očekivanje da ima potraživanje prema Brčko distriktu BiH po osnovu odbrane po službenoj dužnosti. Apelanti ukazuju da ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu našli za shodno da preduzmu zakonom predviđene radnje kako bi im pomogli da ostvare pravo koje im pripada. Apelanti smatraju da su u izvršnom postupku proizvoljno primijenjene relevantne odredbe ZIP-a.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su u predmetnom izvršnom postupku primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno obrazloženje Vrhovnog suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozivaju, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević