Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3411/18 („Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3411/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3411/18, rješavajući apelaciju „Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 109171 17 Gž od 13. marta 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Jasminka Jovišević, advokat iz Banjaluke, podnio je 19. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 109171 17 Gž od 13. marta 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, pored ostalog, žalba apelanta je odbijena i potvrđeno je Rješenje Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ip 109171 11 Ip od 12. aprila 2017. godine. Tim rješenjem odbijen je prigovor apelanta (koji je ranije imao naziv „Nika Company“ d.o.o. Banjaluka) od 9. marta 2013. godine izjavljen protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 25. februara 2013. godine, kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje od strane tražitelja izvršenja Heta d.o.o. Sarajevo (raniji naziv Hypo Alpe Adria Leasing d.o.o. Sarajevo), sve pobliže navedeno u dispozitivu rješenja.

3. Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke, između ostalog, istakao da je apelant koji je u prijedlogu označen kao „Nika Company" d.o.o. Banjaluka prema rješenju o registraciji Okružnog privrednog suda u Banjaluci od 11. juna 2013. godine, društvo sa ograničenom odgovornošću. Nadalje, ukazano je da je odredbom člana 8. Zakona o privrednim društvima propisano da privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica trenutkom upisa u sudski registar na način propisan zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata. Isto tako, navedeno je da je članom 176. stav 1. tač. a) do d) tog zakona propisano da društvo sa ograničenom odgovornošću prestaje i to: istekom vremena određenog u osnivačkom aktu, odlukom skupštine članova, statusnim promjenama koje za posljedicu imaju prestanak društva, pravosnažnom sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je registracija društva bila ništava i određuje brisanje društva iz sudskog registra i nastupanjem događaja određenog osnivačkim aktom ili ugovorom članova društva. Također, istaknuto je da je u konkretnom slučaju „Nika Company“ d.o.o. Banjaluka u registarskom ulošku broj 057-0-Reg-13- 000504 rješenjem o registraciji od 11. juna 2013. godine, pored ostalih promjena, pretrpjela i promjenu u nazivu društva, promjenu sjedišta i promjenu lica ovlaštenog za zastupanje, tako da je konstatovano da će navedeno društvo od tada (11. juna 2013. godine) poslovati pod nazivom „Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka, iz sudskog registra je brisan dotadašnji direktor Z. Č. i određeno da je lice ovlašteno za zastupanje D. J.-direktor. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je rješenjem o registraciji istog suda od 29. augusta 2014. godine, u sudski registar kod Okružnog privrednog suda u Banjaluci po prijavi predlagača „Ileko-Prom” d.o.o. Banjaluka upisana promjena lica ovlaštenog za zastupanje, tako što je iz registra brisan dotadašnji direktor D. J. i upisano da je lice ovlašteno za zastupanje ovog subjekta I. L.-direktor bez ograničenja ovlaštenja. Dakle, ukazano je da iz navedenog proizlazi da nije došlo do prestanka postojanja i egzistiranja privrednog društva-izvršenika „Nika Company“, već samo do promjene u nazivu ovog društva u „Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka i pored ostalih promjena, promjene lica ovlaštenog za zastupanje, kako je to pravilno utvrdio i prvostepeni sud i u kojoj situaciji žalba pogrešno ukazuje da je došlo do prestanka postojanja navedenog privrednog društva. Shodno navedenom, Okružni sud je istakao da u konkretnom slučaju pravno lice „Nika Company“ d.o.o. Banjaluka nije prestalo postojati, već je samo na strani ovog društva tokom 2013. godine došlo do statusne promjene, pored ostalog i u imenu ovog društva, te licu ovlaštenom za zastupanje društva, a 2014. godine je došlo do dalje promjene u smislu promjene lica ovlaštenog za zastupanje društva. Dakle, istaknuto je da to samo po sebi, kod činjenice da ovo društvo i dalje pravno egzistira i posluje, da ranije data punomoć advokatu Jasminki Jovišević (punomoć od 8. marta 2013. godine) nije opozvana, niti je otkazana od strane navedenog punomoćnika, ne dovodi u pitanje ovlaštenje ovog advokata da zastupa apelanta, na šta žalba pogrešno ukazuje.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te naglašava da je pravno lice „Nika Company“ d.o.o. Banjaluka prestalo da postoji, pa je umjesto tog lica registrovan apelant, čiji je novi vlasnik i osnivač I. L., što znači da je došlo do statusne promjene, a ne samo do promjene naziva društva, sjedišta i promjene lica ovlaštenog za zastupanje, kao i da su proizvoljno primijenjene odredbe člana 8. i člana 176. stav 1. tač. a) do d) Zakona o privrednim društvima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi navedenih prava apelanta odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba Zakona o privrednim društvima u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, u obrazloženju osporene odluke jasno ukazao da nije došlo do prestanka postojanja i egzistiranja privrednog društva-izvršenika „Nika Company“, već samo do promjene u nazivu ovog društva u „Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka, te promjene lica ovlaštenog za zastupanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede njegovog prava na imovinu, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3411/18 („Ileko Prom“ d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio