Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-446/18 (I. Z.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Isplata duga
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-446/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-446/18, rješavajući apelaciju Ivice Zelenike, na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ivica Zelenika protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 041103 16 Gž od 5. decembra 2017. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ivica Zelenika protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 I 041103 16 Gž od 5. decembra 2017. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Zelenika (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Hrvoje Galić, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 23. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 I 041103 16 Gž od 5. decembra 2017. godine. Apelant je 1. februara 2018. godine dopunio apelaciju.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijene su žalbe apelanta i V. M., kao izvršenikâ i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 I 041103 16 I od 20. septembra 2016. godine kojim su odbijeni u cijelosti kao neosnovani prigovori apelanta i V. M. izjavljeni protiv Rješenja Općinskog suda od 12. jula 2016. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje.
3. U obrazloženju rješenja od 20. septembra 2016. godine, Općinski sud je naveo da je tražilac izvršenja (UniCredit bank d.d. Mostar) podnio sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta, V. M. i V. S., radi naplate duga u iznosu od 8.589,59 KM (prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu Presude Kantonalnog suda u Mostaru od 21. decembra 2006. godine), nakon čega je Općinski sud rješenjem o izvršenju od 12. jula 2016. godine dozvolio prinudnu naplatu potraživanja na novčanim sredstvima izvršenika. Općinski sud je naveo da su protiv rješenja o izvršenju prigovor izjavili apelant i V. M., te da apelant u prigovoru ističe, između ostalog, da je sud prilikom donošenja rješenja o izvršenju propustio provjeriti djelotvornost izvršnog dokumenta na osnovu kojeg je određeno izvršenje, odnosno da li je podoban za izvršenje. Općinski sud je ukazao da prema načelu strogog formalnog legaliteta sud u izvršnom postupku prilikom donošenja rješenja o izvršenju nije ovlašten upuštati se u razmatranje zakonitosti i pravilnosti izvršne isprave na osnovu koje je podnesen prijedlog za izvršenje, jer se radi o presuđenoj stvari.
4. U obrazloženju osporene konačne odluke, Kantonalni sud je između ostalog naveo da apelant u žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda ukazao da izvršenik naveden u prijedlogu za izvršenje nije osoba koja je navedena u izvršnoj ispravi i da izvršnom ispravom nije naložena bilo kakva činidba osobi koja je označena kao izvršenik pod 2., te je ukazao na neusklađenost prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom glede označavanja traženih, iznosa duga i da bi se provedbom izvršenja na prednji način omogućila naplata zatezne kamate na zateznu kamatu što bi dovelo do neosnovanog bogaćenja na strani tražioca izvršenja. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu presude Kantonalnog suda u Mostaru od 21. decembra 2006. godine, te da se izvršni sud ne može upuštati u razloge zakonitosti i pravilnosti te izvršne isprave. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da osoba Ivica Zelenika, koja je navedena u prijedlogu za izvršenje, nije osoba iz izvršne isprave, iz razloga što iz prijedloga za izvršenje i izvršne isprave proizilazi suprotno. Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani ni apelantovi žalbeni navodi u pogledu neusklađenosti prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, iz razloga što iz prijedloga za izvršenje proizilazi da se potražuje ukupna visina duga od 8.589,59 KM.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da predmetna rješenja nisu zakonita i da su u direktnoj suprotnosti sa odredbama Zakona o izvršnom postupku koji nalaže obavezu identiteta izvršne isprave i podnesenog prijedloga za izvršenje. Dalje, apelant navodi da je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenik pod 2. označena osoba Ivica Zelenika, Jare bb, Široki Brijeg, JMBG: [JMB uklonjen], te da navedena osoba, kao takva, nigdje nije navedena kao dužnik u presudi Kantonalnog suda u Mostaru od 21. decembra 2006. godine, niti je tom presudom obavezana na plaćanje bilo kakve obaveze. Apelant navodi da je označavanje osobe protiv koje se vodio parnični postupak u imenu Ivica Zelenika i koja je navedena u Presudi Kantonalnog suda u Mostaru, koja služi kao izvršna isprava, apsolutno nedovoljno da bi se na osnovu takvog označavanja mogao legitimisati navodni izvršenik pod 2.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana i člana 6. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražitelj izvršenja protiv apelanta i ostalih izvršenika, na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije.
U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek odnose na način na koji su sudovi primijenili odredbe Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević