Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/18 (S. P.)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2160/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2160/18, rješavajući apelaciju S.P., na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S.P.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 Reg 011514 18 Pž od 14. februara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nedžad Beća, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 Reg 011514 18 Pž od 14. februara 2018. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je žalba apelanta kao predlagača i potvrđeno je prvostepeno rješenje od 3. januara 2018. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta da se u registru poslovnih subjekata Općinskog suda u Travniku izvrši upis brisanja apelanta kao lica ovlaštenog za zastupanje tj. kao direktora u poslovnom subjektu ,,3-Gl" Društvo ograničene odgovornosti Kreševo.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da je apelant, na temelju presude zbog propuštanja Općinskog suda u Sarajevu od 13. aprila 2017. godine, tražio da se u registru poslovnih subjekata kod tog suda izvrši brisanje upisa njegovog imena, kao lica ovlaštenog za zastupanje-direktora u predmetnom privrednom društvu. Dalje, da je prvostepeni sud, odlučujući o navedenom prijedlogu, donio zaključak kojim je naložio da se prijava za registraciju dopuni tako što je potrebno dostaviti odluku o imenovanju drugog lica za zastupanje kao direktora, zatim navesti podatke o novoimenovanom direktoru društva, da je provjerom kroz registar novčanih kazni utvrđeno da postoji dug po osnovu novčanih kazni zbog čega shodno članu 103. stav 1. tačka 4. Zakona o prekršajima ne može izvršiti upis bilo kakve promjene u poslovnom subjektu ukoliko ima duga po osnovu novčanih kazni, da se za novoimenovanog direktora dostavi izjava o prihvatanju dužnosti, ovjeren potpis te kopija lične karte i uvjerenje o prebivalištvu. Kantonalni sud je naveo da je navedeni zaključak dostavljen apelantovom punomoćniku, po kojem apelant nije postupio nego je dostavio izjašnjenje u kome je naveo da osnivači društva već godinama ne vrše bilo kakvu funkciju u društvu i da su se stekli zakonski uvjeti da sud po službenoj dužnosti donese odluku o prestanku rada društva, odnosno brisanje iz registra. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 12. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH propisano da je nadležni registarski sud ovlašten i dužan tražiti samo one podatke predviđene ovim zakonom, a prema članu 13. tačka 9. istog zakona, pored ostalih općih podataka koje nadležni registarski sud unosi u glavnu knjigu registra je i ime, prezime i položaj ovlaštenog predstavnika, odnosno zastupnika subjekta upisa. Dalje, da je odredbom člana 39. stav 5. istog zakona propisano da se prilikom promjene lica ovlaštenog za zastupanje prilaže odluka nadležnog organa subjekta upisa kojom je jedno lice razriješeno, odnosno kojom tom licu prestaje pravo zastupanja, a drugo lice imenovano, odnosno ovlašteno za zastupanje, kao i obim ovlaštenja tog lica i njegov ovjeren potpis. S obzirom na to, Kantonalni sud je ukazao da je pravilan zaključak prvostepenog suda da iz navedenih zakonskih odredaba proizilazi da subjekt upisa mora imati zastupnika i da privredno društvo kao pravno lice ne može postojati bez lica ovlaštenog za zastupanje i da se brisanje ovlaštenog lica može izvršiti samo ako se donese odluka o razrješenju upisanog lica i odluka o imenovanju drugog lica, kojom će se utvrditi obim ovlaštenja, a što u konkretnoj pravnoj situaciji nije slučaj. Kantonalni sud je istakao da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelant nije dokazao opravdanost uslova za brisanje upisa lica ovlaštenog za zastupanje na temelju priložene sudske presude. Naime, Kantonalni sud je naveo da stoji činjenica da je navedenom presudom utvrđeno da je apelantu prestalo svojstvo zakonskog zastupnika, odnosno lica ovlaštenog za zastupanje-direktora sa 2. septembrom 2016. godine u predmetnom privrednom društvu i da je naloženo registru privrednih društava Općinskog suda u Travniku da izvrši brisanje apelanta sa mjesta zakonskog zastupnika, odnosno lica ovlaštenog za zastupanjedirektora. Međutim, Kantonalni sud je istakao da kako u predmetnom privrednim društvu nije donijeta nova odluka o imenovanju novog lica ovlaštenog za zastupanje, to se nisu stekli uslovi za traženi upis na temelju navedene presude, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud i naveo u razlozima pobijanog rješenja. Kantonalni sud je zaključio da nasuprot navodima iz žalbe odredbe Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH primjenjuju se kao lex specialis u odnosu na ostale zakone, pa je prvostepeno rješenje u svemu pravilno jer se ne može izvršiti brisanje upisanog zakonskog zastupnika, a da se istovremeno ne upiše i novi zakonski zastupnik, budući da se radi o općem podatku bez kojeg upisani pravni subjekt ne može postojati. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i da su pogrešno primijenili materijalno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, opća zabrana diskriminacije, pravo na pristup sudu itd.), kao i na povredu člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkih pravima, ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji odnosi isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda koje je dao u pogledu primjene relevantnih odredaba Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji BiH, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2160/18 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio