Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4666/16 („BANKA SRPSKE“ A.D. Banja Luka - u likvidaciji)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4666/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4666/16, rješavajući apelaciju Banke Srpske a.d. Banja Luka u likvidaciji, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Banke Srpske a.d. Banja Luka u likvidaciji podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Ip 030215 16 Pž od 29. septembra 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Banka Srpske a.d. Banja Luka u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Dejan Miletić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 9. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Ip 030215 16 Pž od 29. septembra 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), DOO „Perun“ Bijeljina (u daljnjem tekstu: izvršenik) i DOO za promet i prevoz i usluge uvoza i ugostiteljstva „Matehorn“ (u daljnjem tekstu: treće lice) zatraženo je 1. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 11. do 18. juna 2018. godine. Izvršenik i treće lice nisu u ostavljenom roku dostavili odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Osnovni sud je donio Rješenje broj 080-0-DN-08-002 457 od 8. septembra 2008. godine kojim je, na osnovu ovjerenog prepisa ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 9. augusta 2008. godine između M.Đ. i izvršenika kao prodavca i trećeg lica kao kupca, dozvolio predbilježbu prava svojine zemljišnoknjižnog uloška br. 661 i 1203 k.o. Bijeljina Selo na nekretninama označenim kao k.č.br. 266/3, k.č.br. 266/2 i k.č.br. 266/4 sa dosadašnjih vlasnika u korist trećeg lica sa dijelom 1/1.

6. Apelantičin pravni prednik - Balkan Investment Bank a.d. je 7. aprila 2011. godine protiv izvršenika podnio Osnovnom sudu prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave. U prijedlogu za izvršenje je naveo da je izvršenik 7. septembra 2009. godine u svrhu obezbjeđenja ugovora o kreditu izdao mjenicu koja glasi na iznos 36.221,28 KM, da je navedenu mjenicu podnio na naplatu, ali je ona ostala nenaplaćena zbog toga što na računu izvršenika nije bilo sredstava. Imajući u vidu navedeno, predložio je da se, ukoliko izvršenik ne namiri navedeno potraživanje, izvršenje provede na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 661 k.o. Bijeljina Selo k.č.broj 266/3 (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina).

7. Osnovni sud je donio Rješenje broj 80 0 Ip 030215 11 Ip od 14. aprila 2011. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

8. Odlučujući o prigovoru trećeg lica, Osnovni sud je donio zaključak broj 80 0 Ip 030215 11 Ip od 12. jula 2011. godine kojim je uputio treće lice da protiv apelantice kao tražioca izvršenja pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje na predmetnoj nekretnini nedopušteno u obimu u kojem su njegova prava zahvaćena izvršenjem.

9. Osnovni sud je zaključkom od 6. aprila 2016. godine pozvao apelanticu da u zakonskom roku od 15 dana predloži druga sredstva izvršenja ili predmete izvršenja, budući da je izvršenje na predloženom sredstvu i predmetu izvršenja, odnosno na predmetnoj nekretnini postalo nemoguće, zbog opravdanja predbilježbe prava svojine u korist trećeg lica, a na osnovu presude Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine [„kojom je utvrđeno da je na osnovu ugovora o kupoprodaji treće lice steklo valjan pravni osnov za upis prava svojine na predmetnoj nekretnini i da je na osnovu te presude ovlašćeno da se upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedene nekretnine sa dijelom 1/1“]. Istim zaključkom je određeno da će izvršni postupak biti obustavljen ukoliko apelantica u određenom roku ne postupi po zaključku suda.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Ip 030215 11 Ip od 19. maja 2016. godine obustavljen je predmetni izvršni postupak zbog nemogućnosti daljeg izvršenja i istovremeno su ukinute sve provedene radnje.

11. Osnovni sud je naveo da je u toku postupka utvrdio nemogućnost izvršenja na predmetnoj nekretnini zbog opravdane predbilježbe prava svojine u korist trećeg lica na osnovu presude Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je zaključkom od 6. aprila 2016. godine naložio apelantici da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka predloži novo sredstvo i predmet izvršenja radi provođenja izvršnog postupka, da je apelantica svojim podneskom od 15. aprila 2016. godine obavijestila sud da ostaje kod do sada predloženog i određenog predmeta izvršenja, da joj nije poznato da je opravdana predbilježba prava svojine u korist trećeg lica, te da, ukoliko je treće lice stvarno opravdalo predbilježbu, traži produženje roka ostavljenog zaključkom od 26. januara 2015. godine kako bi izvršila provjere, te eventualno promijenila sredstvo i predmet izvršenja. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je istaknuo da je rok od 15 dana propisan članom 63. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) zbog čega nije u mogućnosti usvojiti apelantičin prijedlog i omogućiti joj dodatni rok za postupanje po nalogu suda, budući da zakonom nije dopušteno sudu produžavati ili skraćivati zakonom propisane rokove.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Ip 030215 11 Ip od 18. jula 2016. godine odbijen je apelantičin prigovor od 31. maja 2015. godine kao neosnovan, te je određeno da rješenje o obustavi postupka od 19. maja 2016. godine u cijelosti ostaje na snazi.

13. Osnovni sud je naveo da apelantica pobija predmetno rješenje od 19. maja 2016. godine zbog povrede odredaba izvršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Kao razloge prigovora apelantica je navela da je treće lice tokom predmetnog postupka upućeno na parnicu zaključkom od 12. jula 2011. godine radi dokazivanja osnovanosti izjavljenog prigovora, kojim je istakla da je treće lice, a ne izvršenik, vlasnik predmetne nekretnine koja je predmet izvršenja, te da je treće lice pokrenulo parnicu pred tim sudom pod brojem 80 0 P 042814 12 P. Također, apelantica je u prigovoru navela da je presuda Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine u cijelosti nevezana za konkretni spor i da ta presuda nije mogla utjecati na odluku suda o nemogućnosti izvršenja na predmetnoj nekretnini. Osim toga, Osnovni sud je naveo da je apelantica u prigovoru navela da je sud zaključkom od 6. aprila 2016. godine izvršio povredu odredbe člana 53. Zakona o stvarnim pravima, istaknuvši da se predbilježba može naknadno opravdati samo podnošenjem upotpunjenog prvobitnog zahtjeva na osnovu kojeg je predbilježba i upisana, dok je treće lice steklo pravo svojine na predmetnim nekretninama presudom Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine, koja ne predstavlja opravdanje predbilježbe, već potpuno drugi osnov stjecanja svojine na predmetnoj nekretnini od trećeg lica. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da sud usvoji prigovor, ukine pobijano rješenje, te da postupak izvršenja nastavi do potpunog namirenja novčanog potraživanja procjenom i prodajom predmetne nekretnine, te namirenjem apelantice iz iznosa dobijenog prodajom izvršenikovih nekretnina. Osnovni sud je naveo da je treće lice u odgovoru na prigovor navelo da je presudom Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine steklo pravo svojine na predmetnoj nekretnini, čime je predbilježba i opravdana.

14. Osnovni sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je prigovor neosnovan. S tim u vezi, Osnovni sud je ukazao na odredbu člana 54. stav 1. Zakona o stvarnim pravima kojom je propisano da, ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje pravila zemljišnoknjižnog prava zahtijevaju za uknjižbu prava svojine, može se tražiti predbilježba stjecanja prava svojine, dok je u stavu 2. istog člana određeno da će predbilježbom svojina biti stečena pod uslovom naknadnog opravdanja predbilježbe. Opravdanjem se predbilježba pretvara u uknjižbu, a počinje da djeluje od časa kada je prijedlog za predbilježbu bio podnesen.

15. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je utvrdio da je treće lice 14. augusta 2008. godine podnijelo prijedlog za upis predbilježbe prava svojine na predmetnoj nekretnini, dok je apelantica na predmetnoj nekretnini stekla zabilježbu vođenja izvršnog postupka - sudsko založno pravo 15. aprila 2011. godine. Osnovni sud je istaknuo da opravdanje predbilježbe prava svojine proizvodi retroaktivno djejstvo, te se predbilježba opravdava, odnosno pretvara u svojinu od onog trenutka kada je podnesen zahtjev nadležnom organu za upis predbilježbe prava svojine, a ne od trenutka kada je ona opravdana, što u konkretnom slučaju znači da je treće lice postalo nosilac prava svojine na predmetnoj nekretnini 14. augusta 2008. godine, a ne 26. marta 2013. godine, kada je donesena Presuda broj 80 0 P 043 909 12 P kojom je nosilac upisa predbilježnog prava svojine opravdao taj upis. Prema tome, apelantica je podnijela prijedlog za izvršenje na nekretnini koja nije svojina izvršenika, što je u suprotnosti sa odredbom člana 70. stav 1. ZIP-a, a budući da nije postupio po zaključku suda od 6. aprila 2016. godine i u zakonskom roku od 15 dana predložio drugo sredstvo i predmet izvršenja, sud je obustavio predmetni izvršni postupak.

16. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 Ip 030215 16 Pž od 29. septembra 2016. godine odbijena je apelantičina žalba i rješenje Osnovnog suda od 18. jula 2016. godine potvrđeno.

17. Okružni sud je u obrazloženju rješenja konstatirao da je prvostepeni sud dovoljno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da je pravilno primijenio materijalno pravo, a nije učinio neku povredu postupka da bi se stoga moglo smatrati da postoji osnov da se ukine njegovo pobijano rješenje kao nepravilno i nezakonito i da mu se predmet vrati na ponovni postupak.

18. Okružni sud je naveo da apelantica osnovano ukazuje u žalbi da u rješenju od 8. septembra 2008. godine (u obrazloženju je očiglednom greškom navedeno od 14. augusta 2008. godine) o upisu predbilježbe prava svojine na predmetnoj nekretnini u korist trećeg lica nije navedeno koji uslov treba da se ispuni da bi se opravdala predbilježba upisa prava svojine u korist trećeg lica i u kom roku treba da se ispuni uslov. Osim toga, Okružni sud je naveo da apelant osnovano ukazuje u žalbi i da je treće lice povuklo svoju tužbu za utvrđenje da je nedopušteno izvršenje na predmetnoj nekretnini na kojoj je određeno izvršenje radi naplate njegovog novčanog potraživanja, kao i da presudom Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine, koja je donesena po tužbi trećeg lica protiv izvršenika kao tuženog i bez učešća apelantice kao tužene, nije navedeno da je treće lice u određenom zakonskom roku ispunilo određeni uslov koji opravdava upis predbilježbe prava svojine na predmetnoj nekretnini u njegovu korist i da je stekao pravo svojine na toj nekretnini danom upisa navedene predbilježbe prava svojine.

19. Međutim, Okružni sud je istaknuo da se ne može prihvatiti kao valjano apelantičino ukazivanje u žalbi da se na osnovu navedenih činjenica može zaključiti da nije postojao osnov da prvostepeni sud donese navedeno rješenje od 19. maja 2016. godine o obustavi izvršnog postupka u predmetnoj pravnoj stvari i da navedenim rješenjem od 18. jula 2016. godine odbije apelantičin prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja od 19. maja 2016. godine o obustavi izvršnog postupka i odredi da navedeno rješenje o obustavi izvršnog postupka ostaje u cijelosti na snazi.

20. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da iz spisa proizlazi da je apelantica uz prijedlog za izvršenje na predmetnoj nekretnini podnijela zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu i da se iz toga može zaključiti da je imala prethodno saznanje da je izvršenik otuđio predmetnu nekretninu u korist trećeg lica u 2008. godini na osnovu ugovora o kupoprodaji od 9. augusta 2008. godine i da je na osnovu rješenja od 8. septembra 2008. godine upisana predbilježba prava svojine na predmetnoj nekretnini u korist trećeg lica kao kupca. Nadalje, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine utvrđeno da je na osnovu navedenog ugovora o kupoprodaji treće lice steklo valjan pravni osnov za upis prava svojine na predmetnoj nekretnini i da je na osnovu te presude ovlašćeno da se upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedene nekretnine sa dijelom 1/1. Pored toga, Okružni sud je istaknuo da se u izvršnom postupku ne može upuštati u ocjenu valjanosti navedene pravosnažne presude zbog propuštanja, kao i da apelantica nije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zaključka prvostepenog suda od 6. aprila 2016. godine, kojim je od nje traženo pod prijetnjom obustave izvršenja da u roku od 15 dana promijeni sredstvo i predmet izvršenja zbog toga što je nemoguće izvršenje na predmetnoj nekretnini. Okružni sud je ocijenio da je prvostepeni sud osnovano rješenjem od 19. maja 2016. godine obustavio izvršenje zbog nemogućnosti izvršenja i ukinuo sve provedene radnje s pozivom na odredbu člana 63. stav 4. ZIP-a, kao i da je osnovano donio rješenje od 18. jula 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je u predmetnoj pravnoj stvari odlučno da predmetna nekretnina ne može biti predmet izvršenja upravo zbog toga što ih je izvršenik otuđio trećem licu u 2008. godini na osnovu pravno valjanog ugovora o kupoprodaji i to prije nego što je u 2011. godini apelantica tražila od prvostepenog suda izvršenje na toj nekretnini radi naplate svog novčanog potraživanja (i prije zaključenja ugovora o kreditu iz 2009. godine).

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

21. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

22. Kršenje navedenog prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Naime, apelantica smatra da je Osnovni sud rješenjem od 19. maja 2016. godine pogrešno utvrdio da apelantica nije postupila po zaključku suda od 6. aprila 2016. godine i da nije u zakonskom roku od 15 dana predložila drugo sredstvo i predmet izvršenja. Apelantica smatra da je prvostepeni sud izašao izvan okvira svoje nadležnosti i odlučivao o opravdanju predbilježbe od trećeg lica, što nije u njegovoj nadležnosti. Nadalje, apelantica je navela da Osnovni sud prilikom donošenja rješenja od 19. maja 2016. godine uopšte nije primijenio odredbe čl. 95, 96. i 97. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, kojim se reguliše upis i opravdanje predbilježbe, te postupanje u slučaju opravdanja ili neopravdanja predbilježbe. S tim u vezi, apelantica je navela da je pravilnom primjenom navedenih odredaba Osnovni sud jedino mogao da utvrdi da je predmetna predbilježba bila upisana na rok od 90 dana počev od 14. augusta 2008. godine i da u tom roku nije opravdana od trećeg lica.

b)Odgovor na apelaciju

23. Okružni sud je naveo da ostaje kod svog stava i obrazloženja iz osporenog rješenja od 29. septembra 2016. godine. Okružni sud je istaknuo da je apelantica uz prijedlog za izvršenje na predmetnoj nekretnini podnijela i zemljišnoknjižni uložak, pa se zbog toga može zaključiti da je na osnovu uvida u taj zemljišnoknjižni uložak apelantica imala prethodno saznanje da je izvršenik otuđio predmetnu nekretninu u korist trećeg lica na osnovu ugovora o kupoprodaji i da je na osnovu rješenja od 8. septembra 2008. godine upisana predbilježba prava svojine na predmetnoj nekretnini u korist trećeg lica. Osim toga, Okružni sud je naveo da je pravosnažnom presudom Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine utvrđeno da je na osnovu navedenog ugovora o kupoprodaji treće lice steklo valjan pravni osnov za upis prava svojine na predmetnoj nekretnini i da je na osnovu te presude ovlašćeno da se upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedene nekretnine sa dijelom 1/1. Slijedom navedenog, Okružni sud je istaknuo da se sud u izvršnom postupku ne može upuštati u ocjenu valjanosti navedene pravosnažne presude zbog propuštanja, a niti je apelantica u roku od 15 dana promijenila sredstvo i predmet izvršenja zbog toga što je nemoguće izvršenje na predmetnoj nekretnini.

24. Osnovni sud je naveo da je treće lice 14. augusta 2008. godine podnijelo prijedlog za upis predbilježbe prava svojine na predmetnoj nekretnini, dok je apelantica na predmetnoj nekretnini stekla zabilježbu vođenja izvršnog postupka - sudsko založno pravo 15. aprila 2011. godine. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je istaknuo da je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje na nekretnini koja nije svojina izvršenika, što je u suprotnosti sa odredbom člana 70. stav 1. ZIP-a, pa kako nije postupila po zaključku suda od 6. aprila 2016. godine i u zakonskom roku od 15 dana predložila drugo sredstvo i predmet izvršenja, sud je postupak izvršenja obustavio. V.Relevantni propisi

25. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8. stav 3.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 63. st. 3. i 4.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 70. stav 1.

(1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika. VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenja Okružnog suda broj 80 0 Ip 030215 16 Pž od 29. septembra 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 10. oktobra 2016. godine, a apelacija je podnesena 9. decembra 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelantica osporava navedeno rješenje, tvrdeći da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

33. Apelantica smatra da je Okružni sud pri donošenju osporenog rješenja pogrešno primijenio relevantne odredbe ZIP-a kada je u konkretnom slučaju obustavio predmetni izvršni postupak, što je kao posljedicu imalo kršenje njenog prava na pravično suđenje.

34. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

35. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, dostupna na www.ustavnisud.ba, te, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.

36. U konkretnom slučaju apelantica tvrdi da Osnovni sud prilikom donošenja rješenja od 19. maja 2016. godine uopšte nije primijenio odredbe čl. 95, 96. i 97. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske, kojim se reguliše upis i opravdanje predbilježbe, te postupanje u slučaju opravdanja ili neopravdanja predbilježbe. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja rješenja Okružnog suda slijedi da su osnovani apelantičini prigovori da u upisu predbilježbe prava svojine na predmetnoj nekretnini u korist trećeg lica nije navedeno koji uslov treba da se ispuni da bi se opravdala predbilježba upisa prava svojine u korist trećeg lica i u kom roku treba da se ispuni uslov. Osim toga, apelantica osnovano ukazuje da je treće lice povuklo svoju tužbu za utvrđenje da je nedopušteno izvršenje na predmetnoj nekretnini na kojoj je određeno izvršenje radi naplate njenog novčanog potraživanja, te da u presudi Osnovnog suda od 26. marta 2013. godine, koja je donesena po tužbi trećeg lica protiv izvršenika kao tuženog i bez učešća apelantice kao tužene, nije navedeno da je treće lice u određenom zakonskom roku ispunilo određeni uslov koji opravdava upis predbilježbe prava svojine na predmetnoj nekretnini u njegovu korist i da je steklo pravo svojine na toj nekretnini danom upisa navedene predbilježbe prava svojine. Nadalje, Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja ovog rješenja slijedi da, bez obzira na navedeno, ne može se prihvatiti kao valjano apelantičino ukazivanje u žalbi da se na osnovu navedenih činjenica može zaključiti da nije postojao osnov da prvostepeni sud donese osporeno rješenje, zato što je odlučno da predmetna nekretnina ne može biti predmet izvršenja upravo zbog toga što ih je izvršenik otuđio trećem licu u 2008. godini na osnovu pravno valjanog ugovora o kupoprodaji, i to prije nego što je u 2011. godini apelantica tražila od prvostepenog suda izvršenje na toj nekretnini radi naplate svog novčanog potraživanja (i prije zaključenja ugovora o kreditu iz 2009. godine). Osim toga, iz obrazloženja rješenja Okružnog suda slijedi da apelantica nije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zaključka prvostepenog suda od 6. aprila 2016. godine, kojim je od nje traženo pod prijetnjom obustave izvršenja da u roku od 15 dana promijeni sredstvo i predmet izvršenja zbog toga što je nemoguće izvršenje na predmetnoj nekretnini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te u vezi s tim primjenom relevantnih odredaba ZIP-a, te da je na taj način ispoštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na bilo kakvu proizvoljnost, te kada je Okružni sud u osporenoj odluci dao jasne razloge za svoje odlučenje.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4666/16 („BANKA SRPSKE“ A.D. Banja Luka - u… | Sudska praksa | Aktio