Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1732/18 ("Industrijska automatika" d.o.o. Brčko)
Odluka donesena 06. 12. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1732/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1732/18, rješavajući apelaciju "Industrijska automatika" d.o.o. Brčko, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Industrijska automatika" d.o.o. Brčko protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 104402 17 Už od 10. januara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "Industrijska automatika" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 104402 17 Už od 10. januara 2018. godine.
2. Rješenjem Kancelarije gradonačelnika – Inspektorat, Brčko distrikt Bosne i Hercegovine od 26. aprila 2017. godine naloženo je apelantu da pribavi rješenje/odobrenje za obavljanje periodičnih pregleda, mjerenja i ispitivanja na elektroenergetskim postrojenjima, električnim uređajima, električnim instalacijama i izdavanje isprava, a u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju ispunjavanja uslova za obavljanje periodičnih pregleda, mjerenja i ispitivanja na elektroenergetskim postrojenjima, električnim uređajima, električnim instalacijama i izdavanju isprava („Službene novine Federacije BiH“ broj 18/15) ili Pravilnikom o uslovima koje u pogledu kadrova i tehničke opreme moraju da ispunjavaju privredna društva i druga pravna lica koja vrše montažu, remont, reviziju i ispitivanje elektroenergetskih postrojenja i instalacija („Službeni glasnik RS“ broj 37/11). Rok za izvršenje rješenja je 60 dana od dana prijema, dok je apelant po isteku datog roka dužan, prema članu 26. stav 2. Zakona o inspekcijama Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, u roku od tri dana pismeno ili usmeno obavijestiti elektroenergetskog inspektora o izvršenju naloženih mjera i radnji. Rješenjem tužene (Apelaciona komisija Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine) od 18. maja 2017. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja od 26. aprila 2017. godine. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 22. septembra 2017. godine uvažena je apelantova tužba, poništena rješenja od 18. maja 2017. godine i 26. aprila 2017. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Presudom Apelacionog suda uvažena je žalba tužene i Presuda Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 22. septembra 2017. godine preinačena tako što se apelantova tužba odbija.
3. U obrazloženju osporene konačne odluke, Apelacioni sud je naveo da osnovano tužena u žalbi ukazuje na odredbe člana 53. stav 2. Zakona o sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika na radu, kojom je propisano da licence izdate u Republici Srpskoj ili Federaciji Bosne i Hercegovine važe na teritoriji Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Apelacioni sud je naveo da je takva licenca važeći dokument kojim pravna lica dokazuju ispunjavanje uslova za obavljanje navedenih poslova. Dalje, Apelacioni sud je ukazao da je nesporna činjenica da Vlada Brčko distrikta Bosne i Hercegovine nije postupila u skladu sa svojom obavezom iz odredaba člana 73. stav 1. tačka (f) Zakona o sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika na radu i donijela Pravilnik o uslovima za izdavanje licenci za obavljanje poslova sigurnosti i zaštite zdravlja, kako bi pravno lice potrebnu licencu dobilo u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine. Osim toga, u obrazloženju osporene odluke navedeno je da nije pravilan zaključak prvostepenog suda da je prvostepeni organ uprave prilikom donošenja prvostepenog upravnog akta primjenjivao pravilnike entiteta, već je apelant upućen da licencu, koju nije moguće pribaviti na području Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (ne postoji odgovarajući pravilnik) pribavi u jednom od entiteta u skladu sa važećim entitetskim pravilnicima. Prema tome, Apelacioni sud je istakao da ukoliko apelant pribavi licencu u jednom od entiteta koja se izdaje na osnovu važećeg pravilnika tog entiteta, u skladu sa postupkom i uslovima koji su propisani entitetskim podzakonskim aktima, licenca će biti priznata na području Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je osporena odluka Apelacionog suda donesena na osnovu proizvoljne primjene pozitivno-pravnih propisa.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Apelacioni sud primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene procesnog i materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. S obzirom na činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, a u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević