Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6012/18 (P. L., N. N., S. L., N. U., D. V., M. A., B. D., T. R., R. S., J. P. i drugi)
Odluka donesena 19. 12. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6012/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-6012/18, rješavajući apelaciju Petra Lukića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Lukića, Nade Nedić, Slavka Lukića, Nedeljka Uremovića, Dragomira Velaja, Milice Aladžić, Bore Danilovića, Tode Radonjić, Radislavke Stojčinović, Jelisave Popović, Mire Jović, Zorana Božanovića, Stanoja Hadžića, Predraga Jorgića, Luke Subotića, Branka Petrovića, Slavoljuba Cvijanovića, Mladena Tripića, Radoslava Miloševića, Željka Žigića, Miloša Vasiljevića, Milana Blagojevića, Milovana Đeklića i Bojana Miloševića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 Ps 024080 18 Rev od 31.
maj 2018. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. okotobra 2017. godine i presude Okružnog privrednog suda u Doboju br. 60 0 Ps 024080 16 Ps od 24.
avgusta 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Petar Lukić, Nada Nedić, Slavko Lukić, Nedeljko Uremović, Dragomir Velaja, Milica Aladžić, Boro Danilović, Toda Radonjić, Radislavka Stojčinović, Jelisava Popović, Mira Jović, Zoran Božanović, Stanoje Hadžić, Predrag Jorgić, Luka Subotić, Branko Petrović, Slavoljub Cvijanović, Mladen Tripić, Radoslav Milošević, Željko Žigić, Miloš Vasiljević, Milan Blagojević, Milovan Đeklić i Bojan Milošević (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 29. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 60 0 Ps 024080 18 Rev od 31. maja 2018. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. okotobra 2017. godine i presude Okružnog privrednog suda u Doboju br. 60 0 Ps 024080 16 Ps od 24. avgusta 2017. godine.
2. Presudom Okružnog privrednog suda u Doboju br. 60 0 Ps 024080 16 Ps od 24. avgusta 2017. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim su apelanti kao tužioci tražili da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je potraživanje apelanata prema tuženom „Trudbenik“ a.d. u stečaju u cjijelosti osnovano u iznosima pobliže navedenim u izreci presude. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. oktobra 2017. godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnoj situaciji, apelanti su kao tužitelji obični-formalni suparničari na aktivnoj strani o kojima govori odrdba člana 362. stav 1. tačka 1. ZPP-a i svaki od njih predstavlja samostalnu stranku (član 365. ZPP). U takvoj situaciji, kada obični suparničari ističu više tužbenih zahtjeva od kojih ni jedan ne prelazi iznos utvrđen odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena, jer se za ocjenu njene dozvoljenosti ne uzima u obzir zbir zahtjeva svih tužitelja, nego pojedinačna vrijednost iznosa za koji je svako od tužitelja odbijen.
4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. oktobra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 60 0 Ps 024080 18 Rev od 31. maja 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. okotobra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je apelantu 30. januara 2018. godine uručena presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. okotobra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. oktobra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 024080 17 Pž od 26. oktobra 2017. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević