Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3374/16 (Circle International d.o.o. Međugorje)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Finansijska konsolidacija
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3374/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3374/16, rješavajući apelaciju Circle International d.o.o. Međugorje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Circle International d.o.o.

Međugorje podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Ip 027233 16 Pž od 20. juna 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Ip 027233 15 Ip od 18.

marta 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Circle International d.o.o. Međugorje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnio je 4. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Ip 027233 16 Pž od 20. juna 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Ip 027233 15 Ip od 18. marta 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i „Agrokomerca“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 30. jula 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Učesnici u postupku su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 1. do 13. augusta 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 17 0 Ps 038741 12 Ps od 8. decembra 2014. godine (pravosnažna donošenjem presude Kantonalnog suda od 18. maja 2015. godine), apelant je 6. jula 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika na osnovu izvršne isprave radi namirenja preciziranog novčanog iznosa.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 Ip 027233 15 Ip od 29. septembra 2015. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Izvršenik je 5. oktobra 2015. godine protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor kojim je ukazao na obaveznu primjenu odredaba Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o konsolidaciji), budući da je postupak izvršenja pokrenut nakon donošenja navedenog zakona.

8. Općinski sud je Rješenjem broj 23 0 Ip 027233 15 Ip od 18. marta 2016. godine usvojio prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 29. septembra 2015. godine, obustavio izvršenje u cjelini i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja su istaknuti navodi prigovora prema kojima se Odlukom Vlade FBiH o konsolidaciji izvršenika kao privrednog društva i prema odredbi člana 9. Zakona o konsolidaciji ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsolidira, da je prijedlog za izvršenje podnesen nakon postupka finansijske konsolidacije i Odluke Vlade FBiH o postupku finansijske konsolidacije, kao i da su sve pokretne stvari već bile predmet zapljene u ostalim izvršnim postupcima, pa je predloženo da se postupak obustavi.

9. Apelant je u odgovoru na prigovor istakao da izvršenikov prigovor ne sadrži sve elemente prema kojima bi sud mogao postupiti, konkretno, da je prigovor neuredan i da se postupak konsolidacije ne može podvesti pod relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), niti taj zakon u odnosu na odredbe ZIP-a može biti lex specialis.

10. Općinski sud je ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja postoje smetnje za provođenje izvršenja u smislu odredbe člana 47. ZIP-a. U vezi s tim, Općinski sud je naveo sadržaj odredbe člana 9. stav 1. Zakona o konsolidaciji prema kojoj se u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsolidira. Općinski sud je u postupku povodom prigovora ocijenio sljedeće: da je prigovor sačinjen u skladu s odredbama ZIP-a; da je prijedlog za izvršenje podnesen 8. jula 2015. godine, što znači poslije stupanja na snagu Odluke Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika od 4. decembra 2014. godine; da je navedena odluka objavljena u „Službenim novinama“ 12. decembra 2014. godine i da je stupila na snagu 20. decembra 2014. godine (osmog dana od dana objavljivanja), te da stoga postoje činjenice koje sprječavaju provođenje izvršenja u smislu odredbe člana 49. stav 2. ZIP-a.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 Ip 027233 16 Pž od 20. juna 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 18. marta 2016. godine, te je prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbenim razlozima, između ostalog, naveo svoje tumačenje Zakona o konsolidaciji, te je ukazao da u osporenom rješenju nije obrazložena primjena člana 9. tog zakona. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je ispitao prvostepeno rješenje u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, te je donio odluku kojom je žalba odbijena. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ponovio ključne činjenice koje proizlaze iz stanja predmeta, i to: da je apelant kao tražilac izvršenja 8. jula 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 038741 12 Ps od 8. decembra 2014. godine na pokretnim stvarima izvršenika; da je prvostepeni sud rješenjem o izvršenju od 29. septembra 2015. godine odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor pozivajući se na Odluku Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika od 4. decembra 2014. godine i odredbu iz člana 9. Zakona o konsolidaciji; da je navedena odluka stupila na snagu 20. decembra 2014. godine, a apelant je podnio prijedlog za izvršenje nakon stupanja na snagu te odluke, konkretno 8. jula 2015. godine; da je prvostepeni sud usvojio prigovor izvršenika iz navedenih razloga i osporenim rješenjem obustavio izvršenje u cjelini i ukinuo sve provedene izvršne radnje. Polazeći od navedenog činjeničnog utvrđenja, koje prema ocjeni Kantonalnog suda nije dovedeno u sumnju apelantovim žalbenim prigovorima, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je osporenim rješenjem usvojio kao osnovan prigovor izvršenika uz obustavljanje izvršenja u cjelini i ukidanja provedenih izvršnih radnji, dajući za svoju odluku valjane, jasne i argumentirane razloge koje je kao svoje prihvatio Kantonalni sud. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je apelantova žalba neosnovana pa je prvostepeno rješenje potvrđeno na osnovu odredbe člana 235. stav 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav l. ZIP-a.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U tom kontekstu, apelant je prije svega hronološki opisao tok postupaka a zatim odlučenja osporenih rješenja koja su, prema njegovom mišljenju, proizvod očigledno proizvoljno i nepotpuno utvrđenih činjenica te proizvoljne primjene materijalnog prava. U vezi s tim, apelant je ukazao na nespornu činjenicu postojanja pravosnažne presude – izvršnog naslova prema kojem je izvršenik u obavezi da apelantu isplati određeni dug; da apelant s izvršenikom nije zaključio bilo kakav sporazum, što je u smislu odredbi Zakona o konsolidaciji koji je primijenjen u konkretnom slučaju neophodan uvjet (princip dobrovoljnosti); da su navedena rješenja donesena uz očigledno zanemarivanje principa dobrovoljnosti; da su redovni sudovi onemogućili apelanta u izvršenju pravosnažne presude; da redovni sudovi nisu imali u vidu svrhu Zakona o konsolidaciji, a ona je, prema njegovom mišljenju, postizanje dogovora oko načina izmirenja dugovanja; da su pokretne stvari (predmet izvršenja) opisane u rješenju o privremenoj mjeri donesenoj u parničnom postupku već demontirane i lagerovane, te da stoga ne predstavljaju stvari koje su neophodne za obavljanje djelatnosti izvršenika i da u konačnici nije bilo osnova za donošenje rješenja o obustavi izvršenja i ukidanju provedenih izvršnih radnji. Apelant je također u vezi s navedenim nedostacima ukazao na povredu prava na imovinu jer potraživanje koje ima prema izvršeniku predstavlja njegovu imovinu. Osim toga, smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđen princip vladavine prava u vezi s pravnom sigurnosti. Predloženo je da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporeno rješenje.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je apelaciju ocijenio neosnovanom te naglasio da ostaje pri svim činjeničnopravnim razlozima koje je dao u rješenju koje je osporeno apelacijom, smatrajući da navodima apelacije nije dovedena u pitanje zakonitost osporenog rješenja. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. Općinski sud je u iscrpnom odgovoru na apelaciju istakao da je u svim izvršnim predmetima koji se vode u tom sudu protiv istog izvršenika, a zbog zauzetog stava Kantonalnog suda u tim predmetima, donio rješenja kojima je usvojen prigovor izvršenika i izvršenje obustavljeno. Općinski sud je naglasio da je vezan stavom neposredno višeg suda, u konkretnom slučaju Kantonalnog suda, budući da je navedeni sav potvrđen u svim predmetima protiv istog izvršenika. Osim toga, Općinski sud je ukazao da bi apelant po proteku određenog vremena, konkretno nakon isteka „odluke o finansijskoj konsolidaciji“, ponovno mogao inicirati postupak izvršenja.

15. Izvršenik smatra da je apelacija neosnovana i da je smisao Zakona o konsolidaciji pokušaj spašavanja privrednih društava na području FBiH koji je proizveo pozitivne efekte i spriječio rasprodaju imovine.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Finansijska konsolidacija društva sa većinskim učešćem državnog kapitala može obuhvatiti dugovanja nastala zaključno do 30.09.2013. godine na osnovu:

- doprinosa za zdravstveno osiguranje,

- doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti,

- poreza, isključujući porez na dodatnu vrijednost,

- isporučene vode, struje, plina, grijanja i ostalih komunalnih usluga,

- dugovanja prema dobavljačima za isporučene robe i usluge,

- dugovanja prema zaposlenicima.

[...] Član 8. st. 1., 2. i 3.

Odluku o finansijskoj konsolidaciji društva sa većinskim učešćem državnog kapitala (u daljnjem tekstu: odluka) donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, vlada kantona, gradsko ili općinsko vijeće u roku 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva iz člana 7. ovog zakona.

Za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana u svakom pojedinom slučaju nadležan je nivo vlasti koji u privrednom društvu koje se konsoliduje vrši ovlaštenja na osnovu učešća državnog kapitala (u daljnjem tekstu: nadležni organ vlasti).

Odlukom iz stava 1. ovog člana bliže se uređuje postupak i vrijeme trajanja finansijske konsolidacije za svako pojedino društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala, s tim da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od tri godine.

Član 9. stav 1.

U toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.

17. Zakon o izmjeni Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 36/18 od 11. maja 2018. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

U Zakonu o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/14) u članu 8. stav 3. riječi: "tri godine", zamjenjuju se riječima: "10.07.2019. godine".

18. Odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša („Službene novine FBiH“ br. 101/14, 22/15, 58/15 i 84/17) u relevantnom dijelu glasi:

I Vlada Federacije Bosne i Hercegovine odobrava pokretanje postupka finansijske konsolidacije privrednog društva „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša.

19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:

Član 47. stav 1. tačka 9.

Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako:

9) je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja;

Član 49.

Rješenje o prigovoru donosi sudija.

Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.

Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cjelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 Ip 027233 16 Pž od 20. juna 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 13. jula 2016. godine, a apelacija je podnesena 4. augusta 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

27. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05; Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). U konkretnom slučaju se radi o pravu koje je utvrđeno u parničnom postupku čije je izvršenje apelant zatražio u izvršnom postupku, pa apelant uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant povredu prava na pravično suđenje suštinski obrazlaže proizvoljnom primjenom odredaba Zakona o konsolidaciji i odredaba ZIP-a u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. U vezi s tim, apelant ističe da su redovni sudovi u okolnostima konkretnog slučaja u izvršnom postupku pogrešno protumačili relevantne odredbe Zakona o konsolidaciji i odredbe ZIP-a, zanemarivanjem principa dobrovoljnosti odnosno nedostatka sporazuma između apelanta kao tražitelja izvršenja i izvršenika.

29. Imajući u vidu apelacione navode o kršenju prava na pravično suđenje koji se odnose na proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

30. Ustavni sud podsjeća da je gotovo identično činjenično i pravno pitanje u pogledu obustave izvršnog postupka koji je apelant pokrenuo nakon stupanja na snagu Odluke Vlade FBiH i Zakona o konsolidaciji razmatrao u predmetu AP 2862/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2862/16 od 11. oktobra 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud je navedenom odlukom odbio kao neosnovane apelacije apelanata E. B. i H. Ć. podnesene protiv rješenja o obustavi izvršnog postupka protiv istog izvršenika, budući da su apelanti prijedloge za izvršenje podnijeli nakon stupanja na snagu Odluke Vlade FBiH i Zakona o konsolidaciji. Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci ukazao da se u konkretnim predmetima radi o izvršnim postupcima protiv izvršenika (na njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini), da su apelanti pokrenuli izvršne postupke nakon stupanja na snagu Odluke Vlade; da su navedeni izvršni postupci obustavljeni osporenim odlukama iz razloga što se izvršenik nalazi u postupku finansijske konsolidacije koja činjenica sprječava provođenje izvršenja u smislu člana 49. stav 2. ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud je ukazao da je navedenom odredbom ZIP-a propisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji sprječavaju izvršenje, između ostalog, ako je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja. Slijedom navedenog, Ustavni sud je ocijenio da je Vlada FBiH donijela odluku o finansijskoj konsolidaciji izvršenika nakon donošenja pravosnažnih presuda čije se izvršenje traži. Ustavni sud je, osim toga, ukazao da se, prema izričitoj odredbi člana 9. Zakona o konsolidaciji, u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsolidira. Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio da u postupanju redovnih sudova nije došlo do zloupotrebe ili proizvoljne primjene materijalnog prava, niti da su postojali drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, već upravo suprotno, da su redovni sudovi postupali u skladu s pozitivnopravnim propisima čija se primjena ne može smatrati proizvoljnom i ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je u predmetu AP 2862/16 zaključio da je apelacija u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovana.

31. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud smatra da je stav koji je iznesen u Odluci AP 2862/16 mutatis mutandis primjenjiv i u konkretnom slučaju. Pri tome je Ustavni sud imao u vidu identične okolnosti konkretnog slučaja, i to da je Vlada FBiH donijela odluku o finansijskoj konsolidaciji (istog) izvršenika nakon donošenja pravosnažnih presuda čije je izvršenje zatraženo i da se stoga, prema odredbi člana 9. Zakona o konsolidaciji, u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsolidira (izvršenika). U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđeno da je izvršenik u postupku finansijske konsolidacije i da se stoga s ciljem namirenja apelantovog potraživanja primjenjuju odredbe Zakona o konsolidaciji, te da stoga u postupanju redovnih sudova nije došlo do zloupotrebe ili proizvoljne primjene materijalnog prava, niti su postojali drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan, već, suprotno tome, da su redovni sudovi obustavom izvršenja postupali u skladu s pozitivnopravnim propisima čija se primjena ne može smatrati proizvoljnom i ne predstavlja kršenje apelantovog ustavnog prava.

32. Imajući u vidu praksu iz predmeta AP 2862/16 i okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovana.

Pravo na imovinu

33. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim tvrdnjama koje je apelant naveo u vezi s pravom na pravično suđenje, dakle navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani iz istih razloga koji su dati u vezi s pravom na pravično suđenje. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i potpune razloge u pogledu primjene odredaba materijalnog i procesnog prava na predmetnu situaciju, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

35. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelant kršenje ovog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3374/16 (Circle International d.o.o. Međugorje) | Sudska praksa | Aktio