Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1930/18 (Općina Maglaj)

Odluka donesena 06. 12. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1930/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1930/18, rješavajući apelaciju Općine Maglaj, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Općina Maglaj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 009156 17 Gž od 22. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Maglaj (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Maglaj, podnijela je 29. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 009156 17 Gž od 22. decembra 2017. godine.

2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom stavom I potvrđeno je prvostepeno rješenje Općinskog suda u Zavidovićima, Zemljišnoknjižni ured Maglaj (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te je stavom II naloženo Općinskom sudu da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige. Prvostepenim rješenjem Općinskog suda, između ostalog, uspostavljen je određeni zemljišnoknjižni uložak, dozvoljen upis u A list tog zemljišnoknjižnog uloška određenih parcela, te dozvoljena uknjižba prava vlasništva u koloni B lista predmetnog zemljišnoknjižnog uloška u korist MAPEX DD Maglaj (sve bliže navedeno i opisano u izreci prvostepenog rješenja), te je odbijena kao neosnovana prijava prava vlasništava apelantice, zaprimljena 19. januara 2017.godine.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja, Općinski sud je naveo da je tom sudu 30. maja 2016.godine, od strane Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko - pravne poslove općine Maglaj, dostavljen određeni Prijavni list u kojem je sadržana identifikacija nekretnina starog i novog katastarskog premjera i kopija katastarskog plana (skica preklapanja planova starog i novog premjera), radi uspostave zemljišne knjige prema podacima novog katastarskog premjera za predmetne nekretnine. Nadalje, da se u konkretnom slučaju radi o postupku sistematskog usklađivanja zemljišne knjige sa novim katastarskim premjerom. Zatim, da je, kako to predviđa odredba člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, proveo postupak uspostave u skladu sa članovima od 63. do 69. Zakona o zemljišnim knjigama i u skladu sa odredbama Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima, te javnim objavljivanjem najavio da predstoji uspostavljanje zk uloška. Općinski sud je istakao da su tom najavom pozvana sva lica koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnim nekretninama da svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave i da podnesu dokaze za isto. Nadalje, da je zakonski rok za prijavu prava na predmetnim nekretninama istekao 25. oktobra 2016. godine, a da u navedenom roku niti jedno zainteresovano fizičko i pravno lice nije podnijelo prijavu nekog stvarnog prava u pogledu predmetnih nekretnina. Zatim, da je naknadno, nakon proteka zakonskih rokova, 19. januara 2017.godine, apelantica podnijela prijavu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Općinski sud je naveo da iako prijava prava apelantice nije učinjena u zakonskom roku, da je istu ipak razmatrao i cijenio kao i isprave koje su joj priložene, a sve to zbog regulacije člana 64. Zakona o zemljišnim knjigama, koji predviđa službenu provjeru i istraživanje činjenica u postupku uspostave/zamjene zemljišne knjige. Zatim, da je radi pravilne ocjene prijave prava apelantice kao i dostavljenih isprava, izvršen uvid u zemljišnu knjigu radi utvrđivanja historijata upisa i promjena na predmetnoj nekretnini, te da je utvrđeno da je predmetna nekretnina najprije bila uknjižena kao Opštenarodna imovina (kasnije društvena svojina), sa pravom upravljanja u korist “Državna niža poljoprivredna škola" (upis iz 1948.godine), da je nakon toga 1963. godine, upisano pravo trajnog korištenja u korist Poljoprivredne zadruge Jedinstvo Maglaj, a da je nakon toga temeljem statusnih promjena prednjeg pravnog subjekta 1999. godine, izvršen upis “Društvena svojina sa pravom korištenja i raspolaganja u korist DD Mapex Maglaj sa dijelom od 1/1“, koji upis se zadržao sve do upisa iz rješenja Općinskog suda od 8. oktobre 2008. godine, koji je izvršen temeljem privatizacije. S obzirom na navedeno, Općinski sud je zaključio da niti jedna od isprava, koje je apelantica priložila uz svoju prijavu, nikada nije dostavljena ZK uredu, niti da je temeljem neke od navedenih zahtjevan neki upis u zemljišnu knjigu u korist apelantice, tako da eventualna prava koja bi proizašla iz tih isprava nikada nisu ostvarila konstitutivno dejstvo i da se ne mogu suprotstaviti pravu stečenom u postupku privatizacije, a koje pravo je ostvarilo i konstitutivno dejstvo. Međutim, Općinski sud je naglasio da ako apelantica, kao zainteresovano lice, smatra da je nastala kolizija prava, da se ista mogu riješiti samo odlukom parničnog suda u redovnom parničnom postupku, a što je predviđeno i odredbom člana 68. Zakona o zemljišnim knjigama u pogledu postupka uspostave i zamjene zemljišne knjige.

4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 63. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, propisano da će ukoliko zemljišna knjiga nije uspostavljena, ili zemljišna knjiga koja je prethodno uništena, oštećena ili nestala, uslijedit po službenoj dužnosti uspostavljanje zemljišne knjige od strane zk. referenta u skladu sa odredbama tog zakona, a da je članom 66. istog zakona određeno da se novo uspostavljanje zk. uloška može izvršiti po službenoj dužnosti, ili na zahtjev zainteresovane osobe. Nadalje, da je članom 67. Zakona o zemljišnim knjigama, propisano da ako se zainteresovana osoba ne prijavi u roku od 60 dana, da zemljišnoknjižni ured vrši uspostavljanje na osnovu postojećih dokaza u skladu sa odredbom člana 64. istog zakona. Također je navedeno, da je odredbom člana 69. stav 1. navedenog zakona, određeno da će se u zemljišnu knjigu kao vlasnik odnosno nositelj prava upisat osoba koja se od strane zk. referenta utvrdi kao vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama tog zakona, odnosno osoba čije vlasništvo odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije, dok stavom 3. istog člana je određeno da ukoliko vlasnik nekretnine, odnosno nositelj nekog drugog prava osporava prijavljeno ograničenje ili stvarno pravo, ili drugo pravo i ukoliko osporavanje učini vjerojatnim, to će se zabilježiti u zemljišnu knjigu. Kantonalni sud je istakao da u žalbenom postupku uspostavljanja zk. uloška, a u skladu sa odredbom člana 70. Zakona o zemljišnim knjigama, zainteresovane osobe mogu samo zahtijevati da se zemljišnoknjižnom uredu naloži da izvrši zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige, ili da poduzme brisanje. Naime, da iz naprijed navedenog proizlazi da je obveza zemljišnoknjižnog referenta da u cijelosti provede započeti postupak uspostave zk. uloška po službenoj dužnosti, te da u zemljišnu knjigu upiše osobu za koju utvrdi da je vlasnik odnosno nositelj nekog drugog prava na nekretnini, odnosno osobu čije vlasništvo odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerojatnije. U vezi s tim je istaknuto, da je prvostepeni sud pravilno odlučio, te u postupku uspostave zk. uloška upisao pravnu osobu Mapex d.d. Maglaj sa dijelom 1/1 na predmetnoj nekretninama, te da je za takvu odluku dao jasno i valjano obrazloženje koje žalbom apelantice nije dovedeno u pitanje. Kantonalni sud je konstatovao da kako iz stanja spisa proizlazi da je apelantica u postupku uspostave zk. uloška u smislu odredbi člana 88. stav 2. i člana 63. Zakona o zemljišnim knjigama dostavila zemljišnoknjižnom uredu 19. januara 2017. godine prijavu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, da je o tom zahtjevu pravilno prvostepeni sud odlučio u smislu odredbe člana 64. istog zakona, te kako je prvostepeni sud, zemljišnoknjižni referent izvršio upis prava vlasništva, to je u smislu odredbe člana 69. stav 3. istog zakona trebao prihvatiti i zahtjev za zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige.

5. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, u suštini, smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je došlo do pogrešne primijene relevantnih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama. Apelantica, između ostalog, navodi da je kao posjednik upisana u katastarskom operatu na predmetnoj nekretnini, da je predmetna nekretnina u posjedu apelantice od 1984. godine, pa da je osnovan njen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. S obzirom na to da je apelantica nositeljica javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ona ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi u konkretnom slučaju utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda i Općinskog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o zemljišnim knjigama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1930/18 (Općina Maglaj) | Sudska praksa | Aktio