Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5205/18 (Z. B.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prekid postupka
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5205/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-5205/18, rješavajući apelaciju Zorana Babića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zoran Babić protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 I 167950 18 Gž 2 od 14. augusta 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Babić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Auclanda, Novi Zeland, kojeg zastupa Marijana Kulenović, advokat iz Banja Luke, podnio je 13. septembra 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 167950 18 Gž 2 od 14. augusta 2018. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se Okružnom sudu „naložilo da odmah odluči po žalbama izvršenika i trećeg lica izjavljenim protiv rješenja o dosudi Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 167950 13 I od 7. marta 2018. godine i tom sudu naložio da odmah nastavi sa postupkom izvršenja u postupku broj 71 0 I 167950 13“.
Uvod
2. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj 71 0 I 167950 13 I od 7. marta 2018. godine kupcu Janković Vladimiru iz Bijeljine dosuđuju se nekretnine detaljno označene u dispozitivu (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Istim rješenjem je naloženo izvršeniku Slobodanu Babiću (u daljnjem tekstu: izvršenik) da sporne nekretnine preda kupcu Janković Vladimiru i da mu omogući nesmetano raspolaganje.
3. Sud je utvrdio da je Janković Vladimir uplatio na depozit suda iznos od 386.900,00 KM, što predstavlja prodajnu cijenu umanjenu za iznos obezbjeđenja, budući da je on na ročištu ponudio iznos od 396.900,00 KM. Kako je odredbom člana 93. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03 do 98/14; u daljnjem tekstu ZIP) propisano da Sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu nakon polaganja cijene, a stavom 2. istog člana da Sud rješenjem određuje da se nepokretnost preda kupcu, te Zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis promjene prava vlasništva te briše prava trećih lica za koje je to rješenjem određeno, to je i odlučeno kao u izreci.
4. Zaključkom Osnovnog suda broj 71 0 I 167950 13 I od 26. marta 2018. godine odgođeno je dalje izvršenje u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 I 167950 13 I na osnovu Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 255289 17 Mo od 21. marta 2018. godine. Takođe je utvrđeno da će se izvršenje nastaviti, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev.
Osporeno rješenje
5. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 167950 18 Gž 2 od 14. augusta 2018. godine je utvrđeno da će se zastati sa postupkom donošenja odluke o žalbi izvršenika i žalbi trećeg lica Babić Gordane, izjavljenim protiv rješenja o dosudi Osnovnog suda broj 7 1 0 I167950 13 I od 7. marta 2018. godine. Zastoj postupka određuje se do donošenja odluke Osnovnog suda o nastavljanju postupka u ovom predmetu izvršenja, koji je odgođen zaključkom Osnovnog suda broj 71 01 167950 13 I od 26. marta 2018. godine. Nakon što Osnovni sud, po prijedlogu tražioca izvršenja, u smislu odredbe člana 53. stav 4. ZIP-a donese zaključak o nastavljanju postupka u ovom predmetu izvršenja, dostaviće spis ovom sudu radi donošenja rješenja o nastavljanju žalbenog postupka u smislu odredbe člana 382. stav 4. Zakon o parničnom postupku (ZPP), odnosno radi donošenja odluke o žalbama.
6. Kako navodi Okružni sud, iz stanja spisa prozilazi da je parnični sud dopisom broj 71 0 P 255289 17 Mo od 21. marta 2018. godine, na predmetni spis izvršenja dostavio rješenje Osnovnog suda broj 71 0 P 255289 17 Mo od 21. marta 2018. godine. Označenim riješenjem u pravnoj stvari tužiteljice - predlagača obezbjeđenja Babić Gordane iz Banjaluke, protiv apelanta, u parničnom predmetu radi proglašenja izvršenja nedopuštenim, po prijedlogu predlagača obezbjeđenja, donesena je mjera obezbjeđenja kojom je određeno da se odlaže postupak izvršenja koji se vodi kod Osnovnog suda pod brojem 71 0 1 167950 13 I, te je određeno da mjera obezbjeđenja ostaje na snazi do pravosnažnosti odluke suda o tužbenom zahtjevu tužiteljice ili do naredne odluke suda o mjeri obezbjeđenja. Prema stanju spisa Babić Gordana je u ovom predmetu izvršenja podnijela prigovor trećeg lica 17. septembra 2013. godine. O tom prigovoru prvostepeni sud je odlučio zaključkom broj 71 0 I 167950 13 I od 5. januara 2017. godine kojim je treće lice upućeno na parnicu radi proglašenja da nije dopušteno izvršenje na nepokretnostima koje su predmet izvršenja u ovom postupku.
7. Zaključak Osnovnog suda broj 71 0 I 167950 13 I od 26. marta 2018. godine, kojim je odgođeno izvršenje u ovom predmetu izvršenja, temelji se na odredbi člana 53. stav 4., u vezi sa st. 3. i 2. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14 - u daljem tekstu ZIP). Odluka kojom je postupak izvršenja odgođen ima dejstvo odluke o prekidu postupka, pa se, shodno tome, na pravne posljedice odgađanja postupka izvršenja primjenjuje odredba člana 380. Zakona o paričnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13-u daljem tekstu ZPP). Kako je dalje navedeno, prema odredbi člana 380. ZPP, za vrijeme trajanja prekida postupka sud i stranke ne mogu preduzimati radnje u postupku, dejstvo preduzetih radnji u postupku počinje tek pošto postupak bude nastavljen. Žalba, odnosno odgovor na žalbu, predstavljaju procesne radnje stranaka (u konkretnom slučaju izvršenika i tražioca izvršenja), odnosno trećeg lica, a odluka o žalbi procesnu radnju drugostepenog suda. Zbog odgađanja postupka izvršenja koje proizvodi posljedice prekida postupka, procesne radnje stranaka i trećeg lica, za vrijeme dok je postupak odgođen, nemaju dejstvo, odnosno sud ne može odlučiti o izjavljenim žalbama, sve dok se ne odredi da se postupak izvršenja u ovom predmetu izvršenja nastavlja. Nadalje, po ocjeni Okružnog suda, u konkretnom slučaju ispunjeni su uslovi iz odredbe čl. 382 a) stav 2. ZPP, u vezi sa članom
380. ZPP, da se u ovom žalbenom postupku donese rješenje kojim se određuje zastoj žalbenog postupka. Rješenjem o zastoju postupka određeno je vrijeme trajanja zastoja, u smislu odredbe člana 382 a) stav 2. ZPP. Saglasno odredbi člana 382 a) stav 4. ZPP određeno je da će Okružni sud o nastavku postupka odlučiti po službenoj dužnosti, čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka.
Apelacioni navodi
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da sud nije mogao prekinuti postupak ni zastati sa postupkom, a odredbe o zastoju postupka iz člana 382a stav 1 ZPP se i ne spominju u Zakonu o izvršnom postupku, što znači da je obaveza izvršnog suda da riješi sam prethodno pitanje bez obzira o čemu je riječ. Apelant je tražio nastavak izvršnog postupka. Okružni sud je odbio odlučiti po žalbama izvršenika i trećeg lica, što nema nikakav značaj na postupanje prvostepenog izvršnog suda koji je dužan okončati ovaj izvršni postupak. Po ocjeni apelanta, sud je u obavezi dalje postupiti po članu 96 ZIP-a, i odmah pristupiti namirenju apelanta bez održavanja ročišta jer se radi o samo jednom tražiocu izvršenja.
9. Apelant navodi da je očito došlo do arbitrarnog postupanja Okružnog suda pa apelant uz apelaciju, ulaže istovremeno i zahtjev za donošenje odluke o privremenoj mjeri kojom bi se naložilo Okružnom sudu da odmah odluči po žalbama izvršenika i trećeg lica izjavljenim protiv rješenja o dosudi Osnovnog suda broj 71 0 1 167950 13 I od 7. marta 2018. godine te Osnovnom sudu takođe naloži da odmah nastavi sa postupkom izvršenja u postupku broj 71 0 I 167950 13 1.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se zaključak Osnovnog suda broj 71 0 I 167950 13 I od 26. marta 2018. godine, kojim je odgođeno izvršenje, temelji na odredbi člana 53. stav 4., u vezi sa st. 3. i 2. ZIP-a (upućivanje na parnicu). Odluka kojom je postupak izvršenja odgođen ima dejstvo odluke o prekidu postupka, pa se, shodno tome, na pravne posljedice odgađanja postupka izvršenja primjenjuje odredba član 380. ZPP-a (za vrijeme prekida postupka prestaju teći rokovi određeni za izvršenje procesnih radnji).
13. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević