Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5702/18 (M. M., H. E., S. R., I. A. i drugi)
Odluka donesena 06. 12. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Ratna šteta
- Obligaciono- pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Zastara
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5702/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-5702/18, rješavajući apelacije Milana Marića i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Milan Marić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 P 018526 16 Rev od 12. jula 2018. godine, Husnija Elezović protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 047144 17 Rev od 18. septembra 2018. godine, Salko Rokić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 048845 17 Rev od 25. septembra 2018. godine, Isma Aljukić, Sendina Čavrk, Emina Balta, Aida Ćosović, Mirjana Čarapina, Dragica Zonjić, Ćatiba Karić, Rahima Hadžić, Igor Vrco, Ismet Svraka, Damir Vatreš, Fatima Konaković, Mejra Imamović, Esma Bajraktarević, Vesna Mušović, Mehmet Karahodžić, Adnan Hadžismajlović, Zejnija Šabanović, Elma Kovač, Alen Efendić, Samija Ahmetović, Muamer Kaljanac, Zilka Borovac, Ajiša Imamović, Jasminka Kavazić, Jasmina Pašić, Mevsudin Efendić, Nermin Mujkić, Semida Sirčo i Fatima Pindžo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 183402 16 Rev od 4. septembra 2018. godine, Jasmin Šaldo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 53 0 P 045060 17 Rev od 23. oktobra 2018. godine, Atif Jašarević i Ekrem Trako protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 204419 18 Rev od 27. septembra 2018.
godine, Sabina Mujić, Anela Mujić i Anel Mujić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 P 131257 17 Rev od 18.
septembra 2018. godine, Predrag Mlađen protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 215909 18 Rev od 4. oktobra 2018. godine, Halida Numanović, Zumra Sejdinović, Mevlida Suljić i Jasna Soljankić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 112061 17 Rev od 20. septembra 2018. godine i Munira Rizvanović, Mensur Rizvanović i Mula Hasić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 119713 17 Rev od 25. septembra 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-5702/18
1. Milan Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Jovo Pilipović, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 018526 16 Rev od 12. jula 2018. godine.
AP-5968/18
2. Husnija Elezović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupaju Josip Krešić i Bojan Krešić, advokati iz Čapljine, podnio je 25. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 047144 17 Rev od 18. septembra 2018. godine.
AP-5969/18
3. Salko Rokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupaju Josip Krešić i Bojan Krešić, advokati iz Čapljine, podnio je 25. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 048845 17 Rev od 25. septembra 2018. godine.
AP-6052/18
4. Isma Aljukić, Sendina Čavrk, Emina Balta, Aida Ćosović, Mirjana Čarapina, Dragica Zonjić, Ćatiba Karić, Rahima Hadžić, Igor Vrco, Ismet Svraka, Damir Vatreš, Fatima Konaković, Mejra Imamović, Esma Bajraktarević, Vesna Mušović, Mehmet Karahodžić, Adnan Hadžismajlović, Zejnija Šabanović, Elma Kovač, Alen Efendić, Samija Ahmetović, Muamer Kaljanac, Zilka Borovac, Ajiša Imamović, Jasminka Kavazić, Jasmina Pašić, Mevsudin Efendić, Nermin Mujkić, Semida Sirčo i Fatima Pindžo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 1. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 183402 16 Rev od 4. septembra 2018. godine. AP-6139/18
5. Jasmin Šaldo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupaju Josip Krešić i Bojan Krešić, advokati iz Čapljine, podnio je 31. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 53 0 P 045060 17 Rev od 23. oktobra 2018. godine.
AP-6155/18
6. Atif Jašarević i Ekrem Trako (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 5. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 204419 18 Rev od 27. septembra 2018. godine.
AP-6416/18
7. Sabina Mujić, Anela Mujić i Anel Mujić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 9. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 126 0 P 131257 17 Rev od 18. septembra 2018. godine. AP-6707/18
8. Predrag Mlađen (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Galiba Hrvačić – Karačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 215909 18 Rev od 4. oktobra 2018. godine.
AP-6780/18
9. Halida Numanović, Zumra Dejdinović, Mevlida Suljić i Jasna Soljankić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 22. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 112061 17 Rev od 20. septembra 2018. godine.
AP-6781/18
10. Munira Rizvanović, Mensur Rizvanović i Mula Hasić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Suad Kumrić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 23. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 32 0 P 119713 17 Rev od 25. septembra 2018. godine.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5702/18.
12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
13. U konkretnim slučajevima, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obavežu tužene (Federacija Bosne i Hercegovine ili Republika Srpska) da im isplate određene novčane iznose na ime naknade nematerijalne štete (po osnovu pretrpljenih duševnih bolova, zbog povrede sloboda i prava ličnosti, protivpravnim lišenjem slobode i protivpravnim držanjem u logoru, mučenjem za vrijeme logoraškog života, te pretrpljene fizičke i duševne bolove, zbog povrede prava ličnosti izazvanim mučenjem, nečovječnim postupanjem i ponižavanjem, za pretrpljeni strah, zbog umanjenja opšte životne sposobnosti, zbog naruženosti, zatim zbog naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskih srodnika), odnosno na ime naknade materijalne štete (za porušenu kuću putem miniranja, na ime namještaja, kućanskih aparata, centralnog grijanja, te na ime oduzetog putničkog vozila i traktora sa priključcima). Redovni sudovi su odbili tužbene zahtjeve apelanata jer su utvrdili da se radi o zastari potraživanja i da se na konkretne slučajeve primjenjuju odredbe člana 376. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, a ne odredbe člana 377. ZOO, koje se primjenjuju ukoliko je šteta pričinjena krivičnim djelom.
Apelacioni navodi
14. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u suštini smatraju da su u predmetnim pravnim stvarima proizvoljno primijenjene odredbe ZOO kojima je regulisano pitanje zastarjelosti potraživanja, te ukazuju da su se trebale primijeniti odredbe kojima su propisani duži zastarni rokovi, odnosno član 377. ZOO, bez obzira da li se naknada potražuje od lica koje odgovara za štetu neposredno ili posredno. Osim toga, neki od apelanata su se pozvali i na povredu nekih drugih prava (pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost, djelotvoran pravni lijek, zabrana diskriminacije itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud zapaža da kršenje navedenih prava, na koja su se pozvali u predmetnim apelacijama, u suštini, apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, konkretno odredaba člana 376. ZOO, koje propisuju opšte rokove zastare za potraživanje naknade štete, jer smatraju da je u konkretnim slučajevima trebalo primijeniti odredbe člana 377. ZOO, koja propisuje posebne rokove zastare ukoliko je šteta prouzrokovana krivičnim djelom.
18. U vezi sa spornim pitanjima koja se postavljaju predmetnim apelacijama, Ustavni sud zapaža da je o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju u sličnim činjeničnim i pravnim okolnostima sa aspekta primjene materijalnog prava raspravljao u predmetu broj AP 4288/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4288/11 od 9. decembra 2014. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci, tačka 29., Ustavni sud je ukazao U vezi sa odredbama člana 377. ZOO na kojima je apelant tokom postupka insistirao, redovni sudovi su ocijenili da nisu primjenjive. Naime, redovni sudovi su u vezi s tim pojasnili da se rok zastarjelosti potraživanja naknade štete, propisan članom 377. ZOO, može primijeniti ako je krivično djelo utvrđeno u krivičnom postupku, a izuzetno i u parničnom postupku, pod određenim okolnostima, koje u konkretnom slučaju nisu nastupile. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud iz datih obrazloženja redovnih sudova ne vidi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, jer dato obrazloženje u cijelosti korespondira sa obrazloženjem datim u citiranoj odluci (op. cit., AP 4264/11) u kojoj Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u primjeni materijalnog prava. Ustavni sud posebno naglašava da u citiranoj odluci Ustavni sud nije ustanovio proizvoljnost redovnih sudova u stavu da se odredba člana 377. ZOO može primijeniti samo prema učinitelju krivičnog djela, a ne i prema trećem licu koje, inače, odgovora za štetu umjesto faktičkog učinitelja krivičnog djela, pa se, stoga, na to treće lice mogu primijeniti samo odredbe člana 376. ZOO. Iz navedenog proizlazi da su rokovi iz odredaba člana 377. ZOO primjenjivi samo prema učinitelju krivičnog djela, koji za štetu odgovora po principu subjektivne odgovornosti, a ne i prema trećoj osobi koja za štetu odgovora umjesto stvarnog učinitelja krivičnog djela, po principu pretpostavljene odgovornosti, što je upravo stav identičan onom koji je u tom pravcu iznio Okružni sud u konkretnom slučaju. Slijedom toga, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada su redovni sudovi odbili apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog zastarjelosti potraživanja, shodno odredbama člana 376. ZOO, uz jasno obrazloženje zašto u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti odredbe člana 377. ZOO.
19. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 4288/11 u cjelosti odnose i na ovu odluku, te da se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu navoda apelanata poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević