Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6692/18 (FG "BIRAČ" AD Zvornik - u stečaju)
Odluka donesena 19. 12. 2018.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6692/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-6692/18, rješavajući apelaciju FG "BIRAČ" AD Zvornik - u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija FG "BIRAČ" AD Zvornik - u stečaju podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 V 005914 18 Gž 3 od 25. septembra 2018.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. FG "BIRAČ" AD Zvornik - u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aleksandar V. Popović advokat iz Banjaluke, podnio je 15. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 V 005914 18 Gž 3 od 25. septembra 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud "naloži predlagaču Pavgord d.o.o. Foča da ne sprovodi postupak izvršenja strane sudske presude priznate rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 V 005914 15 V 3 od 4. jula 2018. godine i Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 V 005914 18 Gž 3 od 25. septembra 2018. godine".
2. Osporenim rješenjem žalbe apelanta kao protupredlagača su odbijene i potvrđeno je Rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 V 005914 15 V 3 od 4. jula 2018. godine kojim je priznata presuda Okružnog suda u Kaunasu, Republika Litvanija od 11. novembra 2015. godine.
3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku koja je donesena u postupku u kojem se se odlučivalo o "priznavanju strane sudske odluke".
6. S tim u vezi, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na "priznanje strane sudske odluke", u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta na način koji zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije tj. nije se raspravljalo o meritumu predmeta (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 1965/15 od 10. novembra 2016. godine i AP-4001/17 od 17. januara 2018. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke, nije odlučivalo ni o imovinskom pravu apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević