Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6739/18 (J. B.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6739/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-6739/18, rješavajući apelaciju Jusufa Bajramovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Bajramovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 P 025002 17 Rev od 8. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 025002 13 P od 12.

januara 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jusuf Bajramović iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rusmir Karkin advokat iz Sarajeva, podnio je 21. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 P 025002 17 Rev od 8. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine i presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 025002 13 P od 12. januara 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 025002 13 P od 12. januara 2016. godine naloženo je tuženom apelantu da ukloni postavljenu ogradu sa nekretnina tužitelja i preda im u suposjed nekretninu označenu u izreci presude. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine, žalba apelanta je djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka, dok se u preostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđuje.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Prema izmijenjenoj odredbi člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U predmetnom slučaju, kada se pobijani dio tužbenog zahtjeva ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji u tužbi naznačili, a to je 3.690,00 KM (član 53. stav (2) tačka 5. i član 316. stav (1) u vezi sa članom 321. stav(2) ZPP-a), dakle ispod 30.000,00 KM, iz čega proizilazi da imovinski cenzus, kao kriterij uslova doipuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 P 025002 17 Rev od 8. maja 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je apelantu 26. decembra 2016. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. novembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 025002 16 Gž od 8. novembra 2016. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6739/18 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio