Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-87/17 (Z. B.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Invalidnina
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom · čl. 31, 54
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 23, 273
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-87/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 87/17, rješavajući apelaciju Zije Bungura, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Zije Bungura.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348809 15 Gži od 7. aprila 2017. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Zije Bungura podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348809 15 Gži od 7. aprila 2017. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zijo Bungur (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 9. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) tražeći da se poništi Rješenje Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 650 I 348809 13 I od 4. decembra 2014. godine, te naloži Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donošenje novog rješenja. Apelant je 17. aprila 2017. godine podnio apelaciju i protiv Rješenja Kantonalnog broj 65 0 I 348809 15 Gži od 7. aprila 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton Sarajevo), zatraženo je 27. novembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. decembra 2018. godine, Kantonalni sud 13. decembra 2018. godine. Kanton Sarajevo nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Rješenjem Službe za upravu za rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-2226/06 od 23. januara 2007. godine apelantu je, između ostalog, priznat status člana civilne žrtve rata sa 70% oštećenja organizma – trajno, V grupe invalidnosti, s pravom na ortopedski dodatak III stepena i po tome osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 164,00 KM, odnosno 32% od osnovice i ortopedskog dodatka III stepena u iznosu od 87,00 KM, što ukupno za isplatu iznosi 251,00 KM, počevši od 1. septembra 2006. godine, pa dok za to postoje zakonom propisani uslovi. Dalje je navedeno da se lična invalidnina utvrđuje u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma u visini od 70% mjesečnog iznosa lične invalidnine ratnih vojnih invalida odgovarajuće grupe, a osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja po ovom zakonu usklađuju se identično kretanju invalidnina branilaca i članova njihovih porodica.
6. Kako je dalje navedeno u obrazloženju rješenja, shodno članu 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ broj 39/06), a na osnovu službene provjere podataka te izvršenog uvida u priloženu dokumentaciju, utvrđeno je da je uz predmetni zahtjev dostavljena sva potrebna dokumentacija, te da apelant ispunjava uslove za dalje priznavanje svojstva civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata i ortopedski dodatak III stepena, te je u skladu s odredbama čl. 54, 56, 59, 61. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04 i 39/06) i člana 5. Naredbe o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 22/06) odlučeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Osporeni postupak
7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348809 13 I od 4. decembra 2014. godine odbijen je apelantov prijedlog za izvršenje od 9. maja 2013. godine.
8. Općinski sud navodi da je 9. maja 2013. godine apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave – Rješenja Službe broj 12-41-2226/06 od 23. januara 2007. godine, te predložio da sud odredi izvršenje u ovoj pravnoj stvari.
9. U postupku prethodnog ispitivanja prijedloga za izvršenje utvrđeno je da je on podnesen na osnovu odluke koja glasi na ispunjenje novčane obaveze donesene u upravnom postupku, odnosno izvršne isprave u smislu člana 23. stav 1. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12). Uvidom u navedenu ispravu utvrđeno je da je apelantu priznato pravo na novčanu pomoć sa tačno određenim vremenom od kada to pravo teče i sa tačno utvrđenim mjesečnim iznosima, ali da u njoj nigdje nije označen način isplate potraživanja, kao ni ko je obveznik isplate, odnosno, govoreći u kontekstu izvršnog postupka, nije označen izvršenik.
10. Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) propisano je da se novčana primanja civilnih žrtava rata osiguravaju ne samo iz federalnog budžeta nego u određenom omjeru i iz kantonalnog budžeta. Sud je zaključio da apelant izvršni prijedlog temelji na ispravi koja ne sadrži elemente propisane zakonom koji bi je činili podobnom za izvršenje, pa kako je postojanje izvršne isprave određenog sadržaja nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja, a koji uslov u ovom slučaju nije ispunjen, te se ne može otkloniti niti pozivanjem apelanta da prijedlog uredi, to je sud, u smislu člana 27. stav 1. u vezi sa članom 39. stav 6. Zakona o izvršnom postupku, donio odluku kao u izreci.
11. Apelant je 9. decembra 2014. godine podnio žalbu na prvostepeno rješenje.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348809 15 Gži od 7. aprila 2017. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana.
13. Kako je utvrdio Kantonalni sud, apelant neosnovano u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, rješenje na osnovu kojeg tražilac izvršenja zahtijeva provedbu izvršenja prema članu 23. stav 1. tačka 2. ZIP-a predstavlja izvršnu ispravu, s obzirom na to da se radi o odluci donesenoj u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze (pravo na ličnu invalidninu u određenom iznosu). Međutim, prvostepeni sud pravilno zaključuje da izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a, navedenom odredbom propisan je sadržaj izvršne isprave koji je nužna pretpostavka za dopustivost izvršenja, pa je ona podobna za izvršenje samo ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Rješenje koje je u ovom predmetu izvršni naslov ne sadrži označenje lica koje je dužno tražiocu izvršenja isplatiti utvrđeno potraživanje, niti je u njemu navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznatog mjesečnog ličnog primanja civilne žrtve rata. Dakle, prema ocjeni Kantonalnog suda, pravilan je zaključak prvostepenog suda da izvršna isprava nije podobna za izvršenje.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što su redovni sudovi osporenim odlukama odbili prijedlog za izvršenje, proizvoljno primjenjujući materijalno pravo, i to Zakon o izvršnom postupku i Zakon o osnovama socijalne zaštite.
15. Navodi da je prekršeno pravo na pošteno i fer suđenje, pristup sudu i suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu jer je apelant kao tražilac izvršenja 9. maja 2013. godine podnio prijedlog za izvršenje novčanog potraživanja na osnovu pravosnažne i izvršne odluke upravnog organa koja glasi na novčano potraživanje. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 348809 13 I od 4. decembra 2014. godine kojim se odbija prijedlog za izvršenje iz razloga što, kako sud navodi, u obrazloženju navedenog rješenja nije označen način isplate ni ko je obveznik isplate. Općinski sud je takvim rješenjem povrijedio apelantova navedena prava jer je proizvoljno primijenio Zakon o izvršnom postupku, te član 30. stav 3. i član 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodice sa djecom. U vezi s tim, apelant navodi da je zakonom utvrđeno ko je obveznik isplate invalidnina civilnim žrtvama rata, te da je Kanton Sarajevo – Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice putem sredstava informisanja obavještavao javnost o uplati invalidnina iz budžeta. Slijedom navedenog, apelant predlaže Ustavnom sudu da utvrdi povredu navedenih prava, poništi osporene odluke, te naloži Kantonalnom sudu da donese rješenje u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, te obaveže Vladu Kantona Sarajevo da mu isplati kompenzaciju zbog kršenja navedenih prava i prava na rješavanje u hitnom i razumnom roku u iznosu od 1.200,00 KM.
II.Odgovor na apelaciju
16. Općinski sud je naveo da je sud 4. decembra 2014. godine donio rješenje kojim se prijedlog za izvršenje odbija jer isprava koja je predmet izvršenja nije sastavljena u skladu sa članom 27. stav
1. ZIP-a i nije navedeno ko je izvršenik koji ima izvršiti obavezu, odnosno nije utvrđen način isplate potraživanja, a sve u skladu s pravnim stanovištem Vrhovnog suda FBiH zauzetim u Odluci broj 070-0-Su-13-003958 od 31. jula 2013. godine. Na navedeno rješenje uložena je žalba 10. decembra 2014. godine, te je Kantonalni sud 7. aprila 2017. godine donio rješenje kojim se žalba odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje.
17. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi apelacije da se postupak nije vodio u skladu sa zakonom. U navedenom predmetu Kantonalni sud je 7. aprila 2017. godine donio rješenje kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) relevantne odredbe glase:
Član 10.
U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.
Član 54. stav 2. tačka 2.
Civilna žrtva rata, u smislu ovog zakona, je lice kod koga je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% zbog rane, povrede i ozljede (u daljem tekstu: invalid) zadobivene: [...] 2) u vezi sa ratnim događanjima (bombardiranja, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.);
[...] Član 56.
Radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim zakonom za civilne žrtve rata, ako propisom kantona nije drugačije utvrđeno, invalidi se razvrstavaju prema utvrđenom procentu tjelesnog oštećenja, u šest grupa, i to:
V. grupa - invalidi sa 70% tjelesnog oštećenja, Član 59. stav 5.
Lična invalidnina određuje se u mjesečnom iznosu prema grupi tjelesnog oštećenja iz člana 56. ovog zakona, u visini od 70% od mjesečnog iznosa lične invalidnine vojnog invalida odgovarajuće grupe po propisima o vojnim invalidima.
Član 61.
Pravo na ortopedski dodatak imaju invalidi kojima je tjelesno oštećenje utvrđeno zbog oštećenja organizma koja su neposredna posljedica zadobivene rane, povrede ili ozljede koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teško oštećenje funkcije ekstremiteta ili potpuni gubitak vida na oba oka.
Ortopedski dodatak određuje se u mjesečnom iznosu u visini od 70% od mjesečnog iznosa ortopedskog dodatka za vojne invalide odgovarajućeg stepena određenog propisima o vojnim invalidima.
Član 77.
Korisnici prava dužni su u roku od 15 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom organu svaku promjenu od uticaja na gubitak prava ili na smanjenje obima tog prava.
19. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 269.
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.
Član 272.
(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).
(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.
Član 273.
(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.
(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.
[…]
20. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:
[…] „izvršenik“- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;
Član 5. stav 1.
1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 23.
(1) Izvršne isprave su:
2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.
Član 27. stav (1) (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U konkretnom slučaju, konačna odluka je Rješenje Kantonalnog suda 65 0 I 348809 15 Gži od 7. aprila 2017. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 14. aprila 2017. godine, a apelacija je podnesena 17. aprila 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, kao i zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja u svojstvu civilne žrtve rata, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
29. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili pravo. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „(…) da se u tom predmetu pokreću dva pitanja, prvo da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i drugo da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja…“ (stav 31).
30. U vezi s prvim pitanjem, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredbi Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbi Naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju izvršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku (stav 31).
31. Nadalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo: „Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83. i 86. Zakona o osnovama socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i budžetska sredstva Kantona), nadležni kantonalni organ uprave koji vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave. U tom kontekstu, Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredbi člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave, te da, prema stavu 2. navedenog člana, sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu. Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, nespornim proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koje imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite, u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantica“ (stav 32).
32. Stoga je Ustavni sud u naprijed citiranoj odluci zaključio: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio ꞌsuđenjaꞌ u smislu člana 6. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“ (stav 33).
33. Imajući u vidu da su identična pravna pitanja, mutatis mutandis, raspravljana u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelantovih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili apelantov prijedlog za izvršenje na osnovu Rješenja Službe broj 12-41- 2226/06 od 23. januara 2007. godine, smatrajući da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
34. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
Donošenje odluke u „razumnom roku“
35. Nadalje, u odnosu na apelantove navode kojima ukazuje na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da je apelantov prijedlog za izvršenje podnesen 9. maja 2013. godine. Istog dana sud je donio zaključak kojim nalaže apelantu da u roku od 15 dana pozivom na broj predmeta dostavi izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenom prepisu na koji je stavljena potvrda o pravosnažnosti i izvršnosti shodno članu 35. ZIP-a, u protivnom sud će prijedlog rješenjem odbaciti kao neuredan. Apelantov punomoćnik je zaključak zaprimio 12. septembra 2013. godine, te nakon što je 16. septembra 2013. godine punomoćnik dostavio rješenje koje je predmet izvršenja, sud je 4. decembra 2014. godine donio rješenje kojim se prijedlog za izvršenje odbija jer isprava koja je predmet izvršenja nije sastavljena u skladu sa članom 27. stav 1. ZIP-a. Sud je dalje obrazložio da nije navedeno ko je izvršenik koji ima izvršiti obavezu, odnosno nije utvrđen način isplate potraživanja, a sve u skladu s pravnim stanovištem Vrhovnog suda zauzetim u Odluci broj 070-0-Su-13-003958 od 31. jula 2013. godine. Na navedeno rješenje uložena je žalba 10. decembra 2014. godine, te je Kantonalni sud 7. aprila 2017. godine donio rješenje kojim se žalba odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđuje.
37. Imajući u vidu navedeno, a sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da se period od oko četiri godine i deset mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
38. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa mu, prema tome, ne pripada ni pravo na isplatu tražene naknade nematerijalne štete po ovom osnovu.
Ostali navodi
39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u odnosu na primjenu prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode vezane za kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava jer su redovni sudovi u izvršnom postupku proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su zaključili da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje.
41. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, tako da se, sagledavajući postupak u cjelini, period od četiri godine i deset mjeseci, koliko se predmet ukupno nalazio na dvije sudske instance, ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
42. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević