Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2588/18 (T. G.)
Odluka donesena 19. 12. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2588/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2588/18, rješavajući apelaciju Tomislava Galamića, na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Tomislav Galamić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 021144 18 Gži od 21. februara 2018. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Tomislav Galamić protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 021144 18 Gži od 21. februara 2018. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomislav Galamić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 28. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 021144 18 Gži od 21. februara 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba (kao izvršenika) podnesena protiv prvostepenog rješenja, kojim je odbijen apelantov prigovor kao neosnovan, te istovremeno izvršni postupak obustavljen u odnosu na naplatu glavnog duga, a u preostalom djelu (radi naplate zakonske zatezne kamate na glavni dug i troškove izvršnog postupka), izvršni postupak je nastavljen.
3. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo, između ostalog, da su bez osnova apelantovi prigovori da ga tražilac izvršenja („Elgrad“ d.o.o. Teslić) nije obavijestio o pokretanju izvršenog postupka, te da bi apelant u cijelosti izvršio svoju obavezu da ga je tražilac izvršenja na to pozvao. Naime, da ispravno zaključuje prvostepeni sud da je apelant bio svjestan i upoznat sa svojom obavezom prema tražiocu izvršenja, koja obaveza proizlazi iz izvršne isprave, odnosno pravosnažnošću prvostepene odluke 23. marta 2017. godine (izvršnom odlukom apelant je bio obavezan da tražiocu izvršenja nadoknadi određeni novčani iznos u roku od 30 dana po pravosnažnosti te odluke) i da je paricioni rok 30 dana za uplatu spornog novčanog iznosa. Stoga, da tražilac izvršenja nije morao ponovo pozivati apelanta da izvrši svoju obavezu, prije nego što je pokrenuo izvršni postupak. Nadalje, da je pravilno odlučeno da se izvršni postupak nastavi u pogledu naplate zakonske zatezne kamate i troškova izvršnog postupka koji su u svemu pravilno obračunati u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata Republike Srpske i Zakona o sudskim taksama Republike Srpske. Okružni sud je ocijenio da se apelantovim žalbenim prigovorima ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja ni u jednom segmentu, jer je prvostepenim rješenjem pravilno odbijen apelantov prigovor kao neosnovan imajući u vidu da iz sadržaja prigovora ne proizlazi nijedan osnov koji predviđa odredba člana 47. Zakona o izvršnom postupku, kao razloge za podnošenje prigovora. Nadalje, da je pravilno prvostepeni sud, pozivajući se na odredbu člana 63. Zakona o izvršnom postupku, obustavio izvršni postupak u pogledu glavnog duga, s obzirom da je apelant uplatio dugovani iznos 27. juna 2017. godine. Vrhovni sud je ukazao da je s razlogom nastavljen izvršni postupak u pogledu zatezne kamate od 23. marta 2017. godine pa do 27. juna 2017. godine kada je glavni dug uplaćen, jer apelant nije prezentovao dokaze da je platio kamatu i troškove izvršnog postupka.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvorni pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo da je izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja u kojoj je istakao niz povreda a koje Okružni sud osporenom odlukom nije razmatrao. Zatim, da je neshvatljivo da prvostepeni sud i Okružni sud u parničnom predmetu usvajaju troškove u višem iznosu nego što je traženo. Nadalje, da je neshvatljivo da takav iznos odnosno povredu ne može sa uspjehom istaći niti pred prvostepenim sudom, niti Okružnom sudu, niti Ustavnom sudu u odnosu na parnični postupak, a niti u izvršnom postupku. Apelant je istakao da je sudija u parničnom postupku (u kojem je donesena izvršna isprava) usvojio troškove postupka u iznosu od 1.620,00 KM a da je traženo 1.270,00 KM, a da se sada izvršava pravosnažna odluka (iako je ranije od Ustavnog sudu traženo „da reaguje na arbitrarnost i kažnjivost postupka“).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
6. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana i člana 6. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem se odlučivalo o apelantovoj žalbi podnesenoj u izvršnom postupku, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelant na osnovu pravosnažne sudske odluke. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta», već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek u predmetnoj apelaciji odnose, u suštini, na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da apelant većinu svojih apelacionih navoda veže za parnični postupak u kojem je donesena izvršna odluka, na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak, u vezi kojeg postupka je apelant podnosio i apelaciju o kojoj je Ustavni sud odlučio, pa se ti navodi ne mogu sa uspjehom isticati u pogledu povrede prava u konkretnom izvršnom postupku. U odnosu na osporene odluke iz predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je bila na štetu apelanta. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede njegovog prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević