Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6400/18 (MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka i "Milić-Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad - u stečaju)
Odluka donesena 19. 12. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6400/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 12. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-6400/18, rješavajući apelacije MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju i "Milić-Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 73 0 I 028678 18 Gž od 14. septembra 2018. godine i "Milić-Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ip 113745 18 Pž od 11.
oktobra 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-6400/18
1. MKD "Sinergija Plus" d.o.o. Banja Luka - u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senad Pizović, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 I 028678 18 Gž od 14. septembra 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba, kao tražioca izvršenja, koju je podnio protiv Rješenja Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 I 028678 17 I od 30. maja 2018. godine, a kojim je obustavljen izvršni postupak i ukinute sprovedene izvršne radnje.
3. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je, između ostalog, naveo da je na osnovu apelantovog prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave protiv izvršenika M. D., prvostepeni sud donio rješenje o izvršenju od 21. septembra 2017. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje. Dalje, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, zaključkom od 19. marta 2018. godine, pozvao apelanta da u roku od osam dana od prijema zaključka uplati iznos od 20,00 KM i da dokaz o uplati dostavi sudu, uz upozorenje da će sud postupiti u skladu sa odredbama člana 16. st. 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) ukoliko apelant ne postupi po navedenom zaključku. S tim u vezi, ukazano je da je apelant 21. marta 2018. godine primio zaključak, te da u ostavljenom roku nije uplatio troškove. Shodno navedenom, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pozvao apelanta da uplati predujam radi izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta, s obzirom na činjenicu da je apelant u prijedlogu za izvršenje kao predmet i sredstvo izvršenja naveo popis, zapljenu, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika koje se nađu u njegovoj kući. Takođe, Okružni sud je podsjetio da je prvostepeni sud u zaključku upozorio apelanta da dostavi dokaz o uplati, što apelant nije učinio, što ukazuje da nije postojala obaveza suda da provjerava da li je predmetni iznos uplaćen ili ne, već je postojala apelantova obaveza da uplatnicu predoči sudu kako bi se sud uvjerio da je predujam plaćen. AP-6709/18
4. "Milić-Komerc" d.o.o. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 19. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ip 113745 18 Pž od 11. oktobra 2018. godine.
5. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba, kao tražioca izvršenja, te potvrđeno Rješenje Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (Okružni privredni sud) od 14. maja 2018. godine, kojim je obustavljen izvršni postupak i ukinute sve sprovedene izvršne radnje.
6. U obrazloženju prvostepenog rješenja od 14. maja 2018. godine, Okružni privredni sud je naveo da je rješenjem o izvršenju od 5. novembra 2015. godine određeno izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika (JP Republike Srpske za upravljanje i gazdovanje poslovnim prostorom „Poslovni prostor“ Banja Luka) na novčanim sredstvima izvršenika. Dalje, ukazano je da je zaključkom od 26. maja 2017. godine sud pozvao apelanta da u roku od osam dana od prijema zaključka dostavi tačnu adresu na kojoj se nalazi izvršenik i da dostavi izvod iz registra preduzetnika za izvršenika kao dokaz (izvršenik se ne nalazi na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje - odselio), te da je apelant upozoren na posljedice nepostupanja po zaključku. Okružni privredni sud je ukazao da je apelant uredno primio zaključak, ali da nije postupio po nalogu suda.
7. U obrazloženju osporene odluke, Viši privredni sud je, između ostalog, naveo da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da se rješenje o izvršenju nije moglo dostaviti izvršeniku, jer je prema izvještaju Pošte Banjaluka izvršenik odselio sa adrese iz prijedloga za izvršenje i da je s tim u vezi pravilno naložio apelantu da u roku od osam dana dostavi tačnu adresu izvršenika. Takođe, ukazano je da je apelant upozoren na odredbe člana 336. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP, kao i na to da će sud obustaviti postupak izvršenja u skladu sa odredbama člana 63. stav 3. ZIP ukoliko ne postupi po zaključku suda. Viši privredni sud je ukazao da je apelant podneskom od 21. juna 2017. godine tražio od prvostepenog suda da se produži rok za dostavu podataka jer od registra pravnih subjekata nije dobio odgovor o sjedištu izvršenika. S tim u vezi, ukazano je da prvostepeni sud nije odlučio o produženju roka za dostavu podataka, ali da je od dana podnošenja zahtjeva do donošenja rješenja od 14. maja 2018. godine protekao duži vremenski period u kojem je apelant mogao pribaviti potrebne podatke o novom sjedištu izvršenika, te tako otkloniti smetnje za sprovođenje izvršenja. Prema tome, Viši privredni sud je istakao da prvostepeni sud bez adrese izvršenika nije mogao sprovesti izvršenje, jer apelant nije dostavio tražene podatke iako je upozoren na posljedice nepostupanja, slijedom čega je prvostepeni sud pravilno obustavio predmetni izvršni postupak.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-6400/18.
9. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
10. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu u predmetnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević