Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-994/17 (S. K.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Uknjižba
  • Društveno vlasništvo
  • Građevinsko zemljište
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-994/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 994/17, rješavajući apelaciju Senije Kazazić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Senije Kazazić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 012249 15 Gž od 31. januara 2017. godine i Rješenja Opštinskog suda u Mostaru broj 058-0-DN-15-001 151 od 12. maja 2015. godine

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senija Kazazić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnijela je 16. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 012249 15 Gž od 31. januara 2017. godine i Rješenja Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 058-0-DN-15-001 151 od 12. maja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 28. novembra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 19. decembra 2018. godine. Opštinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Opštinskog suda broj 058-0-DN-15-001 151 od 12. maja 2015. godine odbijen je u cijelosti apelanticin zahtjev podnesen radi uknjižbe prava vlasništva na njeno ime na osnovu čl. 339. i 343. st. 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima FBiH („Službene novine FBiH“ br. 66/13 i 100/13), na k. č. 12/40 upisanoj u zk. ul. (ebp) 805 (stari broj 1439) KO Blagaj (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine).

6. Kako navodi Opštinski sud, izvršen je uvid u zemljišnu knjigu na osnovu člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH („Službene novine FBiH“ br. 19/03 i 54/04) u sporne nekretnine i utvrđeno je da je u A listu upisana k. č. 12/40 Beševina, pašnjak površine 390 m², s upisanim pravom vlasništva u korist države sa 1/1 i s upisanim pravom korištenja zemljišta u A listu u korist Senije Dvizac umr. Vehbije udove Kazazić, a na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju Opštinskog suda Mostar broj O: 205/86 iza umrlog Vehbije Dvisca. Uvidom u zk. uložak (stari) hr. 1439 KO Blagaj utvrđeno je da je Vehbija Dvizac uknjižen s pravom korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu na osnovu pravosnažnog rješenja SO Mostar Opštinskog sekretarijata za poslove opšte uprave i upravne poslove u oblasti privrede i društvenih službi (u daljnjem tekstu: Opštinski sekretarijat) broj 04/l-475-286/75 od 15. januara 1976. godine. Uvidom u navedeno rješenje koje se nalazi u spisu broj Dn 129/76 utvrđeno je da je zemljište označeno kao k. č. 12/40 Beševina, pašnjak površine 390 m², ustupljeno na korištenje Vehbiji Dviscu u svrhu izgradnje stambenog objekta.

7. Kako je dalje navedeno u obrazloženju rješenja, pravo korištenja radi građenja, tj. prelazak prava korištenja u pravo vlasništva određeno je Zakonom o građevinskom zemljištu FBiH kao lex specialis u odnosu na Zakon o stvarnim pravima na način koji je predviđen u članu 39. Zakona o građevinskom zemljištu kojim je utvrđeno da vlasnik zgrade ili posebnog dijela zgrade stiče pravo vlasništva na zemljištu ispod zgrade i zemljištu koje služi za redovnu upotrebu zgrade, a ako zemljište za redovnu upotrebu zgrade nije određeno određuje ga imovinskopravna služba uz pribavljeno mišljenje službe za urbanizam. Identičnu odredbu sadrže i čl. 345. i 346. Zakona o stvarnim pravima FBiH. Kako je zaključio Opštinski sud, stranka ovim ne gubi pravo ponovnog podnošenja zahtjeva za uknjižbu onda kada izvrši uplanjivanje izgrađenog objekta nakon dobijene upotrebne dozvole i utvrdi zemljište koje služi redovnoj upotrebi objekta, a na osnovu člana 39. Zakona o građevinskom zemljištu u vezi sa čl. 345. i 346. Zakona o stvarnim pravima FBiH. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da nisu ispunjene pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva na k. č. 12/40 pozivom na odredbe Zakona o stvarnim pravima, pa je na osnovu čl. 43. st. 2, tačke 3. i 4. u vezi sa članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH sud odlučio kao izreci.

8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 012249 15 Gž od 31. januara 2017. godine žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

9. Kako navodi Kantonalni sud, apelantica zapravo traži pretvaranje prava korištenja zemljišta u pravo vlasništva na osnovu čl. 339. i 343. st. 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima FBiH. Iz spisa proizlazi da je radi rješavanja navedenog zahtjeva Zemljišnoknjižni sud izvršio uvid u sporne akte i utvrdio da je u apelanticinu korist uknjiženo pravo korištenja građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu, na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju broj O: 205/86 iza Vehbije Dvisca, te da je Vehbija Dvizac uknjižen s pravom korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta na osnovu pravosnažnog rješenja SO Mostar.

10. Dalje se navodi da prvostepeni sud smatra da je Zakon o građevinskom zemljištu lex specialis u odnosu na Zakon o stvarnim pravima, te da radi primjene člana 39. Zakona o građevinskom zemljištu treba prvo izvršiti uplanjivanje objekta. Međutim, Kantonalni sud je naveo da ne stoji na stanovištu o odnosu navedenih zakona jer bi se Zakon o građevinskom zemljištu trebao uskladiti sa Zakonom o stvarnim pravima, kako to propisuje član 371. stav 2. ZSP. Naime, odredba člana 339. ZSP odnosi se na prijašnje vlasnike (lica koja su u vrijeme prelaska građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo imala uknjiženo pravo vlasništva), kako je to i navedeno u njenom sadržaju, a iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da je apelanticin prednik nekada bio vlasnik predmetne nekretnine, već mu je zemljište dodijeljeno uz naknadu radi izgradnje vikend objekta, pa se na apelanticu ne odnosi član 339. ZSP.

11. Kantonalni sud navodi da se apelantica neosnovano poziva i na član 343. ZSP. Naime, odredbama čl. od 338. do 345. ZSP regulisana su ona prava što se u zemljišnoj knjizi upisuju u B list: prvenstveno pravo korištenja i prvenstveno pravo korištenja radi građenja, prema kojem raniji vlasnik kao nosilac prava korištenja po samom zakonu postaje vlasnik pod uslovima određenim zakonom. Nadalje, odredbama čl. 345-351. ZSP regulisana su prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu, to su ona prava što se upisuju u zemljišnoj knjizi u C list. Kako je zaključeno, apelantica je upisana s pravom korištenja u C list, što znači da njen pravni prednik nije bio raniji vlasnik zemljišta, odnosno nosilac prvenstvenog prava korištenja radi građenja. Navedenim odredbama nije predviđena mogućnost sticanja prava vlasništava u korist nosioca prava korištenja radi građenja, ukoliko nosilac prava korištenja na dodijeljenoj nekretnini nije izgradio objekat, pa je zbog navedenog apelanticina žalba odbijena primjenom člana 235. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica u apelaciji ukazuje na to da su joj osporenim rješenjima povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Apelantica navodi da se u konkretnom predmetu radi o pretvaranju prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u pravo vlasništva, ali da je redovni sud u postupku upisa proizvoljno primijenio materijalno pravo i odbio njen zahtjev. Navodi da je podnijela zahtjev u kom je istakla da je u zemljišnoj knjizi uknjižena kao nosilac prava korištenja građevinskog zemljišta na spornim nekretninama. Kako navodi apelantica, odredbom člana 339. Zakona o stvarnim pravima FBiH propisana je pretvorba prava korištenja neizgrađenog zemljišta tako da se pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovog zakona, pretvara njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog sljednika, a upis tog prava smatra se kao upis prava vlasništva, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno. U skladu s odredbom člana 343. st. 1. i

2. Zakona o stvarnim pravima FBiH, upis prava vlasništva nekretnine koje potiče iz nekadašnjeg prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom vlasništvu, provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano. Dalje je navedeno da će zemljišnoknjižni sud na zahtjev osobe, koja za to ima pravni interes, dopustiti brisanje društvenog, sada državnog vlasništva i prava korištenja, te će upisati pravo vlasništva u korist osobe koja je kao nosilac prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi.

14. Apelantica navodi da je na predmetnoj nekretnini upisana kao nosilac prava korištenja građevinskog zemljišta s dijelom od 1/1 nakon smrti oca, a što znači da je pravo korištenja predmetne nekretnine po spomenutom osnovu (nasljeđivanjem) prešlo na njeno ime, što je vidljivo iz zemljišne knjige. Ističe da na predmetnoj parceli nije izgrađen stambeni ili bilo kakav drugi objekat i očito se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu. I prvostepeni sud se pogrešno poziva na pravne propise obrazlažući pravno jedinstvo zemljišta i zgrade citirajući čl. 345. i 346. Zakona o stvarnim pravima FBiH. Međutim, ovdje nema nikakve zgrade, niti je zahtjev glasio u tom pravcu, niti se na ovu činjeničnu i pravnu situaciju primjenjuju odredbe Zakona o stvarnim pravima FBiH na koje se poziva pobijano rješenje. U tom dijelu činjenično stanje pogrešno je i nepotpuno utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a dispozitiv rješenja je u suprotnosti sa činjenicama i dokazima u spisu, odnosno dokazima na koje se poziva pobijano rješenje. Apelantica ističe da je članom 338. Zakona o stvarnim pravima FBiH jasno rečeno da danom stupanja zakona na snagu, znači ex lege, prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dotadašnjeg nosioca, odnosno njegovog pravnog sljednika. U kontekstu ovako koncipirane odredbe zakona, rješenje zk. ureda može imati samo deklaratorni karakter i zk. ured ne može odbiti takve zahtjeve.

15. Apelantica predlaže da o apelaciji bude odlučeno na način da Ustavni sud apelaciju usvoji, utvrdi povredu ustavnih prava i ukine osporena rješenja.

Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud navodi da apelantici nisu povrijeđena ustavna prava na koja se poziva, niti je u vezi s tim u osporenoj odluci primjena prava bila proizvoljna.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o zemljišnim knjigama FBiH („Službene novine FBiH“ br. 19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 42.

Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišno knjižni referent ispituje:

1)Da li podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2)Da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3)Da li postoji odobrenje iz člana 41 stav 1 ovog zakona.

18. Zakon o građevinskom zemljištu FBiH („Službene novine FBiH“ br. 66/13 i 100/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 39.

Na neizgrađenom građevinskom zemljištu koje koriste privredno društvo i druga pravna lica, shodno se primjenjuju čl. 21, 24, 25 i 42 ovog zakona.

19. Zakon o stvarnim pravima FBiH („Službene novine FBiH“ br. 66/13 i 100/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 339.

Pretvorba prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta Prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada u državnom vlasništvu, koje nije prestalo do donošenja ovoga zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog sljednika, a upis toga prava smatra se kao upis prava vlasništva, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno.

Član 343. st. 1. i 2.

(1) Upis prava vlasništva nekretnine koje potiče od nekadašnjih prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada državnom vlasništvu provest će se po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano. (2) Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev osobe, koja za to ima pravni interes dopustiti brisanje društvenog, sada državnog vlasništva i prava korištenja, te će upisati pravo vlasništva u korist osobe, koja je kao nosilac prava korištenja bila upisana u zemljišnoj knjizi. VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 012249 15 Gž od 31. januara 2017. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 6. februara 2017. godine, a apelacija je podnesena 16. marta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica ukazuje na to da su joj osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. U konkretnom slučaju postupak iz kog su proizašla osporena rješenja odnosi se na zemljišnoknjižni predmet radi ispravka upisa apelanticinog prava građenja na neizgrađenom zemljištu, dakle radi se o predmetu građanskopravne prirode, pa stoga apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.

27. Apelantica smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih rješenja proizvoljno primijenili pravo, odredbe Zakona o stvarnim pravima FBiH, Zakon o zemljišnim knjigama FBiH u vezi s relevantnim odredbama Zakona o građevinskom zemljištu FBiH, ističući da je sud proizvoljno primijenio materijalno pravo sadržano u navedenim zakonskim odredbama.

28. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

29. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kad ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao u utvrđivanju činjenica ili u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka naglasio da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja na koja je apelantica ukazala, ispitati da li su pobijana rješenja zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnopravnih i procesnopravnih propisa.

30. U odnosu na apelanticine navode koji se tiču proizvoljne primjene materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud odbio u cijelosti apelanticin zahtjev podnesen radi uknjižbe prava vlasništva na njeno ime na osnovu čl. 339. i 343. st. 1. i 2. Zakona o stvarnim pravima FBiH. Obrazlažući rješenje o odbijanju apelanticinog upisa, Opštinski sud je utvrdio da stranka ovim ne gubi pravo ponovnog podnošenja zahtjeva za uknjižbu onda kada izvrši uplanu izgrađenog objekta nakon dobijene upotrebne dozvole i utvrdi zemljište koje služi redovnoj upotrebi objekta, a na osnovu člana 39. Zakona o građevinskom zemljištu u vezi sa čl. 345. i 346. Zakona o stvarnim pravima FBiH.

31. Kantonalni sud navodi da se apelantica neosnovano poziva i na član 343. ZSP, kojim je utvrđeno da će se upis prava vlasništva nekretnine koje potiče od nekadašnjih prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom, sada državnom vlasništvu provest po pravilima zemljišnoknjižnog prava, ako ovim zakonom nije nešto drugo propisano. Naime, odredbama čl. 338-345. ZSP regulisana su ona prava što se u zemljišnoj knjizi upisuju u B list, prvenstveno pravo korištenja i prvenstveno pravo korištenja radi građenja, prema kojem raniji vlasnik kao nosilac prava korištenja po samom zakonu postaje vlasnik pod uslovima određenim zakonom. Nadalje, odredbama čl. 345-351. ZSP regulisana su prava korištenja na gradskom građevinskom zemljištu, to su ona prava što se upisuju u zemljišnoj knjizi u C list. Kako je zaključeno, apelantica je upisana s pravom korištenja u C list, što znači da njen pravni prednik nije bio raniji vlasnik zemljišta, odnosno nosilac prvenstvenog prava korištenja radi građenja. Navedenim odredbama nije predviđena mogućnost sticanja prava vlasništava u korist nosioca prava korištenja radi građenja ukoliko nosilac prava korištenja na dodijeljenoj nekretnini nije izgradio objekat.

32. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i relevantne odredbe Zakona o stvarnim pravima FBiH, Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, te Zakona o građevinskom zemljištu FBiH, na kojima su zasnovane osporene presude, Ustavni sud smatra da iz činjenica predmeta i osporenih odluka ne proizlazi arbitrarnost u primjeni materijalnog prava zbog koje bi Ustavni sud u zaštiti apelanticinih ustavnih prava trebalo da zamijeni tumačenje i primjenu materijalnog prava od strane redovnih sudova sa svojim. Stoga su apelanticini navodi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava i prema mišljenju Ustavnog suda neosnovani. Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenom odlukom nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu

34. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakla u pogledu kršenja prava na pravično suđenje. Imajući u vidu da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su neosnovani apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII. Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su redovni sudovi, odlučujući u zemljišnoknjižnom postupku, jasno i detaljno obrazložili svoje odluke u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

36. Ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelantica kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu relevantnih zakonskih odredaba, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-994/17 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio