Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6962/18 (N. B.)

Odluka donesena 19. 12. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6962/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 12. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. decembra 2018. godine, u predmetu broj AP-6962/18, rješavajući apelaciju Nešada Banjanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nešada Banjanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 005025 16 Uvp od 6. septembra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nešad Banjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 U 005025 16 Uvp od 6. septembra 2018. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je zatražio da Ustavni sud "po ovoj apelaciji i po apelantovom zahtjevu sa dokazima iz 2013. godine za preispitivanje odluke o privremenoj mjeri od 28. februara 2013. godine, do okončanja sudskog postupka, o zabrani bilo kakve izgradnje na neizgrađenom zemljištu ili bilo kakve rekonstrukcije ili dogradnje već nezakonito izgrađene petokatnice koja je izgrađena izvan svrhe eksproprijacije. Također da zabrani bilo kakve vrste otuđenja sporne imovine trećim licima kroz prodaju, razna opterećenja i hipoteke ili slično i da se sve to kao zabilježba uvede u sve zemljišne knjige". Nadalje, apelant je zatražio da Ustavni sud "donese kao prelaznu kompromisnu privremenu mjeru da se apelantu omogući korištenje neizgrađenog dijela zemljišta od oko 3000 m² koje se već 35 godina ne obrađuje kao doprinos države za samoodrživi povratak moje porodice iz izbjeglištva".

2. Zaključkom Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Zvornik broj 31-47-473-10/04 od 28. januara 2014. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za deeksproprijacija zemljišta eksproprisanog Rješenjem Opštinske uprave za imovinsko-pravne i geodetsko-katastarske poslove SO Zvornik broj 473-223/78-05 od 12. septembra 1978. godine.

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/473-33/14 od 23. januara 2015. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv zaključka od 28. januara 2014. godine.

4. Okružni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio je Presudu broj 12 0 U 005025 15 U od 26. maja 2015. godine kojom je apelantova tužba protiv rješenja Republičke uprave od 23. januara 2015. godine odbijena kao neosnovana.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 12 0 U 005025 16 Uvp od 6. septembra 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 26. maja 2015. godine. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je pravilan stav Okružnog suda da se u postupku deeksproprijacije nepokretnosti treba primijeniti Zakon o eksproprijaciji koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o eksproprijaciji, zbog čega ne stoji prigovor da je trebalo primjeniti Zakon o eksproprijaciji koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva. S tim u vezi, Vrhovni sud je ukazao na odredbe člana 32. stav 7. Zakona o eksproprijaciji – Prečišćeni tekst ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 12/87, 38/89 i 15/94) kojima je propisano da zahtjev za poništaj rješenja o eksproprijaciji raniji vlasnik može staviti po isteku tri godine od pravosnažnosti tog rješenja, sve dok korisnik eksproprijacije nije izvršio znatnije radove, ali ne po isteku osam godina od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji. Vrhovni sud je naveo da iz navedene odredbe proizilazi da poslije isteka osam godina od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, raniji vlasnik ne može podnijeti zahtjev za deeksproprijaciju. Dakle, imajući u vidu da je rješenje o eksproprijaciji od 12. septembra 1978. godine postalo pravosnažno 25. januara 1980. godine, a da je apelant zahtjev kojim je pokrenuo upravni postupak podnio 8. oktobra 2002. godine u kojem se izjasnio da traži deeksproprijaciju predmetnih nepokretnosti, Vrhovni sud je zaključio da proizilazi da je predmetni zahtjev podnesen nakon proteka roka od osam godina od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, pa je isti neblagovremen, zbog čega ga je prvostepeni organ pravilno odbacio zaključkom.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na dom, privatni i porodični život, pravo na djelotvoran pravni lijek, zabranu diskriminacije, zabranu zloupotrebe prava i pravo ne biti suđen ili kažnjen dva puta u istoj pravnoj stvari).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 32. stav 7. Zakona o eksproprijaciji – Prečišćeni tekst ("Službeni list SR Bosne i Hercegovine" br. 12/87, 38/89 i 15/94), u propisanom roku podnese zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6962/18 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio