Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5419/18 (P. B.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5419/18
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5419/18, rješavajući apelaciju Petra Bujinovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Petra Bujinovića podnesena protiv rješenjā Okružnog suda u Bijeljini br. 12 0 K 007015 18 Kv od 19. septembra 2018. godine i 12 0 K 007015 18 Kpp od 16. septembra 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Petar Bujinović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dejan Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 24. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 K 007015 18 Kv od 19. septembra 2018. godine i broj 12 0 K 007015 18 Kpp od 16. septembra 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina ( u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Okružni sud je donio Rješenje broj 12 0 K 007015 18 Kpp od 16. septembra 2018. godine kojim je apelantu i ostalih 11 lica odredio pritvor zbog osnovane sumnje da su učinili krivično djelo ubistvo iz člana 124 stav 1 i krivično djelo učestvovanje u tuči iz člana 135 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) zbog razloga predviđenih u članu 197 stav 1 tačke g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: ZKP), koji po ovom rješenju može trajati najduže jedan mjesec, koji se ima računati od 15. septembra 2018. godine prema poimenično navedenim osumnjičenim sa vremenom lišavanja slobode, tako da im pritvor po ovom rješenju može trajati najduže do 15. oktobra 2018. godine.
6. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je, nakon razmatranja prijedloga Tužilaštva i svih dokaza uloženih u spis koje je tužilac dostavio uz prijedlog, uzimajući u obzir i stav odbrane osumnjičenih, ustanovio da u ovom predmetu krivične istrage postoji uslov za pritvor, kao i zakonski razlozi za pritvor u odnosu na osumnjičene u smislu odredbe člana 197 stav 1 tačke g) ZKP.
7. Osnovana sumnja kao osnovni zakonski uslov za određivanje pritvora proizilazi iz okolnosti da su osumnjičeni 15. septembra 2018. godine oko 00.15 časova, u mjestu Dvorovi - grad Bijeljina, na prostoru za parkiranje hotela „Sveti Stefan“, nakon što su se prethodno dogovorili između sebe kao navijači FK „Crvena zvezda“ da se fizički obračunaju sa navijačima FK „Partizan“, ponijevši sa sobom motke, letve, držalice i slično, kada su došli na prostor za parkiranje ispred hotela, svi zajedno krenuli ka navijačima „Partizana“ kojom prilikom je M.Z. udario pesnicom A.P. u predio glave, a potom su ga i svi ostali počeli udarati u predio glave i tijelo s namjerom da ga liše života. Tom prilikom je on zadobio povrede opasne po život od kojih je preminuo na putu za Klinički centar Srbije i istog dana B.K. je zadobio teške tjelesne povrede. Postojanje ovih okolnosti i činjenica na kojima se zasniva osnovana sumnja da je počinjeno navedeno krivično djelo proizilazi iz izvještaja PU Bijeljina, zapisnika o uviđaju PU Bijeljina, službene zabilješke PS Bijeljina II, te službene zabilješke PU Bijeljina - Sektora kriminalističke policije, zapisnika o prikupljanju obavještenja od svjedoka PS Bijeljina II (poimenično navedenih), zapisnika o ispitivanju osumnjičenih M.M., N.M. (koji su dati u Tužilaštvu i PS Bijeljina), izvještaja o specijalističkom pregledu hirurga za A.P., izvještaja o specijalističkom pregledu hirurga za B.K., te navoda koje je okružni javni tužilac iznio a koje je dobio u telefonskom razgovoru sa vještakom sudske medicine koji je naveo da se radi o više udaraca u predjelu glave koji su bili smrtonosni za oštećenog A.P., potvrde o lišavanju slobode osumnjičenih, izvoda iz krivične evidencije za osumnjičene, iako su se ostali osumnjičeni branili ćutanjem.
8. Na osnovu ovih dokaza i obavještenja, Okružni sud je zaključio da u ovom slučaju postoji dovoljno činjenica i okolnosti za razumnu sumnju i ozbiljno vjerovanje da su osumnjičeni učinili krivična djela zbog kojih se predlaže pritvor.
9. Okružni sud je naveo da je osnovan prijedlog Tužilaštva da se osumnjičenima odredi pritvor zbog razloga propisanih u članu 197 stav 1 tačka g) ZKP. U smislu odredbe člana 197 stav 1 tačka g) ZKP, pritvor se može odrediti u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda. Uzimajući u obzir da se osumnjičeni terete da su počinili krivično djelo ubistvo za koje se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina i više, a da način izvršenja djela i posljedice koje su nastale upućuju na vanredne okolnosti (upotreba motki, letvi, držalica, na javnom mjestu, u noćnim časovima, po prethodnom dogovoru, u prisustvu mnogobrojnih mladih lica gdje je lišen života A.P., a B.K. zadobio teške tjelesne povrede, zbog fizičkog obračuna između navijača FK „Crvena zvezda" i FK „Partizan", svakako ukazuje na visok stepen društvene opasnosti krivičnog djela, jer je ono posebno teško i jer je njegovo izvršenje izazvalo uznemirenje građana opštine Bijeljina i šire društvene zajednice, posebno naselja Dvorovi. Posljedice su, takođe, teške jer se radi o mladim ljudima (preminuli A.P. rođen je 1988. godine, a B.K., koji je je zadobio teške tjelesne povrede, rođen je 1985. godine), pa su to vanredne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje osumnjičenih na slobodu imalo kao posljedicu stvarnu prijetnju narušavanju javnog reda i mira na području opštine Bijeljina i šire.
10. Okružni sud je naveo da smatra da nisu ispunjeni zakonski razlozi za određivanje pritvora osumnjičenima zbog razloga propisanih članom 197 stav 1 tačka b) ZKP, što je i pojasnio.
11. Okružni sud je donio Rješenje broj 12 0 K 007015 18 Kv od 19. septembra 2018. godine kojim je žalbe apelanta i M.Z. odbio kao neosnovane, dok su žalbe ostalih osumnjičenih uvažene i u odnosu na ostale osumnjičene ukinuto je prvostepeno rješenje, te je u tom dijelu predmet vraćen sudiji za prethodni postupak na ponovno odlučivanje.
12. U obrazloženju rješenja vijeće Okružnog suda je razmotrilo sve spise predmeta zajedno sa pobijanim rješenjem koje je ispitano u smislu odredbe člana 320 u vezi sa članom 338 ZKP i vijeće je odlučilo kao u izreci ovog rješenja zbog sljedećih razloga:
13. U pobijanom rješenju utvrđeno je postojanje osnovane sumnje da su svi osumnjičeni učestvovali u lišavanju života pokojnog A.P. i nanošenju teških tjelesnih povreda B.K. i na takvom utvrđenju se zasniva zaključak o postojanju osnovane sumnje da su učinili krivično djelo ubistvo iz člana 124 stav 1 KZ, te krivično djelo učestvovanje u tuči iz člana 135 stav 1 istog zakona. Na takvom pravnom zaključku u odnosu na sve osumnjičene prvostepeni sud je ustanovio postojanje svih elemenata pritvorskog razloga iz odredbe člana 197 stav 1 tačka g) ZKP. Izjavljenim žalbama osporava se pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičeni učinili krivično djelo ubistvo iz člana 124 stav 1 KZ, kao osnovnog zakonskog uslova za određivanje pritvora, kao i postojanje posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP, te se žalbama ukazuje da je pobijano rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka iz člana 311 stav 1 tačka
k) ZKP u procesnom obliku nedostatka razloga o činjenicama koje su od odlučnog značaja za postojanje osnovnog i posebnog zakonskog uslova za određivanje pritvora.
14. Okružni sud je naveo da se žalbama branilaca osumnjičenih M.Z. i apelanta neosnovano dovodi u pitanje pravilnost zaključka o postojanju osnovane sumnje da su ovi osumnjičeni učinili krivično djelo ubistvo iz člana 124 stav 1 KZ koje im se stavlja na teret time što su kritične prilike pokojnom A.P. udarcima prouzrokovali smrtonosne povrede. I po nalaženju vijeća Okružnog suda iz prikupljenih dokaza proizilaze činjenice i okolnosti postupanja osumnjičenih koje ukazuju da su osumnjičeni A.P. zadali udarce kojima su mu nanijeli povrede usljed kojih je preminuo.
15. Takođe, kako je naveo Okružni sud, žalbama branilaca osumnjičenih M.Z. i apelanta ne može se osporiti pravilnost činjenične osnovice pobijanog rješenja u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz odredbe člana 197 stav 1 tačka g) ZKP o čemu su u pobijanom rješenju dati valjani razlozi, koje je i drugostepeni sud prihvatio u cijelosti. Za pritvorski razlog iz navedene zakonske odredbe u pobijanom rješenju dato je detaljno i valjano obrazloženje putem ocjene težine djela, sa aspekta zaprijećene kazne zatvora za to krivično djelo, te putem ocjene drugih okolnosti koje se odnose na način izvršenja djela i posljedicu djela koje se ogleda u smrti mladog čovjeka. Kada se način i okolnosti izvršenja djela i nastala posljedica dovedu u međusobnu vezu, onda nema sumnje u pravilnost i valjanost razloga iz pobijanog rješenja da način izvršenja djela i nastala smrtna posljedica predstavljaju vanredne okolnosti koje ukazuje da bi puštanje osumnjičenih na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda kako u mjestu izvršenja djela, tako i šire, pa postoji nužnost da se osumnjičeni pritvore na osnovu pritvorskog osnova iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP.
16. Suprotno tome, kako je Okružni sud naveo, u žalbama branilaca ostalih osumnjičenih osnovano se ukazuje da je u obrazloženju pobijanog rješenja izostalo navođenje činjenica i okolnosti koje opravdavaju zaključak da su i ovi osumnjičeni učestvovali u lišavanju života A.P., kao i da ocjena dokaza pribavljenih u istrazi nije izvršena na pravilan i potpun način. Zaključak o postojanju osnovane sumnje da su i navedeni osumnjičeni umiješani u usmrćenje A.P. obrazlaže se samo paušalnom konstatacijom da su i svi ostali udarali A.P. u predjelu glave i tijela s namjerom da ga liše života, što je pogrešno i nedovoljno obrazloženje za tako bitan zaključak, a osim toga, zaključak da su i oni udarali A.P., prema mišljenju Okružnog suda, nema uporišta u pribavljenim dokazima. Time su u pobijanom rješenju izostali potrebni razlozi za zaključak o postojanju osnovane sumnje da su i ovi osumnjičeni učinili krivično djelo ubistvo iz člana 124 stav 1 KZ, što čini bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 311 stav 1 tačka k) ZKP, zbog čega je žalbe ostalih osumnjičenih valjalo uvažiti i u odnosu na ove osumnjičene, na osnovu člana 337 stav 3 ZKP, pobijano rješenje ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudiji za prethodni postupak na ponovno odlučivanje.
17. U odnosu na ostale osumnjičene, Okružni sud je donio rješenje od 21. septembra 2018. godine kojim je odbio prijedlog Tužilaštva za određivanje pritvora osumnjičenim poimenično navedenim licima (10 lica).
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
18. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji apelant ukazuje da je prvostepeno rješenje bilo identično za sve osumnjičene, uključujući apelanta, te da je samo u odnosu na M.Z. učinjena distinkcija u pogledu radnji izvršenja djela koje se stavlja na teret osumnjičenim i da je dato sumarno obrazloženje kako u pogledu postojanja osnovane sumnje, tako i u pogledu postojanja posebnog pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP u odnosu na ostale osumnjičene. Apelant ukazuje da, uprkos tome, drugostepeni sud apelantovu žalbu nije usvojio, dok je u odnosu na ostalih 10 osumnjičenih utvrdio da prvostepeni sud nije adekvatno obrazložio postojanje osnovane sumnje. Apelant ukazuje da je jasno da se radi o potpuno proizvoljnom postupanju drugostepenog suda u kojem potpuno identično obrazloženje u odnosu na određene osumnjičene nije dovoljno, dok je u odnosu na apelanta dovoljno za utvrđivanje postojanja osnovane sumnje i određivanje pritvora, te da se ovakvim postupanjem grubo vrijeđa načelo pravne sigurnosti i ravnopravnosti građana. Pored toga, apelant ukazuje da osporene presude ne zadovoljavaju standard obrazložene odluke. Takođe, obrazlažući postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni počinili krivično djelo ubistvo, prvostepeni sud, potpuno paušalno, bez ikakve individualizacije umišljaja i radnji izvršenja koje diferenciraju umišljaj u odnosu na pojedine osumnjičene, navodi da su osumnjičeni, njih ukupno 12, u vrijeme i na mjestu navedenom u prijedlogu za određivanje pritvora udarali preminulog A.P. u predjelu glave i tijela s namjerom da ga liše života, a da su za sve to vrijeme navodno umišljajno učestvovali u tuči. Pri tome, navodeći dokaze na temelju kojih je izveo ovakav zaključak, prvostepeni sud nije izvršio ocjenu ili analizu niti jednog dokaza, te stoga nije ni jasno kako je došao do zaključka o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, a što je bitno s obzirom na pritvorski osnov iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP. Apelant ukazuje na potpuni izostanak standarda obrazložene odluke u pogledu utvrđivanja osnovane sumnje. Nedostatak obrazloženja, u smislu ocjene sadržaja dokaza i navođenja na koji način iz njih proističe postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, ne samo da ne omogućava objektivnom posmatraču da izvede zaključak o postojanju osnovane sumnje nego stavlja i odbranu u naročito težak i neravnopravan položaj s obzirom na to da apelantu, odnosno njegovoj odbrani uz prijedlog za određivanje pritvora nisu dostavljeni, niti joj je omogućen uvid u dokaze Tužilaštva na temelju kojih se izvodi zaključak o postojanju osnovane sumnje, niti se u obrazloženju rješenja navodi kako iz tih dokaza proističe postojanje osnovane sumnje, čime je odbrani de facto onemogućeno da na adekvatan način osporava i pobija postojanje osnovane sumnje. Očigledno je da već ovakvim postupanjem nije ispoštovan niti minimum transparentnosti i poštovanja prava osumnjičenih u postupku određivanja pritvora, te da je time povrijeđeno i apelantovo pravo na odbranu. Pored toga, apelant ističe da okolnosti koje je sud istakao kao relevantne prilikom određivanja pritvora nisu, prema dosljednom stavu sudske prakse, koji su zauzeli Evropski sud za ljudska prava i Ustavni sud BiH, dovoljne za određivanje pritvora po zakonskom osnovu predviđenom članom 197 stav 1 tačka g) ZKP. Apelant ukazuje da je sud donio odluku o određivanju pritvora na temelju pretpostavljene opasnosti od narušavanja javnog reda i mira, koju je utvrdio isključivo na osnovu karaktera, težine i navodnog načina izvršenja krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret. Apelant ukazuje da opasnost od narušavanja javnog reda i mira mora biti konkretizovana, tj. sud mora navesti činjenice i okolnosti iz kojih nesporno proističe da će puštanjem osumnjičenih na slobodu, zaista, doći do narušavanja javnog reda i mira. Apelant, takođe, ukazuje da je u odnosu na 10 osumnjičenih došlo do ukidanja pritvora (nakon drugostepenog rješenja), a da njihovo puštanje nije rezultiralo narušavanjem javnog reda.
b) Odgovor na apelaciju
19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelacija neosnovana i da prvostepeno rješenje sadrži obrazloženje o razlozima zbog kojih je pritvor određen u odnosu na apelanta.
20. Tužilaštvo je navelo u odgovoru na apelaciju da sudovi nisu povrijedili apelantova prava koja navodi u apelaciji.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12 i 91/17) relevantne odredbe glase:
Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka g) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
g) u vanrednim okolnostima, ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedice krivičnog djela, ako bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 21. septembra 2018. godine a apelacija je podnesena 24. septembra 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije.
27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost;
28. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:
(…) c. u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu sa odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.
29. Apelant smatra da je mjera pritvora nezakonita, jer sud nije dao obrazloženu odluku u vezi sa postojanjem osnovane sumnja da je apelant počinio krivično djelo povodom kojeg se vodi predmetni krivični postupak. Slijedom navedenog, smatra i da ne postoje valjani razlozi u vezi sa članom 197 stav 1 tačka g) ZKP, zbog kojih mu je pritvor određen.
30. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva ZKP koji je primijenjen u konkretnom slučaju, dakle, nacionalnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima iz Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud podsjeća da se određivanje pritvora u periodu prije podizanja optužnice ne smije pretvoriti u kaznu za osumnjičenog. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je lice počinilo krivično djelo, te načelno samo radi obezbjeđenja njegove prisutnosti i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje opšteg uslova, to jest „osnovane sumnje“ da je lice počinilo krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga taksativno nabrojanih u članu 197 stav 1 tač. a), b), v) i g) ZKP.
31. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u svojoj praksi zauzeo stav da postojanje „osnovane sumnje“ na kojoj se temelji lišavanje slobode čini suštinski dio garancija protiv proizvoljnog lišavanja i da predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Postojanje „osnovane sumnje“ pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija na temelju kojih će, kako je to Evropski sud ukazao, objektivni posmatrač zaključiti da je lice koje je u pitanju moglo da počini krivično djelo za koje se tereti. Šta će se smatrati „osnovanim“, zavisiće od svih okolnosti slučaja. Čak i u slučajevima kada se od policije i drugih organa gonjenja zahtijeva hitno postupanje zbog zaštite interesa javne bezbjednosti, javna vlast mora da pruži bar neke činjenice ili informacije iz kojih bi se vidjelo da je postojala osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti (vidi, Evropski sud, Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 30. avgusta 1990. godine, Serija A broj 182, tač. 32-34), i Stepuleac protiv Moldavije, presuda od 6. novembra 2007. godine, aplikacija broj 8207/06, tačka 68).
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je redovni sud (sudija za prethodni postupak i vijeće Okružnog suda), na osnovu dokaza koje je Tužilaštvo dostavilo uz prijedlog za određivanje pritvora, utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Pri tome, iako je u prvostepenom rješenju, kako i apelant ističe, napravljena distinkcija samo u odnosu na M.Z., ipak je drugostepeni sud rješavajući po žalbi jasno naveo da iz prikupljenih dokaza proizilaze činjenice i okolnosti da su M.Z. i apelant zadali A.P. udarce kojima su mu nanijeli povrede od kojih je preminuo, odnosno da su utvrdili nedostatak dokaza u tom pravcu u odnosu na ostale osumnjičene. Okružni sud je stoga ocijenio žalbu ove dvojice osumnjičenih neosnovanom, dok je u odnosu na ostale osumnjičene utvrdio da su njihovi žalbeni prigovori osnovani o čemu je, takođe, dao jasne razloge. Stoga se, zapravo, radi o apelantovom pokušaju da dovede u pitanje zaključke redovnog suda kojim je očigledno nezadovoljan, ukazujući da nije izvršena analiza dokaza i da odluka nije obrazložena. Međutim, očigledno je da je, nakon što je prvostepeni sud naveo okolnosti iz kojih proizilazi osnovana sumnja, pobrojao i dokaze, a Okružni sud je, opet, razmotrio žalbe osumnjičenih i spis i utvrdio da osnovana sumnja postoji u odnosu na apelanta i M.Z. Dakle, razlozi koje je dao redovni sud, pogotovo nakon intervencije Okružnog suda, dovoljno su jasni i, po ocjeni Ustavnog suda, dovoljni. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o tome da ne postoji osnovana sumnja da je počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, zato što je sud na dvije instance pitanje postojanja osnovane sumnje razmotrio i za svoje zaključke dao dovoljne, jasne i zadovoljavajuće razloge.
33. Nadalje, apelacijom se osporava postojanje posebnog pritvorskog razloga za određivanje mjere pritvora iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP, jer obrazloženja osporenih rješenja, prema apelacionim navodima, nisu konkretizovana, niti su dati dovoljni razlozi za određivanje pritvora po pritvorskom osnovu iz člana 197 stav 1 tačka g) ZKP. Ovo pogotovo, kako apelant navodi, zato što je 10 drugih osumnjičenih pušteno na slobodu a što nije rezultiralo narušavanjem javnog reda. Ustavni sud podsjeća da Evropski sud smatra da se taj osnov može uzeti u obzir samo izuzetno, u „posebnim okolnostima“, i kada činjenice ukazuju da bi puštanje na slobodu pritvorenog zaista narušilo javni red. Naime, samo postojanje pretpostavke i apstraktno navođenje da bi puštanje na slobodu osumnjičenih moglo dovesti do stvarne prijetnje narušavanju javnog reda nije dovoljno, već se moraju navesti konkretne okolnosti koje, kao takve, nesumnjivo ukazuju na to da će do toga i doći (vidi, Evropski sud, odluka od 14. septembra 2009. godine u predmetu Makarov protiv Rusije, aplikacija broj 15217/07). Ustavni sud dalje podsjeća da, prema stavu Evropskog suda, određena krivična djela, zbog svoje posebne težine i reakcije javnosti na njih, mogu da uzrokuju socijalne nemire, te da se time može opravdati određivanje pritvora barem neko vrijeme. U izuzetnim okolnostima taj faktor se stoga može uzeti u obzir u smislu Evropske konvencije. To, u svakom slučaju, važi ako nacionalno zakonodavstvo priznaje pojam narušavanja javnog reda kao neposrednu posljedicu nekog krivičnog djela. Međutim, taj osnov može da se smatra relevantnim i dovoljnim samo pod uslovom da se zasniva na činjenicama iz kojih jasno proizilazi da bi puštanje osumnjičenog na slobodu zaista narušilo javni red. Konačno, pritvaranje će biti zakonito samo ako je javni red i dalje stvarno ugrožen. Produženje pritvora ne može se koristiti kao anticipacija zatvorske kazne (vidi, Evropski sud, Letellier protiv Francuske, presuda od 26. juna 1991. godine, stav 51, i I. A. protiv Francuske, presuda od 23. septembra 1998. godine, stav 104).
34. U konkretnom predmetu apelantu je određena mjera pritvora rješenjem suda od 16. septembra 2018. godine zbog razloga propisanog članom 197 stav 1 tačka g) ZKP. Nadalje, iz obrazloženja osporenih rješenja proizilazi da je zaključak da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda u slučaju da apelant bude pušten na slobodu zasnovan na okolnostima kako slijedi: da se osumnjičeni terete ( u konačnici M.Z. i apelant) da su počinili krivično djelo ubistvo za koje se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina i više, a način izvršenja djela i posljedice koje su nastupile upućuju na vanredne okolnosti
- upotreba motika, letvi, držalica, na javnom mjestu, u noćnim časovima, po prethodnom dogovoru, u prisustvu mnogobrojnih mladih lica - gdje je lišen života A.P., a B.K. zadobio teške tjelesne povrede, zbog fizičkog obračuna između navijača FK „Crvena zvezda" i FK „Partizan", što svakako ukazuje na visok stepen društvene opasnosti krivičnog djela, jer je ono posebno teško i jer je njegovo izvršenje izazvalo uznemirenje građana opštine Bijeljina i šire društvene zajednice, posebno naselja Dvorovi. Kako je Okružni sud naveo, posljedice su, takođe, teške, jer se radi o mladim ljudima (preminuli A.P. je imao 30 godina, a B.K., koji je zadobio teške tjelesne povrede, 32), pa su to vanredne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje osumnjičenih na slobodu imalo kao posljedicu stvarnu prijetnju narušavanju javnog reda i mira na području opštine Bijeljina i šire. Imajući u vidu težinu krivičnog djela, te način i vrijeme izvršenja spornog događaja, zaključak redovnih sudova da postoji stvarna prijetnja narušavanju javnog reda u slučaju da apelant bude pušten na slobodu, Ustavnom sudu ne ostavlja utisak proizvoljnosti. Naime, i Ustavni sud smatra da nije nerazumno zaključiti da u konkretnom slučaju, budući da je predmetno krivično djelo izvršeno povodom „navijačkih strasti“, građani te sredine (prvenstveno mjesta Dvorovi u opštini Bijeljina), ali i drugih sredina izražavaju bojazan za bezbjednost svoje djece i omladine, uslijed čega postoje vanredne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje na slobodu apelanta rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda i mira.
35. Pri tome Ustavni sud podsjeća da se u procjeni postojanja opasnosti od narušavanja javnog reda od sudova ne može očekivati da predvide buduće dešavanje, odnosno da izvjesno utvrde da će se neki događaj i desiti u budućnosti (vidi, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1117/16 od 26. aprila 2016. godine, tačka 56, dostupna na www.ustavnisud.ba). U tom smislu Ustavni sud, imajući u vidu sve navedeno, ne smatra proizvoljnim zaključak iz osporenih rješenja da bi, uslijed navedenih konkretnih okolnosti, puštanje apelanta na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda.
36. Zbog svih navedenih razloga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjima u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do kršenja prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije kada su redovni sudovi odluku o određivanju pritvora apelantu zasnovali na postojanju osnovane sumnje, te postojanju posebnog razloga propisanog odredbama člana 197 stav 1 tačka g) ZKP u vezi sa čim su ponudili valjane razloge i obrazloženja koja ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.
38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević