Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4824/17 (M. K.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4824/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-4824/17, rješavajući apelaciju Milene Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Kobas podnesena zbog nedonošenja odluka Republičkog javnog tužilaštva- Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka po krivičnim prijavama podnesenim 30. decembra 2016. godine i 28. marta 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milena Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluka Republičkog javnog tužilaštva-Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) po krivičnim prijavama podnesenim 30. decembra 2016. godine i 28. marta 2017. godine.
2. Apelantica je 30. decembra 2016. godine podnijela Republičkom javnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv same sebe zbog krivičnog dijela lažnog prijavljivanja. Apelantica je u navedenoj krivičnoj prijavi podsjetila na krivične prijave koje je, kao punomoćnik Ljubiše Kobasa, podnijela 30. juna i 6. decembra 2016. godine protiv D. S. i M. S., sudskih vještaka Ž. K. i S. Ć., kao i protiv advokata M. C. i I.P. o kojima nije odlučeno.
3. Apelantica je 28. marta 2017. godine Republičkom javnom tužilaštvu ponovo podnijela krivičnu prijavu protiv same sebe i zatražila da se postupi po njenim krivičnim prijavama.
4. Apelantica je 20. septembra 2017. godine Republičkom javnom tužilaštvu podnijela zahtjev za pristup informacijama o rezultatima istrage po njenim krivičnim prijavama.
5. Republičko javno tužilaštvo je apelantici dostavilo odgovor na zahtjev za pristup informacijama broj A-403/17 od 3. oktobra 2017. godine kojim je obavijestilo apelanticu da je donesena Naredba broj T12 1 KTK 0000119 16 od 22. marta 2017. godine o neprovođenju istrage po krivičnoj prijavi od 30. juna 2016. godine. Osim toga, apelantica je obavještena da je u odnosu na krivičnu prijave apelantice kao punomoćnika protiv D. S. i M. S., sudskih vještaka Ž. K. i S. Ć., kao i protiv M. C. i I. P. formiran novi predmet koji se vodi pod brojem T12 1 KT 0000304 17 jer se ne radi o krivičnim djelima iz nadležnostima Posebnog odjeljenja ovog tužilaštava, te je predmetni spis protiv prijavljenih 20. aprila 2017. godine dostavljen Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka na nadležno postupanje. Također, apelantica je obaviještena da je u odnosu na prijavu za krivično djelo lažno prijavljivanje postupajući tužilac utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom djelu lažno prijavljivanje već o ličnom nezadovoljstvu apelantice zbog čega se neće donositi posebna odluka.
6. Apelantica je 9. oktobra 2017. godine Republičkom javnom tužilaštvu ponovo podnijela zahtjev za pristup informacijama u vezi sa krivičnim prijavama od 30. decembra 2016. godine i 28. marta 2017. godine.
7. Republičko javno tužilaštvo je apelantici dostavilo odgovor na zahtjev za pristup informacijama broj A-403/17 od 20. oktobra 2017. godine kojim je obavijestilo apelanticu da se sa istim zahtjevom obratila ovom tužilaštvu 20. septembra 2017. godine i da joj je na isti odgovoreno dopisom broj A-403/17 od 3. oktobra 2017. godine. Osim toga, apelantica je ponovo obaviještena da je u odnosu na prijave za krivično djelo lažno prijavljivanje postupajući tužilac utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnom djelu lažno prijavljivanje, da nema elementa za bilo koje drugo krivično djelo zbog čega posebnu odluku u odnosu na navedene prijave tužilac nije donosio.
8. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije) i člana
17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Ustavni sud zapaža da apelantica, između ostalog, smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
11. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali zbog nedonošenju odluka po krivičnim prijavama koje je podnijela 30. decembra 2016. i 28. marta 2017. godine protiv same sebe zbog krivičnog dijela lažnog prijavljivanja. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Republičko javno tužilaštvo u odgovorima na apelantičine zahtjeve za pristup informacijama navelo da postupajući tužilac neće donositi posebnu odluku u odnosu na prijave za krivično djelo lažno prijavljivanje jer je utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o navedenom krivičnom djelu već o ličnom nezadovoljstvu apelantice. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra, kako je to ukazalo i Republičko javno tužilaštvo, da se apelantičini navodi u suštini svode na njeno nezadovoljstvo povodom ranije podnesenih krivičnih prijava protiv trećih lica. S obzirom na to, te kako pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica, slijedi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantičini navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o pravima garantovanim članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije, slijedom čega su i ovi navodi apelantice ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević