Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-110/17 (B. K.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-110/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-110/17, rješavajući apelaciju B. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. K. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 I 005036 16 Gž 4 od 1. novembra 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku broj 49 0 i 005036 16 I 15 od 23. juna 2016. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. B. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Josipa Muselimovića i Ane Primorac iz Mostara, podnio je 9. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 I 005036 16 Gž 4 od 1. novembra 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 I 005036 16 I 15 od 23. juna 2016. godine.
2. Intesa Sanpaolo banka d.d. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 18. jula 2009. godine protiv apelanta u svojstvu izvršenika podnio prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice izdate od strane apelanta koja je dospjela za plaćanje 30. aprila 2009. godine.
3. Općinski sud je rješenjem broj 49 0 I 005036 09 I od 4. septembra 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje na nekretnini apelanta upisanoj u KO Kiseljak, u naravi kućište, dvorište i kuća ukupne površine 485 m2 (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine).
4. Zaključkom Općinskog suda broj 49 0 I 005036 09 I od 24. maja 2013. godine utvrđeno je da su predmetne nekretnine prodate tražiocu izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču za prodajnu cijenu od 115.669,00 KM. Zatim je usljedilo rješenje o dosudi broj 49 0 I 005036 09 I od 24. juna 2013. godine kojim je određeno da se predmetne nekretnine odmah predaju u posjed tražiocu izvršenja. Navedeno rješenje o dosudi postalo je pravosnažno 19. septembra 2013. godine.
5. Na ročištu od 23. septembra 2015. godine Općinski sud je donio rješenje o namirenju broj 49 0 I 005036 15 I 3, pravosnažno 6. oktobra 2015. godine, kojim je određeno da se prodajom predmetnih nekretnina apelanta potraživanje tražioca izvršenja namiruje u iznosu od 115.669,00 KM a da ukupno potraživanje tražioca izvršenja iznosi 169.887,68 KM. Imajući u vidu da je apelantova nekretnina procijenjena na iznos od 347.004,14 KM a da je prodata za iznos od 115.669,00 KM, zaključeno je da tražilac izvršenja nije namiren u cijelosti, konkretno da je ostao nenamiren za iznos ostatka po osnovu obračunate zakonske zatezne kamate i glavnog duga.
6. Tražilac izvršenja je zatim predložio novi predmet i sredstvo izvršenja, radi namirenja ostatka svog potraživanja. Odlučujući o navedenom prijedlogu, Općinski sud je donio rješenje broj 49 0 I 005036 15 I 4 od 14. januara 2016. godine kojim je prihvaćen prijedlog tražioca izvršenja, promijenjen predmet izvršenja i određeno izvršenje na apelantovim drugim nekretninama upisanim u KO Kiseljak, u naravi kuća i dvorište površine 430 m2. U ostalom dijelu je rješenje o izvršenju od 4. septembra 2009. godine ostalo neizmijenjeno.
7. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv rješenja o promjeni predmeta izvršenja, Općinski sud je donio rješenje broj 49 0 I 005036 16 I 56 od 23. juna 2016. godine kojim je prigovor odbijen kao neosnovan. U obrazloženju je ponovljena hronologija donošenja odluka povodom prijedloga za izvršenje i izjavljenih prigovora te navodi iz apelantovog prigovora u kojem je istakao neodređenost obaveze i nedostatak u pogledu tačne visine ostatka potraživanja tražioca izvršenja. U tom kontekstu, Općinski sud je ponovio da apelantov prigovor nije osnovan jer iz utvrđenog činjeničnog stanja nesporno proizilazi da je u postupku odlučeno o novom sredstvu i predmetu izvršenja i da tražilac izvršenja disponira pravom da predloži kako će u cijelosti naplatiti svoje potraživanje. Navodi prigovora istaknuti u pogledu osporavanja visine duga su ocijenjeni neosnovanim jer se u osporenom rješenju o promjeni sredstva i predmeta izvršenja ne može osporavati osnov i visina potraživanja, budući da je o tome pravosnažno odlučeno rješenjem o izvršenju broj 49 0 I 005036 09 I od 4. septembra 2009. godine, pravosnažno 21. novembra 2009.godine. Kako apelant osim neutvrđene visine duga u prigovoru nije istakao niti jedan drugi razlog za prigovor koji su taksativno navedeni u članu 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koji bi mogli uticati na donošenje drugačije odluke u konkretnoj pravnoj stvari, to je u smislu odredbe člana 49. ZIP-a apelantov prigovor odbijen kao neosnovan.
8. Kantonalni sud je rješenjem broj 49 0 I 005036 16 Gž 4 od 1. novembra 2016. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda od 23. juna 2016. godine. Nakon što je ispitao osporeno rješenje u granicama navoda iz žalbe i po službenoj dužnosti u smislu člana 221. u vezi sa članom 235. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i člana 21. ZIP-a, Kantonalni sud je zaključio da žalba nije osnovana, te je s tim u vezi podsjetio na sadržaj odredbe člana 47. stav 1. ZIP-a kojom je propisano da se prigovor protiv rješenja o izvršenju može podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, koji su taksativno navedeni u navedenoj odredbi. U tom kontekstu je napomenuto da je apelant prigovor izjavio pozivajući se na tačku 2. člana 47. ZIP-a te da je pravilan zaključak prvostepenog suda koji je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za promjenu predmeta i sredstva izvršenja propisane članom 8. stav 3. a u vezi sa članom 63. stav 4. ZIP-a.
9. Općinski sud je povodom zahtjeva Ustavnog suda od 16. oktobra 2018. godine da se izjasni na navode iz apelacije dostavio odgovor na apelaciju i rješenje broj 49 0 1 005036 17 I 7 od 13. februara 2017. godine kojim je rješenje o promjeni predmeta izvršenja od 20. maja 2016. godine ukinuto i prema kome se postupak izvršenja smatra dovršenim. U obrazloženju ovog rješenja Općinski sud je ukazao na praksu Ustavnog suda iz predmeta U-3/16 i činjenicu da je tražilac izvršenja postao vlasnik apelantove nekretnine čija je procijenjena vrijednost veća od ukupnog duga tražioca izvršenja, pa je imajući u vidu načela savjesnosti i poštenja te jednake vrijednosti davanja odlučeno da se postupak izvršenja smatra dovršenim.
10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i zabranu diskriminacije iz čl. II/3. e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čl. 14. Evropske konvencije. Također ukazuje na kršenja iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije. Apelant je u navodima apelacije vrlo iscrpno opisao tok postupka povodom prijedloga tražioca izvršenja, te je suštinski ukazao na proizvoljnu primjenu odredbi ZIP-a smatrajući da su osporene odluke nezakonite iz razloga što je tražilac izvršenja svoje potraživanje naplatio po pravosnažnom rješenju o izvršenju.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g). ako su izmijenjene pravne okolnosti;»
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 49 0 I 005036 16 Gž 4 od 1. novembra 2016. godine kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o promjeni predmeta izvršenja na apelantovim pokretnim stvarima, do potpunog namirenja tražioca izvršenja. Imajući u vidu da je Općinski sud u međuvremenu i to nakon podnošenja apelacije donio rješenje broj 49 0 I 005036 17 I 7 od 13. februara 2017. godine kojim je osporeno rješenje ukinuto i prema kom se postupak izvršenja smatra dovršenim, Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević