Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7171/18 (L. Č., P. Č., J. Č. i Ž. Č.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7171/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-7171/18, rješavajući apelaciju Ljeposave Čolić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljeposava Čolić i drugi podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 73 0 P 016821 18 Rev od 4. oktobar 2018. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14.
februara 2018. godine i presude Osnovnog suda u Kotor-Varoši broj 73 0 P 016821 16 P 2 od 31. jula 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljeposava Čolić, Petra Čolić, Jovo Čolić i Željko Čolić svi iz Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Filip Niškanović advokat iz Banja Luke, podnijeli su 3. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 P 016821 18 Rev od 4. oktobra 2018. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14. februara 2018. godine i presude Osnovnog suda u Kotor-Varoši broj 73 0 P 016821 16 P 2 od 31. jula 2017. godine
2. Presudom Osnovnog suda u Kotor-Varoši broj 73 0 P 016821 16 P 2 od 31. jula 2017. godine obavezuje se tuženi „Drvo-Commerce“ d.o.o. Pribinić da apelantima isplati određene iznose precizirane u izreci presude. Također se tuženi obavezuje da tužiocima isplati troškove postupka u iznosu od 11.518,75 KM. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14. februara 2018. godine, žalba tuženog se uvažava i prvostepena presuda preinačava tako da se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata kao tužitelja. Sada se obavezuju tužitelji da tuženom nakande troškove parničnog postupka u iznosu od 10.897,10 KM, dok se zahtjev preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Predmet spora u ovoj pravnoj stavri je zahtjev apelanata kao tužilaca za naknadu materijalne i nematerijalne štete, zbog smrti pravnog prednika tužilaca, radnika tuženog, za štetu koju je isti pretrpio na radu kod tuženog. Okolnosti na koje je ukazano, upućuju na zaključak da se vrijednost predmeta spora, kada postoji formalno aktivno suparničarstvo u smislu člana 318. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP), određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne njihovog zbira. Dakle, pobijani novčani dio pravosnažne odluke pojedinačno za svakog od tužilaca iznosi manje od proipisanog cenzusa za dozvoljenost revizije od 30.000,00 KM, pa revizija iz tog razloga nije dozvoljena. Stoga na osnovu člana 237. stav 2. i člana 247. stav 1. i 4. ZPP, valjalo je reviziju tužilaca odbaciti kao nedozvoljenu.
4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14. februara 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 73 0 P 016821 18 Rev od 4. oktobra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14. februara 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je apelantima 15. maja 2018. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14. februara 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. decembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 016821 17 Gž 2 od 14. februara 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević