Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-6378/18 (Republika Srpska)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-6378/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-6378/18, rješavajući zahtjev Republike Srpske za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Republike Srpske za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Republika Srpska (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobraniteljstvo Republike Srpske, Sjedište zamjenika u Bijeljini, podnijela je 7. studenog 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. veljače 2018. godine.

2. Apelantica je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje rješenja Vrhovnog suda broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. veljače 2018. godine do okončanja postupka po apelaciji.

3. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 V 010929 14 V 5 od 9. lipnja 2015. godine, između ostalog, naloženo je apelantici da za nekretnine eksproprirane rješenjem Republičke geodetske uprave, Područna jedinica Ugljevik broj 21.48/473- 4-6/08 od 1. kolovoza 2008. godine predlagaču C.S. (u daljnjem tekstu: predlagač) isplati naknadu i to za k.č. broj 1431/3 površine 1000 m u iznosu od 36.500,00 KM, a za k.č. broj 1431/2 površine 1167 m u iznosu od 42.595,50 KM.

4. Osnovni sud je na temelju provedenih dokaza, utvrdio da su rješenjem Republičke geodetske uprave Područna jedinica Ugljevik precizirani broj od 1. kolovoza 2008. godine, u svrhu izvođenja rudarskih radova na površinskom kopu „Bogutovo Selo“ u korist Republike Srpske, za potrebe investitora MH „Elektroprivreda RS“ Trebinje, ZP „Rudnik i Termoelektrana“ Ugljevik AD Ugljevik, potpuno eksproprirane nekretnine predlagača označene kao k.č. br. 1413/3 i 1431/2, te objekti koji su se nalazili na tim parcelama (detaljnije navedeni u izreci rješenja). Pred organom uprave je bio postignut djelomični sporazum o naknadi za eksproprirane voćne i ukrasne zasade, dok sporazum nije postignut u odnosu na eksproprirane nekretnine. Dalje, Osnovni sud je utvrdio da eksproprirane parcele imaju karakter građevinskog zemljišta u skladu sa Odlukom o proglašenju građevinskog zemljišta („Službeni bilten Opštine Ugljevik“, broj 1/76), te da prema podacima iz nalaza vještaka građevinske struke D.Ž. tržišna vrijednost 1 m parcele k.č. br. 1431/3 iznosi 39 KM, a parcele k.č. broj 1431/2 iznosi 37 KM. Tijekom vanparničnog postupka apelantica je 2. ožujka 2012. godine isplatila predlagaču nesporni dio naknade i to za parcelu k.č. br. 1431/3 iznos od 2.500,00 KM, a za parcelu k.č. broj 1431/2 iznos od 2.917,50 KM. Imajući u vidu navedeno te nalazeći da se predlagač mora dovesti u isti položaj u kojemu je bio prije eksproprijacije, Osnovni sud je prihvatio nalaz vještaka građevinske struke te je za eksproprirane parcele polazeći od odredbe članka 54. Zakona o eksproprijaciji utvrdio pravičnu naknadu kao u izreci rješenja. U pogledu zahtjeva predlagača za naknadu troškova preseljenja, isplatu zakupnine i naknade na ime pogoršanih uvjeta života, Osnovni sud je odlučio da se u tom dijelu vanparnični postupak obustavlja i da će se postupak po tim zahtjevima nastaviti u parničnom postupku, po pravomoćnosti rješenja o obustavi.

5. Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 V 010929 15 Gž 5 od 10. ožujka 2016. godine, između ostalog, žalba apelantice je usvojena i prvostupanjsko rješenje preinačeno na način da je predlagač odbijen sa prijedlogom da mu apelantica za eksproprirane nekretnine isplati naknadu. Također, navedenim rješenjem usvojena je žalba predlagača i prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je obustavljen vanparnični postupak i predlagač upućen na parnični postupak, između ostalog i u dijelu u kojemu je odlučeno o troškovima postupka, ukinuto i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da sporne parcele imaju karakter građevinskog zemljišta, ali je stanovišta da je to samo formalno s obzirom da se nalaze u zoni eksploatacijskog područja rudnika. Također, Okružni sud je naveo da vještak građevinske struke D.Ž. nije dao valjano obrazloženje za utvrđenu tržišnu vrijednost zemljišta u odnosu na predočene sporazume o postignutim naknadama za zemljište na istoj lokaciji (2,50 KM/m ), te da je vještaku jedini parametar bio promet parcele po kupoprodajnom ugovoru između d.o.o. „Sloboprom“ i T.P. koja je na području Novog Ugljevika, zbog čega je sačinjeni nalaz nelogičan i nejasan. S tim u svezi, Okružni sud je istakao da sporno zemljište nema tržišnu vrijednost s obzirom da na području Starog Ugljevika nema prometa, zbog čega je zaključio da je prvostupanjski sud nepravilno prihvatio nalaz vještaka građevinske struke zbog čega se ne radi o pravičnoj naknadi koja je utvrđena pravilno u skladu sa zakonom. Iz tih razloga, Okružni sud je imajući prevashodno u vidu predočene sporazume o postignutim naknadama, utvrdio da predlagaču za eksproprirano zemljište pripada iznos od 2,50 KM/m , pa imajući u vidu da je predlagaču po toj cijeni vansudski isplaćena naknada, žalba apelantice je uvažena i prvostupanjska odluka preinačena kao u izreci presude. Istovremeno, utvrđujući da je prvostupanjski sud nepravilno obustavio vanparnični postupak u pogledu isplate troškova preseljenja, zakupnine i naknade na ime pogoršanih uvjeta života, Okružni sud je naveo da je žalbe stranaka u tom pogledu usvojio, prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet u ovom dijelu, te u dijelu odluke o troškovima postupka, vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 V 010929 14 V b od 21. prosinca 2016. godine između ostalog, apelantica je obvezana da predlagaču nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.350,50 KM.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 V 010929 17 Gž 6 od 29. ožujka 2017, godine žalba predlagača je djelomično usvojena i prvostupanjsko rješenje preinačeno u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tako što je apelantica obvezana da predlagaču nadoknadi troškove postupka u iznosu od 12.881,70 KM, umjesto ranije dosuđenog iznosa od 9.350,50 KM.

9. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 V 010929 17 Rev od 22. veljače 2018. godine usvojena je revizija predlagača, rješenje Okružnog suda od 10. ožujka 2016. godine, preinačeno u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu naknade za ekspropriranih parcela, tako što je apelantica obvezana da predlagaču za ekspropriranu parcelu k.č. br. 1431/3 isplati pravičnu naknadu u iznosu od 27.500,00 KM, a za parcelu k.č. broj 1431/2 u iznosu od 32.092,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. lipnja 2015. godine pa do isplate. Također, navedenim rješenjem usvojena je revizija predlagača i rješenje Okružnog suda od 29. ožujka 2017. godine preinačeno u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je apelantica obvezana da predlagaču na ime troškova postupka isplati iznos od 17.418,35 KM.

10. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da prema odredbi članka 54. Zakona o eksproprijaciji pravična naknada u novcu za ekspropriranu nekretninu ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, a prema odredbi članka 60. Zakona o eksproprijaciji naknada za eksproprirano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta. Navedene zakonske odredbe ne propisuju na temelju kojih elemenata će se utvrditi tržišna vrijednost ekspropriranih nekretnina (osim što propisuju da je ona izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, a ista je identična prometnoj vrijednosti nekretnine). Ukoliko na području ekspropriranih nekretnina nema prometa ista se tada temelji na podacima o prometnoj vrijednostinekretnina na susjednom području ukoliko se ocjeni da takva prometna vrijednost odgovara prometnoj vrijednosti na području gdje se nalaze eksproprirane nekretnine. Međutim, ukoliko ni na susjednom području nema prometa tada se za utvrđivanje tržišne cijene koriste podaci o iznosima naknada iz postignutih sporazuma za određivanje naknada za eksproprirane nekretnine, ako su takvi sporazumi zaključivani, a sve navedeno svakako uz ocjenu svih karakteristika eksproprirane nekretnine (položaj zemljišta, kultura, klasa i dr.). U slučaju da ne postoje podaci o prometnoj vrijednosti nekretnina, a ni podaci o zaključenim sporazumima o naknadi, naknada za eksproprirane nekretnine će se odrediti na temelju drugih elemenata tj. na temelju koristi koju može dati eksproprirana nekretnina redovnim iskorištavanjem ili koristi koju je raniji vlasnik imao od te nekretnine. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je istakao da je visina tržišne cijene nekretnine faktičko pitanje koje zavisi od niza okolnosti..

11. U svezi sa okolnostima konkretnog predmeta, Vrhovni sud je naveo da su eksproprirane parcele imale karakter građevinskog zemljišta, na kojem je predlagač legalno sagradio obiteljski stambeni objekt. Činjenica da na području Starog Ugljevika zbog posljedica aktivnosti rudnika za čije potrebe su eksproprirane nekretnine više nije dozvoljena gradnja, ne može biti na štetu predlagača, pa se ne može prihvatiti stanovište drugostupanjskog suda da su eksproprirane parcele samo formalno građevinsko zemljište. S obzirom na to predlagač u revizijskim navodima sa pravom ističe da pravična naknada ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnina, a tom naknadom se predlagaču imaju osigurati približno isti uvjeti života, odnosno da predlagač dobije naknadu kojom će moći kupiti zemljište koje je po svojim karakteristikama približno ekspropriranom. Stoga, s obzirom da se kod određivanja pravične naknade mora imati u vidu tržišna cijena buduće lokacije (najbliži je Novi Ugljevik), jer na području Starog Ugljevika više nije dozvoljena gradnja, relevantna je Odluka o uvjetima javne prodaje gradskog građevinskog zemljišta (koju odluku je, između ostalog, imao u vidu vještak građevinske struke prilikom sačinjavanja nalaza) prema kojoj je početna prodajna cijena iznosila 30 KM/m . Imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, kao i podatke iz nalaza vještaka građevinske struke od 4. ožujka 2015. godine (koji je imao u vidu predočene ugovore o prometu zemljišta), Vrhovni sud je ocijenio da suglasno odredbama čl. 53. i 60. Zakona o eksproprijaciji, pravična naknada za eksproprirano zemljište iznosi 30 KM/m .

Vrhovni sud je također istakao da uporište za određivanje pravične naknade, ne mogu biti sporazumi o postignutoj naknadi iz upravnog postupka (na koje se prevashodno pozvao drugostupanjski sud) jer je iz sadržaja tih sporazuma vidljivo da je predmet sporazuma o pripadajućoj naknadi poljoprivredno, a ne građevinsko zemljište, te je zaključenju tih sporazuma prethodilo vještačenje po vještaku poljoprivredne struke. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je usvojio reviziju, pobijano rješenje preinačio te donio odluku kao u izreci.

12. U svezi sa odlukom o troškovima postupka, Vrhovni sud je istakao da suglasno tarifnom broju 12. Advokatske tarife, predlagaču pripada paušalna nagrada u visini od 25% od određene naknade. Stoga je pobijana odluka preinačena u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka tako što je predlagaču, na ime troškova postupka pred nižestupanjskim sudovima uračunavanjem paušala dosuđena naknada u iznosu od 16.102,10 KM, te na ime troškova revizijskog postupka u iznosu od 1.316,25 KM (sastav revizija, paušal i PDV), što ukupno iznosi 17.418,35 KM, sve u skladu sa odredbom članka 161. Zakona o vanparničnom postupku.

13. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci nepravilno i nepotpuno ocijenio dokaze prilikom određivanja visine naknade za eksproprirano zemljište, obzirom da je poklonio vjeru nelogičnim i neobrazloženim nalazima vještaka D.Ž. i D.J. da je zemljište građevinsko i da vrijedi 30 KM/m , koje nije usporedio sa nalazom nalaz i mišljenjem vještaka poljoprivredne struke M.V. i priloženim sporazumima postignutim sa vlasnicima nekretnina na predmetnom području. U svezi sa time apelantica tvrdi da je u konkretnom slučaju riječ o poljoprivrednom zemljištu sa potpuno amortiziranim objektima, koje je smješteno u zoni izvan gradskog građevinskog zemljišta, te da je određena visina naknade očigledno nerazmjerna tržišnoj vrijednosti nekretnina. Dalje, apelantica smatra da joj je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku jer je sudski postupak dugo trajao zbog nerealnih zahtjeva i odugovlačenja postupka od strane predlagača. Također, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na imovinu zbog dosuđivanja troškova postupka u koji iznos je uračunata paušalna nagrada u visini od 25%, iako je riječ o vanparničnom postupku koji spada u jednostavnije postupke i u kojemu je sud trebao primijeniti odredbu broj 11. stavak 3. Advokatske tarife, tj. da je cijeneći sve okolnosti posla i koristi koje ima predlagač od ovog postupka eksproprijacije, pripadajuću nagradu iz odgovarajućeg tarifnog broja trebao sniziti za 25%.

14. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelantica je navela da imajući u vidu da je donošenjem odluke Vrhovnog suda došlo do povrede prava na imovinu te efekte te povrede na buduće postupke eksproprijacije u kojima je protivnik predlagača apelantica, takva odluka može dovesti do štete višemilionskih razmjera, zbog čega predlaže da Ustavni sud donese predloženu mjeru. Također, apelantica smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere utemeljen i iz razloga što predlagač nema nekretnina koje se vode na njegovom imenu u zvaničnim zemljišnim evidencijama tj. nema imovine iz koje bi se izvršio povrat sredstava isplaćenih po odluci Vrhovnog suda u slučaju usvajanja apelacije.

15. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

16. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

18. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere prvenstveno temelji na tvrdnjama o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, što dovodi u svezu sa utjecajem koji bi odlučenje Vrhovnog suda moglo imati na druge slične predmete, iz čega proizlazi da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njenih ustavnih prava u kontekstu osporene odluke Vrhovnog suda, dakle za meritum apelacije, što per se ne može biti opravdan razlog za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere.

19. Ustavni sud dalje podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17. prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži „stavljanje van snage pravomoćne presude“, odnosno neizvršenje pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud ponavlja da razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelanticini navodi da predlagač nema imovine iz koje bi u slučaju usvajanja apelacije izvršio povrat sredstava isplaćenih po odluci Vrhovnog suda, sami po sebi ne mogu voditi zaključku o neophodnosti usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere. Ovo iz razloga što bi takvim širokim tumačenjem ove mogućnosti zapravo proizilazilo da bi svi apelanti koji su podnijeli apelaciju uvijek mogli tvrditi da će u slučaju usvajanja njihove apelacije, što je budući neizvijestan događaj jer Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može prejudicirati svoje odlučenje o meritumu apelacije, biti onemogućeni u povratu onoga što su dali po osnovu osporene presude, čime bi doveli u pitanje samu svrhu privremene mjere na način kako je ona propisana Pravilima Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u datim okolnostima apelanticinog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka, kako to zahtijeva članak.64. Pravila Ustavnog suda.

20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

21. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-6378/18 (Republika Srpska) | Sudska praksa | Aktio