Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3307/17 (M. A.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3307/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-3307/17, rješavajući apelaciju Miralema Alijagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miralema Alijagića podnesena protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 9. jula 2014. godine, Rješenja o dosudi Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 14. maja 2014. godine i Zaključka o prodaji Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 22. aprila 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miralem Alijagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 1. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 9. jula 2014. godine, Rješenja o dosudi Općinskog suda broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 14. maja 2014. godine i Zaključka o prodaji Općinskog suda broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 22. aprila 2014. godine.
2. Na osnovu prijedloga tražioca izvršenja „UniCredit bank“ DD Mostar, Filijala Sarajevo i drugih protiv izvršenika "Palas" d.o.o. Sarajevo, radi namirenja duga, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 Ip 161946 10 IP od 5. oktobra 2010. godine.
3. Zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 22. aprila 2014. godine, koji je donesen po prijedlogu tražioca izvršenja „UniCredit bank“ D.D. Mostar, Filijala Sarajevo i drugih protiv izvršenika "Palas" d.o.o. Sarajevo, nekretnina izvršenika, bliže opisana u izreci zaključka, prodata je kupcu E. S., te je naloženo kupcu da u roku od 30 dana od dana donošenja ovog zaključka položi kupoprodajnu cijenu umanjenu za uplaćenu garanciju.
4. Općinski sud je Rješenjem od dosudi broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 14. maja 2014. godine predmetne nekretnine dosudio E. S. kao kupcu za postignutu cijenu u određenom novčanom iznosu sa javne prodaje i istovremeno odlučio da se navedene nekretnine prodaju u posjed i na raspolaganje kupcu što je izvršenik dužan trpiti kao i svako treće lice. Istim rješenjem nalaženo je Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene prava vlasništva u korist E. S. sa dijelom 1/1 i briše prava trećih lica upisanih u teretnom listu ZK uloška iz stava 1. ovog rješenja.
5. Odlučujući o prigovoru apelanta, kao trećeg lica, izjavljenog protiv Rješenja od dosudi od 14. maja 2014. godine, Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 Ip 161946 10 Ip od 9. jula 2014. godine uputio apelanta kao treće lice da pred nadležnim sudom pokrene parnicu radi proglašenja Rješenja o izvršenju od 5. oktobra 2010. godine nedopuštenim. Općinski sud je naveo da apelant kao treće lice koje tvrdi da na predmetnoj nekretnini izvršenika ima osnivački udio, nije ponudio dokaze iz kojih bi proizlazilo da ima zabilježbu u osnivačkom dijelu na toj nekretnini, da bi sud odlučivao u izvršnom postupku, te da apelant ima pravo da pred nadležnim sudom u parničnom postupku traži proglašenje rješenja o izvršenju nedopuštenim i odlaganje izvršenja.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant, u suštini, vidi u tome što mu je, upućivanjem na parnicu, onemogućeno da, kao založni povjerilac, namiri svoja potraživanja koja ima u vezi sa spornom nekretninom.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluku kojom je upućen da svoja prava povodom prigovora kao treće lice ostvaruje u parničnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u postupku u kojem je donesena osporena odluka nije odlučivalo o apelantovim "građanskim pravima i obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj stav u predmetu AP-2914/17 u kojem je, odlučujući o apelaciji apelantice koju je podnijela protiv rješenja kojim je upućena da pokrene parnični postupak radi utvrđenja osporenog potraživanja, zaključio da se predmetnim rješenjem nije odlučivalo o apelantičinim "građanskim pravima i obavezama" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, o apelantičinim građanskim pravima će eventualno biti odlučeno u parničnom postupku, ukoliko apelantica pokrene taj postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2914/17 od 17. januara 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ) . S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, Ustavni sud smatra da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu, te su, stoga, i ovi apelantovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević