Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1363/17 ("Riva" d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija preuranjena
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1363/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-1363/17, rješavajući apelaciju "Riva" d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Riva" d.o.o. Tuzla podnesena u odnosu na navode o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku pred organima uprave povodom zahtjeva za povrat uplaćenih sredstava po osnovu poreza, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Riva" d.o.o. Tuzla podnesena u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/ 3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku pred organima uprave povodom zahtjeva za povrata uplaćenih sredstava po osnovu poreza, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. "Riva" d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred upravnim organima povodom zahtjeva za povrata uplaćenih sredstava po osnovu porezu.

2. Apelant je 26. aprila 2004. godine Carinskoj upravi Carinarnica Mostar (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) podnio zahtjev za povrat uplaćenih sredstava po osnovu poreza na promet u iznosu od 34.118,51 DEM, čiju uplatu je izvršio u korist deviznog računa kod Hrvatske banke d.d. Mostar u svrhu prevoza duhana iz Tvornice duhana Zagreb preko graničnog prelaza.

3. Carinska uprava je rješenjem od 27. aprila 2004. godine odbacila apelantov zahtjev zbog stvarne i mjesne ne nadležnosti.

4. Apelant je protiv rješenja prvostepenog organa izjavio žalbu, koja je odbijena kao neosnovana Rješenjem Uprave za indirektno - neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: UIO) broj UP/ll-205/05 od 5. septembra 2005. godine.

5. Protiv Rješenja UIO od 5. septembra 2005. godine, apelant je pokrenuo upravni spor u kojem je Sud Bosne i Hercegovine donio Presudu broj U-1261/05 od 25. aprila 2007. godine kojom je uvažio tužbu apelanta, te poništio osporeno rješenje i predmet ustupio Federalnom ministarstvu finansija kao stvarno nadležnom drugostepenom organu.

6. Nakon toga, doneseno je nekoliko odluka od strane upravnih organa koji su se oglašavali nenadležnim za postupanje po apelantovom zahtjevu. U konačnici, Sud Bosne i Hercegovine donio je Presudu broj S1 3 U 005406 11 U od 13. augusta 2013. godine kojom je odbio apelantovu tužbu u upravnom sporu. Sud Bosne i Hercegovine je u obrazloženju presude naveo da Uprava za indirektno oporezivanje, kojoj je predmet u međuvremenu dostavljen na postupanje, nije stvarno nadležna za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari jer nije nadležna za naplatu i raspodjelu poreza na promet na duhanske proizvode.

7. Postupajući po apelantovom zahtjevu, Federalno ministarstvo finansija, kao nadležni organ, donijelo je osporeno Rješenje broj 03-14-2378/15 D.B. od 13. februara 2017. godine kojim je odbilo apelantov zahtjev kao neosnovan. Federalno ministarstvo finansija je u obrazloženju navelo da se ne može nesporno utvrditi da su sredstva u iznosu od 34.118,51 DEM koja su trebala biti doznačena na račun „Proračuna HR HB Mostar“, evidentirana na računu tada nadležnog poreznog organa da bi se mogla smatrati javnim prihodima, jer to apelant nije dokazao, a što je odlučna činjenica da bi se utvrdilo ispunjenje uvjeta za povrat plaćenog poreza.

8. Prema stanju spisa, a kako proizilazi iz odgovora na apelaciju Federalnog ministarstva finansija, predmetni spis je proslijeđen drugostepenom organu-Vladi Federacije Bosne i Hercegovine radi provođenja žalbenog postupka.

Apelacioni navodi

9. Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz vrlo opširnih apelantovih navoda proizilazi da apelant, u suštini, ističe da predmetni postupak nije završen ni nakon više od 22 godine, zbog čega ukazuje na povrede prava na suđenje u razumnom roku.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

a) U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

11. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba, Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

12. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz stanja spisa, da je predmetni postupak po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 03-14-2378/15 D.B. od 13. februara 2017. godine u toku pred Vladom Federacije Bosne i Hercegovine, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3 tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1363/17 ("Riva" d.o.o. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio