Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-251/17 (A. B.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Žalba
  • Pravo na odbranu
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-251/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-251/17, rješavajući apelaciju Andrije Blaževića, na osnovu na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Andrija Blažević protiv Presude Kantonalnog suda Mostaru broj 58 0 K 156237 16 Kž od 7. decembra, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Andrija Blažević (u daljnjem tekstu: apelant) sa Bune - Mostar, kojeg zastupa Ivan Tomić, advokat iz Mostara, podnio je 19. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 156237 16 Kž od 7. decembra.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 156237 14 K od 17. marta 2016. godine, apelant (kojeg je branio izabrani branitelj Ivan Tomić, advokat iz Mostara) je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci

3. Protiv presude Općinskog suda žalbu su, 23. i 26. maja 2016. godine, izjavili apelant lično i njegov branitelj.

4. Kantonalni sud je, nakon održane sjednice vijeća u prisutnosti apelantovog branitelja te odsutnosti uredno obaviještenog apelanta, donio Presudu broj 58 0 K 156237 16 Kž od 7. decembra 2016. godine kojom je, kako je navedeno u izreci presude, žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio Presudu Općinskog suda broj 58 0 K 156237 14 K od 17. marta 2016. godine. U obrazloženju presude je navedeno, između ostalog, da je „na sjednici vijeća ovog suda branitelj optuženika u cijelosti ostao kod svih žalbenih prigovora i prijedloga navedenih u žalbi.“

5. Ustavni sud konstatuje da je Kantonalni sud u prilogu odgovora na apelaciju, dostavio Rješenje o ispravci Presude broj 58 0 K 156237 16 Kž od 17. januara 2017. godine i primjerak Zapisnika sa sjednice vijeća tog suda od 7. decembra 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je u Zapisniku sa javne sjednice vijeća Kantonalnog suda, između ostalog, navedeno da „Predsjednik vijeća objavljuje da je predmet današnje sjednice vijeća žalba optuženika i njegovog branitelja protiv presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 156237 14 K od 17. marta 2016. godine […] Žalbe optuženika i njegovog branitelja se odbijaju kao neosnovane“. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u izreci Rješenju Kantonalnog suda o ispravci Presude broj 58 0 K 156237 16 Kž od 17. januara 2017. godine, navedeno: Ispravlja se presuda Županijskog/Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 156237 16 Kž od 7. decembra 2016. godine utoliko što se u izreci presude riječi „Žalba optuženika se odbija kao neosnovana“ zamjenjuje tekstom „Žalbe optuženika i njegovog branitelja se odbijaju kao neosnovane“

6. Pored toga Ustavni sud konstatuje da iz odgovora Općinskog suda proizilazi da je Rješenje o ispravci presude Kantonalnog suda broj 58 0 K15623716 Kž od 17. januara 2017. godine, zaprimljeno u Općinskom sudu 18. januara 2017. godine te da je 31. januara 2017. godine dostavljeno apelantovom branitelju, Ivanu Tomiću, advokatu iz Mostara.

Apelacioni navodi

7. Apelant tvrdi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je protiv Presude Općinskog suda broj 58 0 K 156237 14 K od 17. marta 2016. godine, Kantonalnom sudu žalbu izjavio on lično te njegov branitelj ali da je na sjednici Vijeća Kantonalnog suda od 7. decembra 2016. godine odlučeno samo o njegovoj žalbi, dok uopće „nije odlučeno o žalbi apelantovog branioca“. Na ovaj način, kakao apelant smatra, došlo je do povrede njegovog prava na fer suđenje i prava na obranu, jer bez obzira koliko žalbi je izjavljeno u korist optuženog, svaka od njih mora biti razmotrena i moraju biti ocijenjeni njeni argumenti.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na činjenicu da Kantonalni sud, prilikom odlučivanja o žalbi na prvostepenu presudu kojom je apelant proglašen krivim, nije odlučio o žalbi apelantovog branitelja, što je bio obavezan u skladu sa relevantnim odredbama procesnog zakona. S tim u vezi, Ustani sud konstatuje da iz odgovora Općinskog suda i Kantonalnog suda proizilazi da apelantovi navodi nisu tačni. Naime, iz dostavljene dokumentacije proizilazi da je na sjednici vijeća Kantonalnog suda bio prisutan apelantov branitelj, da je potom taj branitelj primio i Rješenje o ispravci presude Kantoalnog suda te konačno da iz te dokumentcaije proizlazi da je Kantaoanlni sud odlučivao, kao o žalbi apelanta lično tako i o žalbi apelantovog branitelja .

11. Stoga, na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka.

12. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-251/17 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio