Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-6331/18 (B. D.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6331/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-6331/18, rješavajući zahtjev Borisa Devića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Borisa Devića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Boris Dević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Rade Savić, advokat iz Doboja, podnio je, 6. novembra 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 870 K 0122587 18 Kvlz od 24. avgusta 2018. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 K 022587 18 Kž od 26. aprila 2018. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 K 022587 17 K od 28. avgusta 2017. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pravosnažne odluke redovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Osnovni sud donio je presudu broj 87 0 K 022587 17 K od 28. avgusta 2017. godine kojom je apelant oglašen krivim da je na način opisan u izreci presude počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) pa ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
3. Okružni sud donio je presudu broj 87 0 K 022587 18 Kž od 26. aprila 2018. godine kojom je žalbe Tužilaštva i apelanta odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Vrhovni sud donio je presudu broj 87 0 K 0122587 18 Kvlz od 24. avgusta 2018. godine kojom apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti odbio kao neosnovan.
5. Apelant u apelaciju ukazuje na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i čl. 7. i 13. Evropske konvencije. Apelant ukazuje da je primijenjen zakon koji nije trebao biti primjenjen, odnosno da u odnosu na apelanta nije primijenjen povoljniji zakon što detaljno obrazlaže. Apelant navodi da u toku postupka nije utvrđeno da li je uzgojio indijsku konoplju za promet. Apelant navodi da je uzgajao konoplju za svoje potrebe (registrovani narkoman) što je u domenu prekršaja, a ne krivičnog djela (jer nema prometa). Apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, kao i da je izrečena kazna prestroga. Apelant smatra da je pogrešan zaključak redovnih sudova da nema mjesta izricanju uslovne osude, kao i da bi bilo vrlo štetno po samog apelanta da izdržava kaznu zatvora. Apelant smatra da bi mu zbog izvršenja odluke redovnog suda - da izdražava kaznu zatvorabila nanesena nenadoknadiva šteta boravkom u zatvoru, povrijeđen čast i ugled na način da bi ljudi već pričali da je apelant bio u zatvoru, zbog čega je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi izvršenje pravosnažne odluke redovnog suda
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji.
11. U konkretnom slučaju iako kroz apelaciju apelant ukazuje da je registrovani narkoman i da je izdražavanje kazne štetno za njega, ipak osnovni razlog zbog kojeg traži donošenje privremene mjere je da bi mu „boravkom u zatvoru“ bila nanesena nenadoknadiva šteta povredom časti i ugleda. Međutim, ispitujući apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Naime, Ustavni sud zapaža da apelantovi navodi zbog kojih traži donošenje privremene mjere mogu biti opravdani tek ukoliko bi se utvrdila povreda nekog od prava apelanta u konkretnom postupku, dakle, nakon donošenja meritorne odluke. Stoga navedeni razlozi ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za uvažavanje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Budući da apelant nije ponudio Ustavnom sudu dovoljne argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević