Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7200/18 (M. K. i M. B.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-7200/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-7200/18, rješavajući apelaciju Muhidina Kazaferovića i Mersihe Bugari rođ. Kazaferović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhidina Kazaferovića i Mersihe Bugari rođ. Kazaferović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 237602 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 12 P od 28. decembra 2012.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhidin Kazaferović i Mersiha Bugari rođ. Kazaferović oboje iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Alma Katović advokatica iz Sarajeva, podnijeli su 5. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 237602 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 12 P od 28. decembra 2012. godine. Takođe, apelanti su 21. decembra 2018. godine podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zaustavio deložaciju iz predmetnog stana dok traje postupak pred Ustavnim sudom.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 12 P od 28. decembra 2012. godine, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelanata protiv tužene Općine Stari Grad sarajevo, radi utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću u vrijednosti spora 1.000,00 KM. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda, u odnosu na nju i na prvotužiteljicu Neziru Kazaferović rođenu Čongo, potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjem imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06), prema kojima se, saglasno odredbi člana 106. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), ima provesti postupak u ovoj pravnoj stvari, određene su procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije, na način da ova nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stavri, prema navodima tužbe, je tužbeni zahtjev apelanata za utvrđivanje sticanja prava vlasništva dosjelošću i uknjižba. Apelanti, postupajući u izvršenju zakonske obaveze sadržane u odredbama člana 53. stav (2) tačka 5, vezano za odredbe člana 316. stav (1) ZPP-a, u tužbi određuju vrijednost predmeta spora iznosom od 1.000,00 KM, dakle, koja ne prelazi označeni iznos kao uslov za dopuštenost izjavljivanja revizije. Očito je da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se ova, saglasno odredbama člana 247. stav (1) u vezi sa stavom (2) ZPP, imala odbaciti.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 237602 18 Rev od 9. oktobra 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je apelantima 12. decembra 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. decembra 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 237602 13 Gž od 8. novembra 2017. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević