Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5243/17 (I. M.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5243/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP 5243/17, rješavajući apelaciju I. M. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija I. M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 I 165531 13 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 12. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 165531 13 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 16. januara 2018. godine dostavio odgovor na predmetnu apelaciju.

4. Ustavni sud je 27. decembra 2018. godine od Općinskog suda telefonskim putem zatražio informacije o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 7. maja 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S. D. i N. D.), na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 032-0-P- 000857 od 17. juna 2010. godine, i to glavnog duga u iznosu od 1.540,00 KM, troškova parničnog postupka u iznosu od 1.452,00 KM i troškova izvršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio zapljenu novčanih sredstava na plaći izvršenika S. D., odnosno na penziji izvršenika N. D. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 32 0 165531 13 I od 28. januara 2014. godine. Protiv navedenog rješenja o izvršenju izvršenici su izjavili prigovor koji je Općinski sud odbio rješenjem od 16. jula 2014. godine. Općinski sud je dopisom od 16. jula 2014. godine naložio JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo – zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (poslodavcu izvršenika S. D.; u daljnjem tekstu: izvršenikov poslodavac) da provede izvršenje na izvršenikovoj plaći na osnovu rješenja o izvršenju od 28. januara 2014. godine, a dopisom od 14. januara 2015. godine sud je naložio izvršenikovom poslodavcu da obavijesti sud o daljnjem provođenju izvršenja. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenikov poslodavac dopisom od 2. februara 2015. godine obavijestio sud da provodi izvršenje na plaći izvršenika i da je do tada na račun apelantovog punomoćnika prebačeno 1.320,00 KM, te da će postupak zapljene i prebacivanja novčanih sredstava i dalje nastaviti u skladu s rješenjem o izvršenju. Apelant je podneskom od 3. juna 2016. godine obavijestio sud koji iznos duga je ostao neisplaćen nakon izvršenih uplata od strane izvršenikovog poslodavca. Općinski sud je od izvršenikovog poslodavca dopisima od 22. marta 2016. godine, 6. jula i 27. decembra 2017. godine zatražio informaciju o daljnjem provođenju predmetnog izvršenja. Dopisom od 10. januara 2018. godine izvršenikov poslodavac je sudu dostavio izvještaj o provođenju izvršenja na plaći izvršenika S. D., nakon čega je Općinski sud zaključkom od 11. januara 2018. godine naložio apelantu da sudu dostavi informaciju koji iznos glavnog duga i troškova parničnog postupka s kamatama po rješenju o izvršenju od 28. januara 2014. godine mu je plaćen. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant dopisom od 23. januara 2018. godine obavijestio sud da njegovo potraživanje nije u cijelosti namireno. Općinski sud je apelantov dopis 24. januara 2018. godine dostavio izvršenikovom poslodavcu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant zbog dužine trajanja predmetnog postupka traži i naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da se predmetno izvršenje provodi u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH.

9. Iz informacije pribavljene od Općinskog suda neposredno pred donošenje ove odluke proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

14. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

19. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji treba uzeti u obzir

21. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom razmatrati period od 7. maja 2013. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od pet godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

23. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od značaja jer namiruje svoja potraživanja utvrđena navedenom pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant nije predlagao neka druga sredstva izvršenja, nego je ostao pri prvobitno podnesenom prijedlogu, koji je usvojen, pa se rješenje o izvršenju provodi na plaći izvršenika.

24. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

25. U odnosu na ponašanje nadležnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 7. maja 2013. godine, koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 28. januara 2014. godine, tj. osam mjeseci nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što nije u skladu sa članom 15. Zakona o izvršnom postupku FBiH. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju blagovremeno nastavio preduzimati procesne radnje, tj. bez odlaganja je donio odluku o izjavljenom prigovoru na rješenje o izvršenju, nakon čega je rješenje o izvršenju promptno dostavio izvršenikovom poslodavcu da izvrši zapljenu novčanih sredstava na plaći izvršenika S. D. u nastojanju da provede rješenje o izvršenju. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud više puta slao dopise izvršenikovom poslodavcu kako bi pribavio informacije o provođenju izvršenja s ciljem efikasnijeg provođenja rješenja o izvršenju, odnosno da je apelantu poslao zaključak kojim mu nalaže da sud obavijesti o namirenom dijelu potraživanja. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao periode veće pasivnosti jer je u skladu sa svojom obavezom provodio izvršne radnje, koje i dalje preduzima s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka, koji se po prirodi sredstva izvršenja provodi sukcesivno, zapljenom sredstava sa izvršenikove plaće, što objektivno doprinosi dužini trajanja postupka jer se po zakonu izvršenje može provoditi na ograničenom dijelu plaće.

26. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Ostali navodi

27. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, pri čemu je predmet izvršenja plaća izvršenika koja po zakonu ima ograničenje do kojeg se na njoj može provoditi izvršenje, što samo po sebi doprinosi dužini trajanja postupka izvršenja.

29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-5243/17 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio