Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7084/18 (M. S. i J. K.)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni postupak
- Invalidnina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalid
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7084/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-7084/18, rješavajući apelacije Momčila Stevanovića i Jove Krndije, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Momčilo Stevanović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 002674 16 Uvp od 13. septembra 2018. godine i Jovo Krndija protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 016059 16 Uvp od 26. septembra 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-7084/18
1. Momčilo Stevanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 30. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 002674 16 Uvp od 13. septembra 2018. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja tuženog Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS, Odjeljenje za upravne poslove Bileća od 18. septembra 2015. godine, kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 1. aprila 2011. godine i data saglasnost na to rješenje. Prvostepenim rješenjem je apelantu utvrđen status ratnog vojnog invalida V kategorije sa 70 % invaliditeta, trajno po osnovu povrede, sa pravom na ličnu invalidninu.
3. U obrazloženju rješenja tuženi je, pored ostalog, naveo da je prvostepeno rješenje doneseno na osnovu nalaza i mišljenja prvostepene disciplinske komisije od 18. marta 2011. godine. Dalje je navedeno da vojni invaliditet apelanta iznosi 70 % trajno, te da je isti utvrđen uz pravilnu primjenu odredbe člana 4. stav 1. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta. Pored toga je navedeno da su nadležne ljekarske komisije, po pravilima medicinske struke i nauke, nakon izvršenog neposrednog pregleda apelanta, detaljnog razgovora sa istim i uvida u cjelokupnu medicinsku i drugu dokaznu dokumentaciju u spisu pravilno cijenili vojni invaliditet.
4. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je osporeni akt tuženog donijet u ponovnom postupku nakon što je pribavljen novi nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije. Takođe, Vrhovni sud je naveo da pobijanom presudom nije ostvaren razlog njene nezakonitosti iz odredbe člana 35. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.
AP-7191/18
5. Jovo Krndija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, kojeg zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 4. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 016059 16 Uvp od 26. septembra 2018. godine.
6. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kojom je odbijena apelantova tužba protiv rješenja tuženog Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS od 30. decembra 2014. godine, kojim je tuženi u postupku revizije, poništio prvostepeno rješenje od 27. novembra 2013. godine, te je odbio apelantov zahtjev za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida. Tim prvostepenim rješenjem, donesenim u ponovnom postupku, apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida II kategorije sa 100% vojnog invaliditeta i prvim stepenom ortopedskog dodatka te dopunskim materijalnim obezbjeđenjem i to trajno.
7. U obrazloženju rješenja tuženi je, pored ostalog, naveo da je poništio prvostepeno rješenje u skladu sa članom 99. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata RS i odbio zahtjev apelanta za utvrđivanje statusa ratnog vojnog invalida zbog neispunjenosti uslova iz člana 4. st.1 i 2, a u vezi sa članom 2. st. 1. do 3. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata RS.
8. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je tuženi osporenim aktom izvršio reviziju prvostepenog rješenja od 27. novembra 2013. godine donesenog u ponovnom postupku. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je tuženi u ponovljenom postupku donio rješenje i uvjerenje od 4. decembra 2012. godine iz kojih je proizašlo da ranjavanje apelanta nije u vezi sa vršenjem vojne dužnosti. Vrhovni sud je naveo da je tuženi osporenim aktom bez osnova odbio apelantov zahtjev za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, odnosno da je bilo pravilno da mu je u ponovljenom postupku revizije samo utvrdio prestanak prava na svojstvo ratnog vojnog invalida, ali da taj propust tuženog ne utiče na zakonitost donesenog rješenja. Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-7084/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
10. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji je u predmetnim slučajevima utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su upravni organi i Vrhovni sud u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević