Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-862/17 (P. P.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nematerijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-862/17
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 862/17, rješavajući apelaciju Predraga Petrovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Predraga Petrovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 050544 15 Gž od 9. decembra 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Predrag Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice podnio je 6. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 050544 15 Gž od 9. decembra 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i od BOB-a d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 23. oktobra 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud su 2. i 12. novembra 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok tužilac u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 001608 10 P 2 od 18. juna 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 001608 10 Gž 2 od 31. januara 2011. godine, obavezano je IGP „Una“ a.d. Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni novčani iznos, pobliže naveden u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.
6. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 19. aprila 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda od 18. juna 2010. godine, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari radi naplate novčanih potraživanja.
7. Osnovni sud je rješenjem od 3. maja 2011. godine odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je prigovor podnio tužilac kao treće lice.
8. Odlučujući o prigovoru tužioca, Osnovni sud je rješenjem od 7. juna 2012. godine odbio prigovor kao neosnovan i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
9. Odlučujući o prijedlogu apelanta, kao tražioca izvršenja, Osnovni sud je 29. januara 2012. godine donio zaključak kojim je naložio sudskom izvršiocu da iziđe na lice mjesta radi popisa, zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika. Apelant je kao tražilac izvršenja, prilikom izlaska na lice mjesta, 4. decembra 2012. godine tražio popis pokretnih stvari koje se nalaze u kancelarijama izvršenika, čemu se usprotivio izvršenik ističući da je pokretna imovina izvršenika na osnovu Odluke Skupštine akcionara od 26. septembra 2012. godine prodana tužiocu radi izmirenja finansijskih obaveza izvršenika prema Raiffeisen Bank, što je sve konstatovano na zapisniku od 4. decembra 2012. godine.
10. Tužilac je na navedeni zapisnik 14. decembra 2012. godine uložio prigovor, istaknuvši da je on vlasnik pokretnih stvari izvršenika i da je izvršenje nad tim pokretnim stvarima nedopušteno, nakon čega ga je Osnovni sud zaključkom od 3. juna 2013. godine uputio da pokrene parnicu protiv apelanta radi dokazivanja da je izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika nedopušteno.
Osporeni postupak
11. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 050544 13 P od 22. juna 2015. godine proglašeno je nedopuštenim izvršenje rješenja tog suda od 3. maja 2011. godine, pa je slijedom toga ukinuto rješenje o izvršenju kojim je dozvoljeno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika i naloženo Izvršnom odjeljenju tog suda da u konkretnom predmetu obustavi izvršni postupak na pokretnim stvarima izvršenika.
12. U obrazloženju presude je navedeno da je tužilac u tužbi i tokom postupka naveo da je u izvršnom postupku koji se vodi kod tog suda protiv izvršenika sudski izvršilac izvršio popis i procjenu pokretnih stvari radi prinudnog izvršenja, a koje nisu svojina izvršenika, već tužioca na osnovu ugovora o prodaji zaključenog 29. novembra 2012. godine između izvršenika kao prodavca i tužioca kao kupca, te da je predmetna kupoprodaja sprovedena i zaključena na osnovu Odluke Skupštine akcionara izvršenika održane 26. septembra 2012. godine, zbog čega popisane pokretne stvari ne mogu biti predmet izvršenja radi ispunjenja obaveze izvršenika prema apelantu kao tražiocu izvršenja. Imajući u vidu navedeno, tužilac je predložio da sud donese presudu kojom će proglasiti kao nedopušteno izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, te naložiti obustavljanje izvršnog postupka u odnosu na pokretne stvari u predmetnom izvršnom postupku.
13. U odgovoru na tužbu apelant je naveo da je njegovo potraživanje iz 2010. godine, a da je prijedlog za izvršenje podnesen u aprilu 2011. godine i dozvoljen rješenjem o izvršenju od 3. maja 2011. godine, dok je ugovor između tužioca i izvršenika zaključen 29. novembra 2012. godine, dakle, nakon što su popisane pokretne stvari izvršenika, tako da je postupak u konkretnoj pravnoj stvari pokrenut radi izbjegavanja obaveza izvršenika prema njemu, pa je predložio da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan.
14. U obrazloženju presude Osnovni sud je dalje naveo da je predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari zahtjev tužioca da se proglasi da je nedopušteno izvršenje koje se vodi pred tim sudom po apelantovom prijedlogu, a svoj tužbeni zahtjev zasniva na tvrdnji da se izvršenje sprovodi na stvarima čiji je vlasnik tužilac, a ne izvršenik. Pri tome Osnovni sud je ukazao na odredbu člana 51 stav 1 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojom je propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja kojim se traži da se izvršenje u tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
15. Osnovni sud je dalje istakao da je ocjenom sprovedenih dokaza utvrdio da je Skupština akcionara izvršenika 26. septembra 2012. godine donijela odluku o raspolaganju imovinom velike vrijednosti, prodajom imovine društva koju čini nepokretna imovina, pokretna imovina, oprema, mašine i vozila i oprema i inventar. Nadalje, Osnovni sud je utvrdio da su tužilac i izvršenik 29. novembra 2012. godine zaključili okvirni ugovor o regulisanju međusobnih odnosa iz kojeg, između ostalog, proizilazi iznos potraživanja tužioca prema izvršeniku, te način izmirenja. Osnovni sud je utvrdio da su tužilac kao kupac i izvršenik kao prodavac 30. novembra 2012. godine zaključili ugovor o kupoprodaji pokretnih stvari prema kojem izvršenik prodaje tužiocu stvari koje čine pokretnu imovinu, opremu, mašine i vozila, te opremu i inventar. Ocjenom iskaza svjedoka M.S. Osnovni sud je utvrdio da je na osnovu Odluke Skupštine akcionara izvršenika izvršenik raspolagao cjelokupnom pokretnom imovinom i dijelom nepokretne imovine, a da je preostali dio nepokretne imovine koji je ostao u svojini izvršenika pod hipotekom zasnovanom u korist Poreske uprave Republike Srpske.
16. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je zaključio da je izvršenje određeno rješenjem od 3. maja 2011. godine na pokretnim stvarima izvršenika nedopušteno, budući da su pokretne stvari izvršenika bile predmet ugovora o prodaji zaključenog 30. novembra 2012. godine između tužioca i izvršenika iz čega proizilazi da je predmetni tužbeni zahtjev osnovan u smislu člana 53 tačka 5 ZIP-a u vezi sa članom 454 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Pošto je tužilac na osnovu u potpunosti realizovanog ugovora o kupoprodaji na pokretnoj imovini koja je predmet ovog ugovora stekao pravo svojine, Osnovni sud je ocijenio da predmetna pokretna imovina ne može biti predmet izvršenja bez obzira na to što je ugovor o kupoprodaji zaključen 30. novembra 2012. godine, a rješenje o dozvoli izvršenja doneseno 3. maja 2011. godine, budući da je tužilac kao treće lice, u smislu odredbe člana 54 stav 1 ZIP-a, mogao podnijeti prigovor sve do okončanja izvršnog postupka, a izvršni postupak još nije okončan. Naime, navedenom zakonskom odredbom je regulisano da, ako parnični sud utvrdi da treće lice ima takvo pravo na predmetu izvršenja koje sprečava izvršenje, usvojiće tužbeni zahtjev kojim treće lice traži da se izvršenje na određenom predmetu izvršenja proglasi nedopuštenim i u tom slučaju će parnični sud istom odlukom ukinuti rješenje o izvršenju i naložiće obustavu izvršnog postupka.
17. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je donio Presudu broj 77 0 P 050544 15 Gž od 9. decembra 2016. godine kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Istom presudom su odbijeni zahtjevi tužioca i apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka.
18. U obrazloženju presude Okružni sud je ukazao na odredbu člana 51 stav 1 ZIP-a kojom je propisano da lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
19. Okolnost da je rješenje o izvršenju Osnovnog suda doneseno 3. maja 2011. godine i da je dostavljeno apelantu kao tražiocu izvršenja 10. maja 2011. godine, kao i okolnost da je rješenje o prigovoru izvršenika od 7. juna 2012. godine uručeno apelantu nemaju uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostepene odluke. Naime, iz utvrđenja prvostepenog suda proizilazi da, nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, odnosno nakon što je doneseno rješenje o prigovoru izvršenika, nije sprovedena izvršna radnja zapljene pokretnih stvari, odnosno nije sastavljen popis zapljene u smislu odredbe člana 120 ZIP-a. S tim u vezi, Okružni sud je istakao da je tek nakon obavljanja navedene izvršne radnje zabranjeno raspolaganje pokretnim stvarima koje su popisane i apelant na tim stvarima stiče založno pravo (čl. 123 i 124 ZIP-a). Imajući u vidu da, prema utvrđenju prvostepenog suda, koje apelant žalbom nije doveo u pitanje, nije sastavljen popis zapljene pokretnih stvari, Okružni sud je ocijenio da nema mjesta za zaključak da je raspolaganje pokretnim stvarima bilo zabranjeno u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o prodaji pokretnih stvari (30. novembra 2012. godine), a u smislu odredbe člana 123 ZIP-a. Okružni sud je ocijenio da se prvostepena presuda temelji na pravilnoj primjeni odredbe člana 51 stav 1 u vezi sa stavom 2 ZIP-a i odredbe člana 53 stav 5 ZIP-a.
20. Iz stanja spisa proizilazi da je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) rješenjem od 4. aprila 2017. godine odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda od 9. decembra 2016. godine. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
22. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Naime, apelant smatra da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužioca u smislu odredbe člana 53 stav 5 ZIP-a u vezi sa članom 454 stav 1 ZOO. Nadalje, apelant smatra da drugostepeni sud nije pravilno ocijenio da su pokretne stvari koje su bile predmet izvršenja već bile popisane i na njih je sudski izvršilac već stavio klauzulu da se ne mogu otuđiti i da izvršenik na bilo koji način ne može raspolagati njima, jer su one faktički bile njegova svojina. Nadalje, apelant ističe da je izvršenje pokrenuto prije nego što je donesena odluka o pravu raspolaganja na način da se pokretne stvari otuđe, odnosno prodaju tužiocu. Osim toga, apelant je naveo da drugostepeni sud nije pravilno utvrdio da nije sprovedena izvršna radnja zapljene pokretnih stvari, odnosno da nije sastavljen popis zapljene u smislu odredbe člana 120 ZIP-a.
b) Odgovor na apelaciju
23. Okružni sud je naveo da je prvostepena presuda po žalbi tuženog ispitana u smislu odredbe člana 221 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te su u obrazloženju osporene odluke dati razlozi o apelantovim žalbenim tvrdnjama. Okružni sud je u prilogu odgovora dostavio i presudu od 9. decembra 2016. godine, kao i apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepene presude.
24. Osnovni sud je naveo da se iz sadržaja same apelacije ne može vidjeti na koji način je došlo do povrede apelantovih prava. U svojoj apelaciji apelant prepričava tok postupka i izražava svoje nezadovoljstvo pojedinim sudskim odlukama. Međutim, nijednim navodom ne ukazuje na eventualne povrede prava na koje se poziva. Dalje, pravo na djelotvoran pravni lijek zagarantovano članom 13 Evropske konvencije predstavlja pravo lica da protiv svake odluke kojom se zadire u njegova prava i interese ima mogućnost podnijeti pravni lijek nezavisnom i nadležnom državnom organu. To nikako ne predstavlja apelantovo pravo na „usvajanje žalbi“, već samo mogućnost da izjavi pravni lijek, a nesporno je da je apelant u toku postupku pravne lijekove izjavljivao i još izjavljuje.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi: Pretpostavke za prigovor Član 51. stav 1.
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
Upućivanje na parnicu Član 53. stav 5.
(5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.
Izvršne radnje Član 118. stav 1.
(1) Izvršenje na pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobivenog prodajom.
Predmet zapljene Član 120.
(1) Zapljena se obavlja sastavljanjem popisa zapljene.
(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika, te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražioca izvršenja.
(3) Ako treća lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvršenika koja je predmet izvršenja, niti dokažu svoja prava na njima, smatra se da takva prava trećih ne postoje i da je izvršenik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu.
(4) Smatra se da su bračni ili vanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.
(5) Izvršenikove stvari koje se nalaze u posjedu trećeg lica mogu se popisati samo ako ono na to pristane.
(6) Ako treće lice ne pristane na popis, sud će zaključkom na tražioca izvršenja, na njegov prijedlog, prenijeti izvršenikovo pravo na predaju stvari radi sprovođenja izvršenja po pravilima o prenosu radi naplate.
Zabrana raspolaganja popisanim stvarima Član 123.
Svim licima koja posjeduju ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima, zabranjuje se da raspolažu istim bez sudskog naloga.
Sticanje založnog prava Član 124.
(1) Tražilac izvršenja stiče popisom zapljene založno pravo na popisanim pokretnim stvarima.
(2) Ako je popis obavljen u korist više tražilaca izvršenja, prvenstveni red prava iz stava 1. ovog člana stečenog popisom ili zabilješkom u zapisniku o popisu zapljene određuje se prema danu kad je prijedlog za izvršenje primljen u sudu, a ako su prijedlozi za izvršenje primljeni istog dana, njihova založna prava imaju isti prvenstveni red.
(3) Ako je prijedlog za izvršenje upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan primitka u sudu.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
28. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 P 050544 15 Gž od 9. decembra 2016. godine. S obzirom na to da je revizija odbačena kao nedopuštena zbog formalnih razloga, slijedi da je konačna odluka u predmetnom postupku osporena presuda Okružnog suda od 9. decembra 2016. godine. Dakle, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda od 9. decembra 2016. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 16. januara 2017. godine, a apelacija je podnesena 6. marta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant osporava navedenu odluku, tvrdeći da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
33. Apelant smatra da je Okružni sud pri donošenju osporene odluke pogrešno primijenio relevantne odredbe ZIP-a kada je u konkretnom slučaju izvršenje rješenja od 3. maja 2011. godine proglasio nedopuštenim, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pravično suđenje.
34. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Takođe, Ustavni sud podsjeća na to da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud naglašava da pri tome redovni sud nije vezan ni ograničen posebnim formalnim dokaznim pravilima, ali da slobodna ocjena dokaza zahtijeva obrazloženje kako svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te dovođenje svih sprovedenih dokaza u međusobnu logičnu vezu.
35. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, dostupna na www.ustavnisud.ba, te, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizuje, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.
36. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da je Okružni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužioca u smislu odredbe člana 53 stav 5 ZIP-a u vezi sa članom 454 stav 1 ZOO, te da je izvršenje pokrenuto prije nego što je donesena odluka o pravu raspolaganja na način da se pokretne stvari otuđe, odnosno prodaju tužiocu. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporene presude Okružnog suda proizilazi da su nakon izvršnosti rješenja o izvršenju, odnosno nakon što je doneseno rješenje o prigovoru izvršenika, tužilac kao kupac i izvršenik kao prodavac 30. novembra 2012. godine zaključili ugovor o kupoprodaji pokretnih stvari, a da je apelant prilikom izlaska sudskog izvršioca na lice mjesta, 4. decembra 2012. godine, tražio popis pokretnih stvari koje se nalaze u kancelarijama izvršenika. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je tužilac na navedeni zapisnik od 4. decembra 2012. godine uložio prigovor istaknuvši da je izvršenje na predmetnim nekretninama nedopušteno, budući da je on vlasnik tih stvari, iz čega slijedi da nije sprovedena izvršna radnja zapljene pokretnih stvari, odnosno nije sastavljen popis zapljene u smislu odredbe člana 120 ZIP-a, nakon čega bi tek bilo zabranjeno raspolaganje pokretnim stvarima koje su popisane (čl. 123 i 124 ZIP-a). Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 120 ZIP-a propisano da se pljenidba obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa, dok je odredbom člana 123 propisana zabrana raspolaganja popisanim stvarima i odnosi se na sva lica koja posjeduju popisane stvari ili imaju kontrolu nad popisanim stvarima. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 124 ZIP-a propisano da tražilac izvršenja stiče pljenidbenim popisom založno pravo na popisanim pokretnim stvarima. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju osporene presude naveo da prvostepeni sud nije sastavio popis zapljene pokretnih stvari (niti je apelant žalbom doveo u pitanje utvrđenje prvostepenog suda da nije sastavljen popis zapljene pokretnih stvari) na osnovu čega bi apelant, u skladu sa članom 124 ZIP-a, stekao založno pravo na pokretnim stvarima, zbog čega nisu od uticaja na pravilnost i zakonitost njegovi navodi da je rješenje o izvršenju doneseno prije nego što je Odlukom Skupštine dioničara donesena odluka o pravu raspolaganja.
37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te u vezi s tim primjenom relevantnih odredaba ZIP-a, te da je na taj način ispoštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
38. U vezi sa navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da, iako to apelant nije eksplicitno naveo, proizilazi da se na povredu ovog prava žali u odnosu na pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je apelant koristio pravo žalbe, a nakon toga iskoristio pravo na reviziju. Činjenica da korišćenje navedenih pravnih lijekova nije rezultiralo odlukom kojom je apelant zadovoljan ne dovodi ni na koji način u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13 Evropske konvencije u vezi s članom 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga su ovi apelacioni navodi neosnovani. VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da osporenom presudom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Okružni sud u osporenoj odluci dao dovoljno jasno i argumentovano obrazloženje iz kojeg ne proizilazi proizvoljnost na koju je apelant neosnovano ukazao.
40. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije u vezi s pravom iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je apelant imao na raspolaganju pravne lijekove za zaštitu prava koje je i koristio.
41. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević