Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1777/17 (H. Č.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1777/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1777/17, rješavajući apelaciju Hajrudina Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina Čampare podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine povodom revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Čampare podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 230682 12 Mal od 14. maja 2014. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 8. maja 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 230682 12 Mal od 14. maja 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Sarajevostana d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 7. decembra 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovor na apelaciju 19. i 25. decembra 2018. godine, dok tuženi nije dostavio odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tužilac je 17. januara 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv apelanta zbog duga u iznosu od 112,86 KM koji je apelant bio u obavezi da isplati tužiocu kao prinudnom upravniku zgrade u Ulici Hamdije Kreševljakovića broj 61 Sarajevo. Pripremno ročište koje je bilo zakazano za 24. septembar 2013. i 19. novembar 2013. godine je na prijedlog punomoćnika tužioca odloženo.

6. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 230682 12 Mal od 14. maja 2014. godine apelant je obavezan da tužiocu isplati iznos od 112,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. oktobra 2010. godine pa do dana plaćanja, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 11,28 KM.

7. Apelant je 5. juna 2014. godine podnio žalbu protiv presude Općinskog suda od 14. maja 2014. godine.

8. Općinski sud je 12. augusta 2014. godine donio „rješenje o ispravci izreke Presude broj 65 0 Mal 230682 12 Mal od 14. maja 2014. godine tako da glasi: tuženi (apelant) je dužan isplatiti tužiocu iznos od 112,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. oktobra 2010. godine pa do dana plaćanja, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 853,68 KM, a sve u roku od 15 dana. U ostalom dijelu odluka ostaje nepromijenjena“.

9. Odlučujući o apelantovim žalbama protiv presude Općinskog suda od 14. maja 2014. godine i rješenja o ispravci od 12. augusta 2014. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine kojom je žalbe odbio i prvostepenu presudu i rješenje potvrdio.

10. Apelant je paralelno s podnošenjem apelacije u kojoj je osporio prethodno navedenu presudu Kantonalnog suda od 13. februara 2017. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

11. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je u toku postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da su mu osporenim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući povredu navedenih prava apelant, u suštini, ukazuje da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da tužiocu ne pripada pravo na naknadu na ime održavanja jer nije dokazano da je rješenjem Ministarstva stambene politike tužilac određen za prinudnog upravnika zgrade u kojoj apelant stanuje. Također smatra da izvještaj o apelantovom dugu ne može biti dokaz da je tužilac prinudni upravnik, zbog čega smatra da nije dokazana aktivna legitimacija na strani tužioca. Apelant smatra i da je predmetni postupak dugo trajao jer je trajao pet godina i osam mjeseci iako se radi o jednostavnom predmetu, zbog čega smatra da mu je prekršeno i pravo na suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je naveo da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva, te da u cijelosti ostaje pri razlozima i obrazloženjima datim u presudi.

14. Općinski sud je istakao hronologiju postupanja tog suda u predmetu, te smatra da je sud donio odluku u razumnom roku s obzirom na broj takvih predmeta koji su u radu pred sudom. V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

a) Dopustivost u odnosu na osporene presude

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u konkretnom slučaju kojom je apelant osporio Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

21. Naime, u konkretnom slučaju, apelant je ukazao na povrede prava na pravično suđenje i imovinu, i to u vezi s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnog prava u odnosu na osporenu Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine. S obzirom na okolnost da je apelant istovremeno s podnošenjem apelacije izjavio i reviziju Vrhovnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 230682 15 od 13. februara 2017. godine o kojoj Vrhovni sud još nije donio odluku, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

22. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje u vezi s primjenom materijalnog prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i navode o povredi prava na imovini iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nedopuštena, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku

23. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

25. Apelant je u vezi s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ukazao na nedonošenje odluke u razumnom roku. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Relevantna načela

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će razmotriti dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom, na šta je apelant izričito ukazao u apelaciji. Dakle, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, na čiju dužinu je apelant u apelaciji ukazao, započeo 17. februara 2012. godine i okončan presudom Kantonalnog suda od 13. februara 2017. godine. Iz navedenog proizlazi da je postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao nepunih pet godina. Ustavni sud, također, konstatira, imajući u vidu pitanja koja je trebalo razmotriti, da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu niti proizlazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka pred tim sudovima. U pogledu ponašanja sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi donijeli dvije meritorne odluke, odnosno da je prvostepeni postupak pred Općinskim sudom trajao dvije godine i tri mjeseca, a žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom oko dvije godine i osam mjeseci. Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud na prijedlog punomoćnika tužioca, više puta odlagao ročišta pred tim sudom. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi aktivno, u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, vodili predmetni postupak, te da se ne može smatrati da je predmetni postupak koji je na dvije sudske instance okončan u roku kraćem od pet godina prešao granice „razumnog roka“ za donošenje sudske odluke. Zbog toga, Ustavni sud ove apelantove navode smatra neosnovanim.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da u parničnom postupku koji je tužilac pokrenuo protiv apelanta nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je predmetni postupak na dvije sudske instance okončan kraće od pet godina, a navedenoj dužini postupka je na izvjestan način doprinio i sam tužilac.

32. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1777/17 (H. Č.) | Sudska praksa | Aktio