Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2973/17 (A. N.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2973/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP 2973/17, rješavajući apelaciju A. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija A. N. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu kao predmet broj 89 1 I 039762 17 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A. N. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 14. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 49 0 I 036412 16 I, a nakon podnošenja apelacije predmet je dostavljen Osnovnom sudu u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) na daljnje postupanje i vodi se kao predmet broj 89 1 I 039762 17 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. jula 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda odgovor na apelaciju zatražen je 26. jula 2017. i 26. jula 2018. godine.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. augusta 2017. godine, a Osnovni sud 4. augusta 2017. i 10. augusta 2018. godine.

4. Ustavni sud je 27. decembra 2018. godine od Osnovnog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 21. jula 2016. godine Općinskom sudu na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 Rs 0042255 12 Rs od 3. januara 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Brigo Inves“ d.o.o Kreševo. Kao sredstvo izvršenja apelant je opredijelio novčana sredstva izvršenika koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika otvorenog kod Raiffeisen banke d.d. BiH. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 26. septembra 2016. godine protiv kojeg je izvršenik 6. oktobra 2016. godine izjavio prigovor. Apelant je Općinskom sudu 15. februara 2017. godine dostavio odgovor na prigovor. Izvršenik je dopisom od 20. marta 2017. godine obavijestio Općinski sud da je promijenio sjedište društva, odnosno da je novo sjedište izvršenika u Istočnom Sarajevu, te da je za daljnje postupanje mjesno nadležan Osnovni sud.

7. Općinski sud je 10. maja 2017. godine donio rješenje kojim se proglašava mjesno nenadležnim, te da će po pravomoćnosti rješenja spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom sudu u Istočnom Sarajevu. Navedeno rješenje je dostavljeno apelantu, a dostava izvršeniku je bila neuredna

- na dostavnici je naznačeno da je izvršenik nepoznat na datoj adresi. Postupajući sudija je u predmetnom postupku izdao naredbu da se rješenje o proglašavanju mjesno nenadležnim dostavi izvršeniku putem oglasne table suda. Rješenje kojim se sud proglasio mjesno nenadležnim je postalo pravosnažno 10. jula 2017. godine, a cijeli spis je dostavljen Osnovnom sudu na daljnje postupanje 3. augusta 2017. godine. Općinski sud je, također 3. augusta 2017. godine, rješenje o izvršenju od 26. septembra 2016. godine uz prijedlog za izvršenje dostavio Raiffeisen banci d.d. BiH radi daljnjeg provođenja.

8. Nakon dostavljanja spisa na daljnje postupanje Osnovni sud je zaprimio podnesak Raiffeisen banke d.d. BiH kojim obavještava sud da je rješenje o izvršenju zaprimila i da će po njemu postupati. Osnovni sud je dopis banke dostavio apelantu. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant dopisom od 4. juna 2018. godine predložio Osnovnom sudu promjenu predmeta i sredstava izvršenja, gdje je kao sredstvo izvršenja predložio popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika. Osnovni sud je predloženu promjenu predmeta i sredstava izvršenja usvojio rješenjem o promjeni predmeta i sredstava izvršenja od 1. novembra 2018. godine, koje je 7. novembra 2018. godine dostavljeno apelantu, a tražiocu izvršenja dostava je bila neuredna.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je predmetni postupak za njega od većeg značaja, te da želi što prije da namiri svoja potraživanja. Apelant, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke i istakao da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da u predmetnom postupku postupa u razumnim rokovima, imajući u vidu obavezu koju je nametnulo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH da se predmeti rješavaju po starosti inicijalnog akta.

13. Iz informacije koju je Ustavni sud pribavio od Osnovnog suda telefonskim putem proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12 i 46/16) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

15. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18) relevantne odredbe glase: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 21. jula 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od dvije i po godine.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije bitnije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja jer namiruje svoja potraživanja utvrđena navedenom pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 21. jula 2016. godine, a koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 26. septembra 2016. godine, tj. dva mjeseca nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja nerazumno dug vremenski period nepostupanja u predmetnom postupku. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku, nakon donošenja rješenja o izvršenju, blagovremeno nastavio da preduzima procesne radnje, da u njegovom postupanju nije bilo perioda veće pasivnosti, te da je cio spis nakon pravosnažnosti rješenja kojim se proglasio mjesno nenadležnim (koje je izvršeniku dostavio putem oglasne table suda) blagovremeno dostavio Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak pred Općinskim sudom vodio jednu godinu (od 21. jula 2016. do 3. augusta 2017. godine), te da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH.

29. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku blagovremeno preduzimao procesne radnje, da nije bilo perioda veće pasivnosti, te da je u razumnom roku, nakon podnošenja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva izvršenja (4. juna 2018. godine), predloženu promjenu usvojio rješenjem od 1. novembra 2018. godine. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak pred Osnovnim sudom vodi duže od jedne godine u kom periodu je sud procesne radnje preduzimao u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku RS.

30. Ustavni sud zapaža da je na dužinu trajanja postupka (koji ukupno traje dvije i po godine) utjecala okolnost da se izvršeniku sudske odluke nisu mogle blagovremeno dostaviti, a što se u okolnostima konkretnog slučaja ne može pripisati redovnim sudovima kao krivica, kao ni apelantu, jer je izvršenik dopisom od 20. marta 2017. godine obavijestio Općinski sud da je promijenio sjedište, tj. adresu društva.

31. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2973/17 (A. N.) | Sudska praksa | Aktio