Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5317/18 (T. Ć.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Krivični postupak
- Pritvor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5317/18
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5317/18, rješavajući apelaciju T. Ć., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. veljače 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija T. Ć. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Apelant T. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irena Pehar, odvjetnica iz Mostara, podnio je 18. rujna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere „o njegovom puštanju na slobodu do pravomoćnosti presude Kantonalnog suda“. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je 5. listopada 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 15. listopada 2018. godine, a Kantonalno tužiteljstvo 17. listopada 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Protiv apelanta i suoptuženih I. R. i T. Ć. vodi se kazneni postupak po potvrđenoj optužnici zbog kaznenog djela razbojništvo iz članka 289. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. i člankom 31. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH).
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kps od 6. travnja 2018. godine apelantu je produljen pritvor nakon potvrđivanja optužnice do izricanja prvostupanjske presude, a najdulje dvije godine, s tim što će se kontrola pritvora vršiti svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Pritvor je apelantu produljen temeljem odredbe članka146. stavak 1. točka c) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
ZKPFBiH).
7. Kantonalni sud je zaključio i da su se stekli uvjeti za produljenje pritvora apelantu iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH. U svezi s tim je ukazano da se apelant utemeljeno sumnjiči za kazneno djelo razbojništva iz članka 289. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH, a u svezi sa člankom 31. KZFBiH za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina. Nadalje, ukazano je i da je riječ o kaznenom djelu koje je izvršeno upotrebom automatske puške iz koje je i pucano, a što je potvrđeno iskazima svjedoka M. H. i K. B., nalazom i mišljenjem vještaka, te pregledom videozapisa s nadzornih kamera, kao i da se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno u supočiniteljstvo. Nadalje, Kantonalni sud je istaknuo i da je motiv izvršenja kaznenog djela stjecanje imovinske koristi. U svezi s tim je istaknuto da apelant vozi automobil koji nije registriran, iako mu je to prijevozno sredstvo koje koristi svakodnevno kako bi došao na posao i vratio se kući, pa proizlazi da nema novca, jer da ima, sigurno se ne bi dovodio u situaciju da ga policija eventualno zaustavi. Nadalje, ukazano je da je dva mjeseca prije spornog događaja apelant od M. V., vlasnika označenog automat kluba, tražio pozajmicu jer je imao dugove, pa kada je M. V. odbio da mu da novac, apelant se počeo čudno ponašati i provocirati. Također, ukazano je i na iskaz svjedokinje L., zaposlene u kladionici, koja je potvrdila da apelant često dolazi u kladionicu, pa je Kantonalni sud zaključio da apelant dolazi u kladionicu radi klađenja i dobiti. U prilog navedenom ukazano je i na navedeni iskaz M. V., te da je na dan kada se odigrao sporni događaj apelant, zajedno s ostalim osumnjičenim, skupljao novac za gorivo točeći 10,50 KM, iz čega proizlazi da je bez novca. Prema ocjeni Kantonalnog suda, sve navedene okolnosti upućuju na opravdanu bojazan da bi apelant mogao ponovno sudjelovati u počinjenju kaznenog djela u slučaju da bude pušten na slobodu. Na drugačiji zaključak, prema ocjeni Kantonalnog suda, ne upućuje ni činjenica da je apelant zaposlen, a što mu, očito, nije dovoljno jer je tražio da mu se pozajmi novac kako bi vratio dugove koje ima, a kako je rekao M. V. kojem se obratio za pozajmicu.
8. Vrhovni sud je Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kž 10 od 7. svibnja 2018. godine apelantovu žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda odbio kao neutemeljenu.
9. Ustavni sud je, odlučujući o apelaciji koju je apelant podnio protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kž 10 od 7. svibnja 2018. godine, donio Odluku broj AP 3703/18 od 11. rujna 2018. godine u kojoj je zaključio da ne postoji povreda prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije kada su redovni sudovi dali valjane razloge i obrazloženja u prilog zaključku o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio kazneno djelo za koje se tereti, te kada su zaključak o postojanju opravdane bojazni da bi apelant za slučaj da bude pušten na slobodu nastavio vršiti kaznena djela utemeljili na konkretnim i relevantnim okolnostima, koje nisu uopćene i apstraktne, a zbog čega se ne dovodi u pitanje ni zaključak da nema mjesta određivanju blažih mjera od pritvora (vidi točka 53., dostupna na www.ustavnisud.ba)
10. Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kv23 od 12. srpnja 2018. godine, u postupku kontrole opravdanosti pritvora, apelantu je produljen pritvor do 6. kolovoza 2018. godine ili do nove odluke suda, a iz razloga propisanog člankom 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
Pobijano rješenje
11. Kantonalni sud je Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine odbio prijedlog apelantove braniteljice za ukidanje pritvora određenog apelantu.
12. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kps od 6. travnja 2018. godine apelantu produljen pritvor nakon potvrđivanja optužnice do izricanja prvostupanjske presude, a najdulje dvije godine, s tim što će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Pritvor je apelantu produljen temeljem odredbe članka 146. stavak 1. točka c) Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH).
13. U obrazloženju rješenja je dalje navedeno da je u postupku kontrole opravdanosti pritvora, Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kv23 od 12. srpnja 2018. godine, apelantu produljen pritvor do 6. kolovoza 2018. godine ili do nove odluke suda, a iz razloga propisanog člankom 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
14. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da je na glavnom pretresu održanom 19. srpnja 2018. godine apelantova braniteljica izjavila da su se, nakon saslušanja svjedoka V., apsolutno stekli uvjeti za ukidanje pritvora apelantu jer su prestale postojati naročite okolnosti zbog kojih je pritvor bio određen, odnosno produljen.
15. Obrazlažući razloge zbog kojih je odbio prijedlog apelantove braniteljice za ukidanje pritvora apelantu, Kantonalni sud je ukazao da je u rješenju tog suda od 6. travnja 2018. godine nesporno utvrđeno postojanje utemeljene sumnje da je apelant počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 289. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZFBiH, koje mu je potvrđenom optužnicom stavljeno na teret. Prema mišljenju Kantonalnog suda, i nakon saslušanja svjedoka V., nasuprot navodima apelantove obrane, i dalje je ispunjen poseban uvjet iz odredbe članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH jer i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti kazneno djelo, te je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za ukidanje pritvora.
16. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine žalba nije dopuštena.
Postupak redovne kontrole pritvora
17. Nakon donošenja pobijanog Rješenja broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine Kantonalni sud je Rješenjem broj 08 0 K 003106 18 Kv27 od 3. kolovoza 2018. godine, u postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora, apelantu produljio pritvor najdulje do 6. listopada 2018. godine ili do nove odluke suda, iz razloga propisanog člankom 146. stavak 1. točka c)
ZKPFBiH.
18. Rješenjem Vrhovnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kž 16 od 29. kolovoza 2018. godine uvažena je žalba apelantove obrane i Rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kv27 od 3. kolovoza 2018. godine je ukinuto i predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
19. Vrhovni sud je smatrao da prvostupanjski sud postojanje utemeljene sumnje kao općeg uvjeta za zakonito produljenje pritvora nije preispitao na prihvatljiv način i da zbog takvih uvjeta u odnosu na apelanta prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je učinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 312. stavak 1. točka k) ZKPFBiH. S obzirom na to da je Vrhovni sud prvostupanjsko rješenje ukinuo zbog nedostataka koji se odnose na zaključak o postojanju utemeljene sumnje kod apelanta kao općeg uvjeta za pritvor, taj sud nije bio u prilici baviti se ispitivanjem prigovora koji se odnose na posebni pritvorski razlog iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH. Kantonalnom sudu je ukazano da pri ponovnom odlučivanju o daljnjoj opravdanosti pritvora apelantu uzme u obzir cjelokupan dotadašnji tijek dokaznog postupka, kako bi, nakon brižljive i savjesne ocjene svih relevantnih okolnosti, mogao donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant tvrdi da su mu pobijanim rješenjima prekršena prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. i članka 6. stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
21. Obrazlažući ove svoje navode, apelant tvrdi da prilikom odlučivanja o prijedlogu apelantove obrane za ukidanje pritvora Kantonalni sud uopće nije vodio računa o tome da su se promijenile okolnosti u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i provedene dokaze na glavnoj raspravi, pa je paušalno izveo zaključak da i dalje postoje naročite okolnosti za produljenje pritvora iz članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH.
22. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi bilo naloženo njegovo puštanje na slobodu do donošenja pravomoćne presude Kantonalnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
23. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da su apelantovi navodi o povredi prava izneseni u apelaciji neutemeljeni. Kantonalni sud je ponovio da je i nakon saslušanja svjedoka V., nasuprot navodima apelantove obrane, i dalje ispunjen poseban uvjet iz odredbe članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH jer i dalje postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant ponoviti kazneno djelo. Naime, svjedok V. u svom iskazu je potvrdio da mu je apelant dolazio i tražio da mu posudi novac, pa je stoga apelantovo pozivanje na iskaz svjedoka V. sa glavne rasprave bez ikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja kojim je vršena kontrola pritvora.
24. Kantonalno tužiteljstvo je u odgovoru na apelaciju također istaknulo da su apelantovi navodi o povredi prava izneseni u apelaciji neutemeljeni.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 145.
Opće odredbe (1) Pritvor se može odrediti ili produljiti samo pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom.
(4) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se osumnjičenik, odnosno optuženik nalazi u pritvoru, dužnost je svih tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku i tijela koja im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom žurnošću.
(5) Tijekom cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na temelju kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Po prijedlogu optuženika ili branitelja za ukidanje pritvora koji je utemeljen na novim činjenicama sud će održati ročište odnosno, sjednicu vijeća o kome će obavijestiti stranke i branitelja. Nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obavješteni ne sprječava održavanje ročišta, odnosno sjednice vijeća. Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena.
Članak 146.
Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo ili će dovršiti pokušano kazneno djelo ili će učiniti kazneno djelo kojim prijeti, a za ta se kaznena djela može izreći kazna zatvora najmanje od tri godine ili teža kazna, (...)
VI.Dopustivost
26. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavnom sudu nije predočen i dokaz kada je pobijano rješenje uručeno apelantu, međutim, imajući u vidu datum podnošenja apelacije, tj. 18. rujna 2018. godine i datum donošenja rješenja, tj. 20. srpnja 2018. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.
29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant tvrdi da su mu pobijanim rješenjem kojim je njegov prijedlog za ukidanje pritvora odbijen prekršena prava iz članka II/3.(d) i (e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. i članka 6. stavak 2. Europske konvencije.
Prava na slobodu i sigurnost osobe
31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
d) Prava na slobodu i sigurnost osobe;
32. Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svatko ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Nitko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i sukladno postupku propisanom zakonom:
(…) c. u slučaju zakonitog uhićenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila kazneno djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje kaznenog djela ili bjekstvo nakon počinjenja kaznenog djela.
3. Svatko tko je uhićen ili pritvoren sukladno odredbama iz stavka 1. točka c) ovog članka izvodi se bez odgađanja pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
(…)
33. Apelant pobija Rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 K 003106 18 Kv 25 od 20. srpnja 2018. godine kojim je odbijen prijedlog apelantove braniteljice za ukidanje pritvora, navodeći da Kantonalni sud nije vodio računa o tome da su se promijenile okolnosti u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i provedene dokaze na glavnoj raspravi, pa je Kantonalni sud paušalno izveo zaključak da i dalje postoje naročite okolnosti za produljenje pritvora iz članka 146. stavak 1. točka
c) ZKPFBiH.
34. Ustavni sud podsjeća da je postojanje utemeljene sumnje da je osoba lišena slobode počinila kazneno djelo za koje se tereti conditio sine qua non za određivanje ili produljenje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti postoje li za pritvor relevantni i dovoljni razlozi (vidi Europski sud za ljudska prava - u daljnjem tekstu: Europski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stavak 63.). Stoga je najprije potrebno utvrditi nastavljaju li druge osnove na kojima se temelji sudska odluka opravdavati lišavanje slobode, te kada su takve osnove „relevantne“ i „dovoljne“, jesu li javne vlasti ispoljile „posebnu marljivost“ u vođenju postupka (vidi Europski sud, pored ostalih, Idalov protiv Rusije [GC], br. 5826/03, stavak 140., 22. svibnja 2012. godine).
35. Nadalje, opravdanost pritvora procjenjuje se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i njegove specifičnosti. Produljenje mjere pritvora bit će opravdano ukoliko postoje stvarni razlozi koji upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da unatoč presumpciji nevinosti preteže nad načelom poštovanja slobode pojedinca (vidi Buzadji protiv Moldavije, presuda od 5. srpnja 2016. godine, stavak 90.). Obveza sudske vlasti je da ispita sve razloge „za“ i „protiv“ i da u svezi s tim da razloge i obrazloženja (vidi Europski sud, Aleksanyan protiv Rusije, presuda od 5. lipnja 2009. godine, stavak 179.). Naime, kada zakon propisuje pretpostavku u pogledu okolnosti važnih za osnovu za kontinuirani pritvor, postojanje konkretnih činjenica koje nadjačavaju pravilo o poštovanju slobode pojedinca mora biti uvjerljivo prikazano (vidi Europski sud, Ilijkov protiv Bugarske, broj 33977/96, stavak 84., in fine, 26. srpnja 2001. godine).
36. Najzad, pretpostavka ide u prilog puštanju na slobodu. Europski sud dosljedno smatra da drugi dio članka 5. stavak 3. Europske konvencije sudskim tijelima ne daje izbor između pokretanja suđenja za optuženika u razumnom roku ili omogućavanja da optuženik bude privremeno pušten na slobodu dok čeka suđenje. Optuženik se do presude mora smatrati nevinim, a svrha odredbe koja se razmatra u osnovi jeste tražiti da bude uvjetno pušten na slobodu nakon što duljina njegovog kontinuiranog pritvora prestane biti razumna (vidi Europski sud, Vlasov protiv Rusije, aplikacija broj 78146/01, stavak 104., 12. lipnja 2008. godine, s dodatnim referencijama).
37. Dovodeći navedena stajališta u svezu s konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje na to da je, u smislu odredaba članka 146. stavak 1. ZKPFBiH, opći uvjet za određivanje pritvora postojanje utemeljene sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant ne pobija zaključak o postojanju utemeljene sumnje kao općeg uvjeta za određivanje mjere pritvora u skladu sa člankom 146. stavak 1. ZKPFBiH, tako da se Ustavni sud neće ni baviti tim pitanjem. Međutim, apelant tvrdi da je proizvoljan zaključak Kantonalnog suda da su i dalje ispunjeni uvjeti za određivanje pritvora propisani člankom 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH, odnosno da se nisu promijenile okolnosti u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i provedene dokaze na glavnoj raspravi, posebno imajući u vidu iskaz svjedoka V.
38. Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da opet počini kaznena djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerojatna, a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotične osobe (vidi Europski sud, Clooth protiv Belgije, 12. prosinca 1991., stavak 40., serija A, broj 225, i Paradisz protiv Francuske, aplikacija broj 17020/05, stavak 71., 29. listopada 2009.).
39. Nadalje, određivanje odnosno produljenje pritvora iz ovog razloga zahtijeva čvršću osnovu kako bi pokazalo ne samo da postoji istinska „opravdana sumnja” nego i da postoje ostali ozbiljni razlozi od javnog interesa koji, neovisno o pretpostavci nevinosti, pretežu nad pravom na slobodu (vidi, pored ostalih, Europski sud, I. A. protiv Francuske, 23. rujna 1998., stavak 102., Izvješća 1998-VII., i Šuput protiv Hrvatske, aplikacija broj 49905/07, stavak 102., 31. svibnja 2011. godine).
40. U konkretnom slučaju, Kantonalni sud je odbio prijedlog apelantove obrane za ukidanje pritvora apelantu, koji se temeljio na tome da su, imajući u vidu dokaze izvedene na glavnom pretresu, konkretno nakon saslušanja svjedoka V., prestale postojati naročite okolnosti zbog kojih je pritvor bio određen, odnosno produljen. Obrazlažući razloge zbog kojih je odbio prijedlog za ukidanje pritvora apelantu, Kantonalni sud se pozvao na rješenje tog suda od 6. travnja 2018. godine kojim je apelantu produljen pritvor nakon potvrđivanja optužnice, te je zaključio da je i nakon saslušanja svjedoka V., koje je apelantova obrana smatrala novom činjenicom relevantnom za zaključak o opravdanosti mjere pritvora prema apelantu, i dalje ispunjen poseban uvjet iz odredbe članka 146. stavak 1. točka c) ZKPFBiH. Pri tome, Kantonalni sud u pobijanom rješenju nije naveo sadržaj iskaza svjedoka V., niti se upuštao u njegovu analizu u odnosu na njegov značaj za zaključak o opravdanosti mjere pritvora prema apelantu.
41. Međutim, Ustavni sud zapaža da je u Odluci broj AP 3703/18 od 11. rujna 2018. godine, razmatrajući apelaciju koju je apelant podnio protiv jednog od ranijih rješenja o produljenju pritvora, između ostalog, naveo: „ (....) Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi cijenili konkretno pobrojane iskaze svjedoka (da se dva mjeseca prije spornog događaja obraćao M. V., vlasniku automat kluba na čiju štetu je počinjeno krivično djelo, s molbom da mu pozajmi novac da bi vratio dugove; da je apelant dan prije spornog događaja dao 7,50 KM za benzin, a da je dan nakon spornog događaja vratio dug u iznosu od 400 KM), zatim da apelant vozi neregistrirano vozilo koje mu, prema vlastitim navodima, služi za odlazak na posao pa da nije logično da se zbog toga, ako ima novca, izlaže riziku da bude zaustavljen od policije i sankcioniran zbog ovog propusta; da često posjećuje kladionicu, a što, s obzirom na naprijed pobrojane okolnosti, upućuje na zaključak da tako nastoji osigurati novac koji mu je potreban. Stoga, a suprotno apelantovim tvrdnjama, naprijed pobrojane okolnosti koje su cijenjene u pobijanim rješenjima, kako u pogledu težine kaznenog djela tako i njegovih osobnih prilika, u svojoj ukupnosti ne dovode u pitanje zaključak redovnih sudova da postoji opravdana bojazan da bi apelant za slučaj da bude pušten na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo.“
42. Imajući u vidu da su redovni sudovi i prilikom donošenja ranijih rješenja o produljenju pritvora apelantu cijenili sve navedene okolnosti, uključujući i iskaz svjedoka M. V. (V.) koji je dan u ranijim fazama postupka i koji se, kako to proizlazi i iz odgovora Kantonalnog suda, ne razlikuje od iskaza koji je svjedok M. V. dao na glavnom pretresu, ne dovodi se u pitanje zaključak Kantonalnog suda da i dalje postoji opravdana bojazan da bi apelant za slučaj da bude pušten na slobodu mogao ponoviti kazneno djelo.
43. Slijedom navedenog, Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije.
Ostali navodi
44. Apelant tvrdi i da mu je pobijanim rješenjima prekršeno i pravo iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije. Međutim, ove tvrdnje apelant ničim nije potkrijepio, niti ukazuje na bilo šta što bi upućivalo na navedenu povredu, osim nezadovoljstva odlukom kojom je odbijen prijedlog njegove obrane za ukidanje pritvora. Stoga, Ustavni sud bez daljnje konkretizacije ovog navoda, a imajući u vidu sadržaj pobijanog rješenja, koji sam po sebi ni na koji način ne upućuje na navedenu povredu, nalazi da nema potrebe dalje se upuštati u razmatranje ovog navoda.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) i stavak 3. Europske konvencije kada je redovni sud odlučujući povodom apelantovog prijedloga za ukidanje pritvora utvrdio da i dalje postoje naročite okolnosti koje ukazuju na postojanje opravdane bojazni da bi apelant za slučaj da bude pušten na slobodu nastavio vršiti kaznena djela.
46. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije nužno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
47. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević