Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/17 (R. A.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4589/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-4589/17, rješavajući apelacije R. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio R. A.

protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 018151 16 Rev od 27. jula 2017. godine, Rješenja Okružnog suda Banjaluci broj 72 0 P 018151 15 Gvlž od 7. marta 2016. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 018151 Gvl od 20. oktobra 2015. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020995 17 U od 30. januara 2018. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio R. A.

protiv presuda Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 036269 17 Gž od 14. septembra 2017. godine i broj 71 0 P 205883 18 Gž od 13.

novembra 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP-4589/17

1. R. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, podnio je 6. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 P 018151 16 Rev od 27. jula 2017. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 018151 15 Gvlž od 7. marta 2016. godine i Rješenja Okružnog suda broj 72 0 P 018151 Gvl od 20. oktobra 2015. godine, te protiv Presude Okružnog suda broj 72 0 P 036269 17 Gž od 14. septembra 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 036269 13 P od 25. novembra 2016. godine. Apelant je više puta dostavljao podneske u vidu dopuna apelacija i obavijesti. AP-777/18

2. Apelant je 7. februara 2018. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 11 0 U 020995 17 U od 30. januara 2018. godine. Apelant je 14. jula 2018. godine dopunio tako što je osporio Presudu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 205883 16 P 2 od 28. maja 2018. godine, te Rješenje Vrhovnog suda broj 72 0 P 018151 16 Rev od 27. jula 2017. godine i Presudu Okružnog suda broj 72 0 P 036269 17 Gž od 14. septembra 2017. godine (koje je apelant već osporio u apelaciji AP-4589/17). Apelant je 3. decembra 2018. godine dopunio apelaciju tako što je dostavio Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 205883 18 Gž od 13. novembra 2018. godine (dopuna je zavedena u predmetu AP-4589/17).

Činjenično stanje

3. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 018151 Gvl od 20. oktobra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 018151 15 Gvlž od 7. marta 2016. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 018151 10 P od 27. jula 2012. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 72 0 P 018151 16 Rev od 27. jula 2017. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda broj 72 0 P 018151 15 Gvlž od 7. marta 2016. godine.

5. Presudom Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 036269 13 P od 25. novembra 2016. godine, u postupku utvrđivanja ništavosti ugovora, vrijednost spora 100.000,00 KM, u stavu I izreke presude odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, a stavom II izreke odbijen je prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, sve bliže opisano u izreci presude. Stavom III iste presude apelant je obavezan da tuženima nadokandi troškove parničnog postupka u određenim novčanim iznosima, dok je u stavu IV izreke odbijen ostali dio zahtjeva za nadoknadu troškova postupka prvotuženoj.

6. Presudom Okružnog suda broj 72 0 P 036269 17 Gž od 14. septembra 2017. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 036269 13 P od 25. novembra 2016. godine u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari (stav I izreke) i dosuđujućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (stav III izreke).

7. Iz dopisa Vrhovnog suda od 24. augusta 2018. godine (u predmetu AP-777/18) proizilazi da provjerom kroz upisnik Vrhovnog suda nije zaprimljen predmet po izjavljenoj reviziji protiv Presude Okružnog suda od 14. septembra 2017. godine.

8. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 020995 17 U od 30. januara 2018. godine odbijena kao neosnovana apelantova tužba protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženog) radi poništenja zaključka tuženog od 14. juna 2017. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova žalba podnesena protiv rješenja tuženog od 11. aprila 2017. godine kojim je odbijena apelantova žalba protiv rješenja prvostepenog organa od 28. februara 2017. godine. Navedenim rješenjem prvostepenog organa odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku pištolja. U obrazloženju presude, Okružni sud je naveo da je osporeni zaključak pravilan i zakonit budući da je rješenje tuženog od 11. aprila 2017. godine konačno u smislu člana 21. stav 3. Zakona o oružju i municiji i člana 13. Zakona o upravnim postupcima, te kako protiv istog nije dopuštena žalba niti se može voditi upravni spor.

9. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 205883 16 P 2 od 28. maja 2018. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi (G. R.) isplati iznos od 166.000,00 KM kao obavezu od prodatog stana B. E. sa zakonskim zateznim kamatama i sudskim troškovima.

10. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 205883 18 Gž od 13. novembra 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 205883 16 P 2 od 28. maja 2018. godine.

11. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Okružnog suda od 13. novembra 2018. godine.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i pokreću ista pitanja dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4589/17.

Apelacioni navodi

12. U navedenim apelacijama apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant se u predmetu broj AP-4589/17 pozvao i na kršenje nekih drugih ustavnih prava (pravo na život, pravo na suđenje u razumnom roku itd.) ali te navode nije posebno obrazlagao.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. h) i m)Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c), h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Dopustivost ratione materiae U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 72 0 P 018151 16 Rev od 27. jula 2017. godine i rješenja Okružnog suda broj 72 0 P 018151 15 Gvlž od 7. marta 2016. godine i broj 72 0 P 018151 Gvl od 20. oktobra 2015. godine (ponavljanje postupka)

14. Ustavni sud primjećuje da , u konkretnom slučaju, apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant u apelacijama pozvao odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o njegovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

15. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetom postupku, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na Presudu Okružnog suda broj 11 0 U 020995 17 U od 30. januara 2018. godine

18. Ustavni sud primjećuje da apelant smatra da mu je osporenom presudom Okružnog suda od 30. januara 2018. godine povrijeđeno pravo na imovinu. Ustavni sud ukazuje da je navedenom presudom odbijena kao neosnovana apelantova tužba radi poništenja zaključka tuženog kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova žalba podnesena protiv rješenja tuženog od 11. aprila 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio , dok se uopšte nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluku Ustavnog suda AP-2741/16 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba.

Neiscrpljivanje

19. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je apelant podnio apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Okružnog suda br. 72 0 P 036269 17 Gž od 14. septembra 2017. godine i 71 0 P 205883 18 Gž od 13. novembra 2018. godine, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku izjavi revizije Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv navedenih presuda Okružnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se u ovom dijelu ne mogu razmatrati.

21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/17 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio