Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4381/17 (I. K. i drugi)
Odluka donesena 10. 01. 2019.
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4381/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP-4381/17, rješavajući apelacije Ibre Kadirića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Ibro Kadirić, Kadira Ahmetović, Mira Tadić, Šaban Šehić, Kadrija Salihović, N. B., E. A., mldb. A. A., Blaško Kolanović, Smajo Lješnica, R. R., H. H., Mikrokreditna fondacija Melaha Sarajevo, Hašim Zukić, Vehbija Husić, Zuhdija Husić, Samija Tanović, Hidajeta Hasanović, KEDRAN d.o.o. Srebrenik, Dijana Osmanović, LALAX COMPANY d.o.o. Gradačac, LALAX COMPANY d.o.o. Gradačac, LALAX COMPANY d.o.o.
Gradačac i Z. Š. zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-4381/17
1. Ibro Kadirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 23. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 Rs 018855 15 Rev od 18. maja 2017. godine. Apelant je Općinskom sudu u Živinicama podnio tužbu 22. marta 2010. godine, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Živinicama je u predmetnom postupku donio presudu 23. aprila 2012. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, a protiv koje je apelant podnio žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je presudom od 12. decembra 2014. godine odbio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu potvrdio. Apelant je protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, koja je odbijena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 18. maja 2017. godine.
AP-5508/17
2. Kadira Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnijela je 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 055210 15 Gž 2 od 11. oktobra 2017. godine. Apelantkinja je Općinskom sudu u Živinicama 20. septembra 2013. godine podnijela tužbu, radi smetanja posjeda. Općinski sud u Živinicama je u predmetnom postupku donio rješenje 18. juna 2015. godine kojim je u cjelosti odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev, te je obavezao apelantkinju da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka. Apelantkinja je protiv navedenog prvostepenog rješenja podnijela žalbu, koju je Kantonalnalni sud odlučujući u drugom stepenu rješenjem od 11. oktobra 2017. godine djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrdio.
AP-1313/18
3. Mira Tadić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Ivo Galašić, advokat iz Tuzle, podnijela je 3. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 081690 15 Gž od 18. maja 2018. godine. Apelantkinja je Općinskom sudu u Tuzli 3. juna 2011. godine podnijela tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva. Općinski sud u Tuzli je presudom od 25. februara 2015. godine odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev, a apelantkinja je protiv navedene prvostepene presude podnijela žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je donio presudu 18. maja 2018. godine kojom je apelantkinjinu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
AP-1466/18
4. Šaban Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 8. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 P 033329 15 Gž od 12. januara 2018. godine. Apelant je Općinskom sudu u Banovićima 4. maja 2011. godine podnio tužbu, radi utvrđivanja i predaje u posjed. Općinski sud u Banovićima presudom od 24. marta 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zathtjev, a protiv koje je tuženi podnio žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je donio presudu 12. januara 2018. godine, kojom je predmetni parnični postupak okončan.
AP-1656/18
5. Kadrija Salihović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 13. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonlanog suda broj 33 0 P 001481 17 Gž 3 od 14. septembra 2017. godine. Apelant je u predmetnom postupku 5. avgusta 2005. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio tužbu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Predmetni postupak je bio prekinut rješenjem Općinskog suda u Živinicama od 7. aprila 2008. godine do okončanja postupka u predmetu broj P-499/05, te je na prijedlog apelanta od 7. aprila 2011. godine postupak nastavljen. Iz stanja spisa proizilazi da je u predmetnom postupku doneseno više sudskih odluka na dvije instance, te da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 14. septembra 2017. godine.
AP-2729/18
6. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 11. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom na osnovu odricanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 070576 08 Kom od 4. maja 2018. godine. Iz stanja spisa proizilazi da je tražilac izvršenja JKP Vodovod i kanalizacija Tuzla 7. juna 2007. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta, a na osnovu vjerodostojne isprave. Općinski sud u Tuzli je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 19. oktobra 2007. godine, protiv kojeg je apelant izjavio prigovor. Općinski sud u Tuzli je u predmetnom postupku donio zaključak od 28. juna 2008. godine, kojim se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te će se postupak nastaviti po odredbama parničnog postupka. Izvršenje se odlaže i nastavit će se na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke u parničnom postupku, ako tražilac izvršenja uspije u parničnom postupku. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan presudom na osnovu odricanja Općinskog suda u Tuzli od 4. maja 2018. godine.
AP-2798/18
7. E. A. i mladb. A. A. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banovića, koje zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnijele su 15. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonlanog suda broj 127 0 P 043798 15 Gž od 12. aprila 2018. godine. Apelanti su Općinskom sudu u Banovićima 21. maja 2012. godine podnijeli tužbu, radi naknade štete. Općinski sud u Banovićima je u predmetnom postupku donio presudu 6. oktobra 2015. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata. Protiv navedene prvostepene presude aplelanti su podnijeli žalbu, koju je Kantonalni sud uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u izreci. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3073/18
8. Blaško Kolanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 29. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 142323 15 Gž od 23. aprila 2018. godine. Apelant je Općinskom sudu u Tuzli 12. oktobra 2012. godine podnio tužbu, radi naknade štete. Općinski sud u Tuzli je u predmetnom postupku donio Presudu od 6. maja 2015. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zatjev, a protiv navedene prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonlani sud presudom od 23. aprila 2018. godine žalbu tuženog odbio, a apelantovu žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u izreci. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3137/18
9. Smajo Lješnica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je31. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog psotupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonlanog suda broj 33 0 P 059556 16 Gž od 26. aprila 2018. godine. Apelant je Općinskom sudu u Tuzli 8. jula 2014. godine podnio tužbu, radi opoziva ugovora o poklonu. Općinski sud u Tuzli je u predmtnom postupku donio presudu 14. decembra 2015. godine kojom je u cjelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene prvostepene presude apelant je podnio žalbu koju je Kantonlani sud presudom od 26. aprila 2018. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3404/18
10. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 19. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonlanog suda broj 32 0 P 160480 14 Gž od 13. aprila 2018. godine. Apelant je 19. marta 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Tuzli, radi naknade štete. Općinski sud u Tuzli je presudom od 6. juna 2014. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev, a protiv navedene prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonlani sud je presudom od 13. aprila 2018. godine žalbu tuženog odbio, a apelantovu žalbu je djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u izreci. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3432/18
11. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, avokat iz Živinica, podnio je 21. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonlanog suda broj 33 0 Mal 050783 14 Gž od 14. maja 2018. godine. Apelant je 30. aprila 2013. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio tužbu, radi naknade štete. Općinski sud u Živinicama je presudom od 21. oktobra 2014. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene prvostepene presude tužena je podnijela žlbu, koju je Kantonalni sud presudom od 14. maja 2018. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan. AP-3446/18
12. Mikrokreditna fondacija Melaha, Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Adina Buzurović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 484083 15 Mal. Apelantkinja je 30. januara 2015. godine Općinskom sudu u Sarajevu na osnovu vjerodostojne isprave podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S. P. i A. P.). Općinski sud u Sarajevu je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 484083 15 I od 2. februara 2015. godine protiv kojeg je izvršenik S. P. izjavio prigovor. Općinski sud u Sarajevu je donio rješenje od 23. juna 2015. godine kojim se izvršni postupak obustavlja, te će se po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti parničnom odjeljenju tog suda, a postupak će se nastaviti po pravilima parničnog postupka. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantkinja Općinskom sudu u Sarajevu 19. avgusta 2015. godine dostavila uređenu tužbu, te da je predmetni parnični postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu.
AP-3997/18
13. Hašim Zukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 Mal 058712 16 Mal. Apelant je 28. juna 2016. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Gradačcu, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-3998/18
14. Vehbija Husić, Zuhdija Husić, Samija Tanović i Hidajeta Hasanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnijeli su 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 P 059133 16 P. Apelanti su 27. jula 2016. godine tužbom pokrenuli predmetni postupak pred Općinskim sudom u Gradačcu, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-4001/18
15. KEDRAN d.o.o. Srebrenik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 Mal 059115 16 Mal. Apelant je 21. jula 2016. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Gradačcu, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-4002/18
16. Dijana Osmanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenika, koju zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnijela je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 Mal 059552 16 Mal. Apelantkinja je 1. septembra 2016. godine tužbom pokrenula predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Gradačcu, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-4578/18
17. LALAX COMPANY d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 Mals 141189 12 Mals. Apelant je 3. oktobra 2012. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Tuzli, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-4581/18
18. LALAX COMPANY d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 Mals 141168 12 Mals. Apelant je 1. oktobra 2015. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Tuzli, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-4582/18
19. LALAX COMPANY d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 9. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Gradačcu pod brojem 28 0 P 056653 16 P. Apelant je 22. februara 2016. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Gradačcu, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred tim sudom.
AP-6978/18
20. Z. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Advokatsko društvo Tvrtković iz Mostara, podnio je 27. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 P 193693 17 P (raniji broj predmeta P-323/95). Apelant je 25. avgusta 1995. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Mostaru, radi naknade štete. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Mostaru.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4381/17.
Apelacioni navodi
22. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
24. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, odnosno koji su okončani u pojedinim slučajevima, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
26. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
27. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud potsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
28. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
29. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
30. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
31. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
32. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
33. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
34. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
35. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
36. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
37. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ).
39. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
40. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević