Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-91/17 (M. O.)

Odluka donesena 13. 02. 2019.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Invalidnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-91/17

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 02. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 91/17, rješavajući apelaciju Medine Oćuz, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Medine Oćuz.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348058 14 Gži od 12. decembra 2016. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Medine Oćuz podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 348058 14 Gži od 12. decembra 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Medina Oćuz (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 9. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 348058 13 I od 8. aprila 2014. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348058 14 Gži od 12. decembra 2016. godine (koje je dostavljeno apelanticinom opunomoćeniku 14. januara 2017. godine, odnosno nakon podnošenja apelacije). Apelantica je u dopuni apelacije od 16. januara 2017. godine osporila i Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 348058 14 Gži od 12. decembra 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 11. januara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju, te je od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog pravobranilaštva Sarajevo, kao zakonskog zastupnika Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton), 17. i 19. decembra 2018. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju i dopunu apelacije.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 24. i 29. januara 2018. godine, te 27. decembra 2018. godine, dok Kantonalno pravobranilaštvo Sarajevo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Rješenjem Službe za upravu, rad, socijalna pitanja, zdravstvo, izbjegla i raseljena lica Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 12-41-2838/06 od 14. februara 2007. godine apelantici je, između ostalog, priznat status civilne žrtve rata i pravo na isplatu lične invalidnine sa oštećenjem organizma od 60%, VI grupa invalidnosti i po tom osnovu pravo na isplatu lične invalidnine u iznosu od 92,00 KM, odnosno 18% od osnovice, počev od 1. oktobra 2006. godine pa sve dok za to postoje zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da apelantica ispunjava uvjete za priznavanje statusa civilne žrtve rata i ostvarivanje prava na ličnu invalidninu civilne žrtve rata, te je predmetno rješenje doneseno u skladu sa odredbom čl. 54, 56, 59. i 77. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/99, 54/04 i 39/06, u daljnjem tekstu: Zakon o osnovama socijalne zaštite), te članom 5. Naredbe o iznosima po Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 22/06).

Osporeni postupak

6. Apelantica je 8. maja 2013. godine podnijela prijedlog za izvršenje na temelju rješenja Službe od 14. februara 2007. godine protiv Kantona kao izvršenika radi naplate preciziranog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama pljenidbom sa računa Kantona. U prijedlogu za izvršenje apelantica je navela da joj Kanton nije isplatio određeni novčani iznos koji joj je trebalo da isplati po rješenju Službe od 14. februara 2007. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 348058 13 I od 8. aprila 2014. godine odbijen je apelanticin prijedlog za izvršenje.

8. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao na sadržaj odredbe člana 27. Zakona o izvršnom postupku, te istakao da je izvršnom ispravom-rješenjem Službe od 14. februara 2007. godine utvrđeno pravo apelantici kao civilnoj žrtvi rata na ličnu invalidninu u određenom novčanom iznosu, ali nije određeno ko je obavezan isplaćivati navedena novčana sredstva, slijedom čega navedena isprava nije podobna za izvršenje.

9. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelantica je 14. aprila 2014. godine podnijela žalbu, te je predmetni spis 25. augusta 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.

10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 348058 14 Gži od 12. decembra 2016. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je predmet konkretnog izvršnog postupka izvršenje rješenja kojim je apelantici utvrđeno pravo na ličnu invalidninu u odgovarajućim mjesečnim iznosima. Nadalje, navedeno je da je članom 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke potrebne za provođenje izvršenja. Zatim, navedeno je da, prema načelu formalnog legaliteta, da bi sud odredio prinudno izvršenje, izvršni prijedlog, odnosno potraživanje u njemu, mora biti identičan izvršnoj ispravi. Također je navedeno da je odredbom člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Kantonalni sud je ukazao da predmetna izvršna isprava, u smislu odredaba člana 27. Zakona o izvršnom postupku, ne sadrži podatke o izvršeniku, odnosno u njoj nije naznačen izvršenik, pa prijedlog za izvršenje nije ni mogao biti uredan, a sve zbog toga što je isprava nepodobna za izvršenje. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je ocijenio da su apelanticini žalbeni prigovori neosnovani, jer iz izvršne isprave na osnovu koje predlaže izvršni postupak nije moguće utvrditi koje je lice obavezano da izvršava obavezu, odnosno nije navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos priznate lične invalidnine apelantici.

IV.Apelacija Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pošteno i fer suđenje, pristup sudu i suđenje u razumnom roku, jer je njen prijedlog za izvršenje novčanog potraživanja, koji je podnesen na osnovu pravosnažne i izvršne odluke upravnog organa, odbijen rješenjem Općinskog suda od 8. aprila 2014. godine. Nadalje, tvrdi da je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu Kantonalnom sudu, koji do dana podnošenja apelacije nije donio odluku. Apelantica je istakla da je navedeno rješenje Općinskog suda protivno Ustavu Bosne i Hercegovine, jer je Općinski sud proizvoljno primijenio član 27. stav 1. i član 30. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, te član 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite. Apelantica je predložila Ustavnom sudu da donese odluku kojom će poništiti rješenje Općinskog suda od 8. aprila 2014. godine i naložiti donošenje novog rješenja u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, ili da naloži Kantonalnom sudu da hitno donese odluku po apelanticinoj žalbi na prvostepeno rješenje, te da joj se isplati kompenzacija zbog povrede njenih ustavnih prava u iznosu od 1.200,00 KM. Apelantica je u dopuni apelacije od 16. januara 2017. godine obavijestila Ustavni sud da je Kantonalni sud donio rješenje kojim je odbio apelanticinu žalbu i istakla da takva odluka predstavlja grubu povredu apelanticinih prava na pravično suđenje. U vezi s tim, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu njenih ustavnih prava, poništi rješenje Kantonalnog suda i obaveže Kantonalni sud ili Općinski sud da donese po hitnom postupku konačnu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je ukratko naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka pred tim sudom, te da je donio rješenje 12. decembra 2016. godine, koje je dostavio Ustavnom sudu u prilogu odgovoru na apelaciju.

14. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, te je istakao da je donio svoju odluku u skladu sa zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i da nije bilo povreda na koje apelantica ukazuje.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 36/99, 54/04, 39/06 14/09 i 45/16) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim Zakonom uređuje se:

(…)

• finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, […] Član 9.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), vrši nadzor nad provođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva Federacija, izdaje instrukcije i vrši upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta.

Nadležni kantonalni organ uprave, vrši nadzor nad provođenjem zakona, drugih propisa i općih akata kantona donesenih saglasno ovom zakonu, kao i nad stručnim radom ustanova koje osniva općina, odnosno kanton, izdaje instrukcije i vrši neposredni upravni nadzor i kontrolu namjenskog trošenja sredstava namijenjenih za ostvarivanje prava po ovom zakonu, a koja se obezbjeđuju iz kantonalnog budžeta.

Član 10.

U postupku ostvarivanja prava i dužnosti utvrđenih ovim zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa o upravnom postupku, ako ovim zakonom i propisom kantona nije drugačije određeno.

Član 54. stav 2. tačka 2.

Civilna žrtva rata, u smislu ovog zakona, je lice kod koga je nastupilo tjelesno oštećenje od najmanje 60% zbog rane, povrede i ozljede (u daljem tekstu:

invalid) zadobivene:

[...] 2) u vezi sa ratnim događanjima (bombardiranja, ulične borbe, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.);

[...] Član 58. stav 1. tačka 1. i stav 6.

Civilne žrtve rata imaju, po ovom zakonu, sljedeća prava:

1)Ličnu invalidninu ili mjesečno lično novčano primanje, […] Kanton može utvrditi i druga prava i proširiti obim prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata prava utvrđenih ovim zakonom, u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama civilnih žrtava rata.

Član 59. st. 1, 2, 4. i 5.

Osnovica za obračun novčanih primanja za lica iz člana 56. ovog Zakona iznosi 70% od osnovice utvrđene u skladu sa federalnim propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Lična invalidnina utvrđuje se u mjesečnom iznosu prema grupi oštećenja organizma iz člana 56. Zakona u procentu od osnovice iz stava 1. ovog člana kako slijedi:

I grupa - 100% od osnovice […] Sredstva za isplatu novčanih primanja iz ovog člana osiguravaju se u omjeru 70% iz federalnog budžeta i 30% iz budžeta kantona.

Osnovica i mjesečni iznosi novčanih primanja u skladu sa ovim Zakonom usklađuju se na način kako se vrši usklađivanje novčanih primanja za korisnike prava prema propisima o pravima branitelja i članova njihovih porodica.

Član 71.

Novčana primanja utvrđena na osnovu ovog zakona za civilne žrtve rata isplaćuju se u mjesečnim iznosima i to unazad.

Član 83.

(1) Isplate po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave.

(2) Sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta, doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave, na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu.

Član 86.

(1) Mjesečni iznosi lične invalidnine, dodatka za njegu i pomoć drugog lica, ortopedskog dodatka i porodične invalidnine, usklađuju se prema kretanju odgovarajućih primanja vojnih invalida po propisima o vojnim invalidima.

(2) Nadležni organ kantona, utvrđuje iznose mjesečnih novčanih primanja iz stava 1. ovog člana, na osnovu odgovarajućih podataka o iznosima novčanih primanja vojnih invalida.

16. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 269.

Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obaveza.

Član 272.

(1) Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a u slučajevima predviđenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).

(2) Administrativno izvršenje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje - nadležni sud po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

Član 273.

(1) Izvršenje radi ispunjenja nenovčanih obaveza izvršenika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvršenje radi ispunjenja novčanih potraživanja provodi se sudskim putem.

[…]

17. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Značenje pojedinih izraza Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju ova značenja:

[…] „izvršenik“- označava lice protiv kojeg se potraživanje ostvaruje;

Član 5. stav 1.

1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 23.

(1) Izvršne isprave su:

2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, (2) Pod izvršnom ispravom iz stava 1. ovog člana smatra se svaka takva isprava donesena u Bosni i Hercegovini.

Član 27. stav (1) (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 30. stav (2) Prijelaz potraživanja ili obaveze (2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

Član 36. stav (1) (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju konačna odluka je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348058 14 Gži od 12. decembra 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 14. januara 2017. godine, a dopuna apelacije je podnesena 16. januara 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama, kao i zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

I.Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je apelantica kao tražilac izvršenja pokrenula postupak izvršenja protiv izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja na ime lične invalidnine, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav

1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 5089/14 od 18. jula 2017. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

26. Apelantica smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno time što su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili pozitivnopravne propise. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi razmatrao isto pravno pitanje u predmetu broj AP 4039/17 (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4039/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci je Ustavni sud istakao da se u tom predmetu „pokreću dva pitanja, prvo, da li predmetno rješenje Službe može biti izvršna isprava u konkretnom izvršnom postupku i, drugo, da li je predmetno rješenje podobno za izvršenje ako je apelantica kao izvršenika označila Kanton koji u izvršnoj ispravi nije naveden kao obveznik izvršenja“ (stav 31).

27. U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U vezi sa prvim pitanjem, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju izvršnu ispravu predstavlja rješenje Službe od 26. januara 2007. godine kojim je apelantici kao civilnoj žrtvi rata utvrđeno pravo na mjesečne iznose lične invalidnine. Navedeno rješenje je doneseno na osnovu odredaba Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredaba naredbe o iznosima po Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom koju je donio ministar za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo. Nadalje, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nije sporno da se radi o izvršenju 'izvršne odluke' donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obaveze, te u tom smislu predstavlja izvršnu ispravu, shodno članu 23. ZIP-a čije se izvršenje provodi sudskim putem shodno članu 273. stav 2. Zakona o upravnom postupku“ (stav 31).

28. Nadalje, u pogledu drugog pitanja, Ustavni sud je u citiranoj odluci naveo da je „Kantonalni sud […] zaključio da rješenjem Službe kojim je apelantici priznato pravo na invalidninu nije navedeno ko ima izvršiti utvrđenu obavezu, niti je navedeno iz kojih sredstava se isplaćuje iznos utvrđene lične invalidnine, zbog čega predmetna izvršna isprava nije podobna za izvršenje shodno članu 27. stav 1. ZIP-a. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da su odredbama čl. 59, 83. i 86. Zakona o osnovama socijalne zaštite utvrđena sredstva za isplatu invalidnina (koja uključuju i budžetska sredstva Kantona), nadležni kantonalni organ uprave koji vrši isplate, kao i način usklađivanja invalidnina sa primanjima vojnih invalida. Također, Ustavni sud zapaža da je članom 30. stav 2. ZIP-a određeno da se izvršenje može odrediti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije određeno kao izvršenik ako ono prema zakonu ima obavezu izvršenja. Ustavni sud smatra, podržavajući pri tome praksu u predmetu broj AP 1472/07, da se Kanton, koji pri tome osigurava dio budžetskih sredstava, ne može oglušiti o ishod konkretnog spora ako je njegova intervencija neophodna da bi se zaštitila prava utvrđena u izvršnoj ispravi organa uprave. U tom kontekstu Ustavni sud posebno ukazuje da iz odredaba člana 83. Zakona o osnovama socijalne zaštite proizlazi da isplate 'po ovom zakonu za civilne žrtve rata vrši nadležni kantonalni organ uprave', te da, prema stavu 2. navedenog člana, 'sredstva koja se korisnicima isplaćuju iz federalnog budžeta doznačit će se nadležnom kantonalnom organu uprave na osnovu zahtjeva tog organa, koji se podnosi Federalnom ministarstvu'. Iz navedenog, po mišljenju Ustavnog suda, kao nesporno proizlazi obaveza Kantona, odnosno nadležnog kantonalnog organa uprave, da preduzme neophodne korake, odnosno podnese zahtjev za doznačivanje neophodnih sredstava za realizaciju potraživanja koja imaju lica prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite u koju kategoriju, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, ulazi i apelantica“ (stav 32).

29. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio: „Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o osnovama socijalne zaštite, te odredbe čl. 27. stav 1. i 30. stav 2. ZIP-a, Ustavni sud smatra apelanticine navode osnovanim, pa zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo, čime je učinjeno iluzornim izvršenje izvršne odluke organa uprave, koje predstavlja integralni dio 'suđenja' u smislu člana 6. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“ (stav 33).

30. Imajući u vidu da je o identičnim pravnim pitanjima, mutatis mutandis, raspravljano u predmetu broj AP 4039/17, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma konkretne odluke u pogledu apelanticinih navoda, u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci, slijedom čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu prava, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili apelanticin prijedlog za izvršenje na osnovu rješenja Službe od 14. februara 2007. godine, smatrajući da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje u smislu odredbe člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

31. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je potrebno ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, što predstavlja dovoljnu satisfakciju apelantici za utvrđenu povredu.

II.Donošenje odluke u „razumnom roku“

32. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

33. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je prijedlog za izvršenje podnesen 8. maja 2013. godine, a da je konačna odluka donesena 12. decembra 2016. godine (Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 348058 14 Gži). Dakle, cjelokupan predmetni postupak je trajao tri godine i sedam mjeseci. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne može govoriti o složenom postupku. Pri tome Ustavni sud uočava da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne može primijetiti da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Na drugoj strani, ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeno rješenje donio nakon 11 mjeseci, a da je Kantonalni sud osporenu drugostepenu odluku donio nakon dvije godine i nešto više od tri mjeseca od dana kada mu je predmetni spis dostavljen na postupanje. Sagledavajući postupak u cjelini, posebno imajući u vidu da su u periodu od tri godine i sedam mjeseci donesene dvije sudske odluke, odnosno da je u tom periodu predmetni postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa joj, prema tome, ne pripada ni pravo na isplatu tražene naknade nematerijalne štete po ovom osnovu.

III.Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi u izvršnom postupku proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo kada su zaključili da u predmetnom postupku ne postoji izvršna isprava podobna za izvršenje.

36. S druge strane, sagledavajući postupak u cjelini, posebno imajući u vidu da su u periodu od tri godine i sedam mjeseci donesene dvije sudske odluke, odnosno da je u tom periodu predmetni postupak okončan, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

37. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević