Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2792/17 (Addiko Bank d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2792/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-2792/17, rješavajući apelacije Addiko Bank d.d. Sarajevo i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Addiko Bank d.d. Sarajevo, Zijad Aljukić, Enver Alibašić, H. A., Dževad Hadžihafizović, F. Š., R. B., Ćamil Gračić, Feros-eko doo Živinice, Rasema Kahrimanović, Nizama Čičkušić, Mirnel Begić, Nermin Rahmanović, Najil Nedimović, Mešan Pozderović, M. M. i Beg Trans d.o.o. Živinice zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-2792/17
1. Addiko Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 3. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom F BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 32 0 P 041005 16 Rev. Apelantkinja je kao tražilac izvršenja Općinskom sudu u Tuzli podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprava, protiv izvršenika M. Ć., J. B. i H. M. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem o izvršenju broj 032 0 I 07 0101895 od 18. oktobra 2007. godine dozvolio predloženo izvršenje. Izvršenici su protiv navedenog rješenja izjavili prigovor, te je Općinski sud u Tuzli donio zaključak 10. decembra 2013. godine kojim se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te će se postupak nastaviti po odredbama Zakona o parničnom postupku. Općinski sud u Tuzli je u predmetnom parničnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 041005 14 P 2 od 30. decembra 2015. godine kojom je djelimično usvojio apelantkinjin tužbeni zahtjev. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 32 0 P 041005 16 Gž od 25. aprila 2017. godine žalbe tuženih uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dosuđenom dijelu, te je apelantkinjin tužbeni zahtjev u cjelosti odbio. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantkinja protiv navedene drugostepene presude izjavila reviziju, te da je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom.
AP-4767/17
2. Zijad Aljukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 15. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudm kao predmet broj 29 0 Rs 017662 17 Rev. Apelant je 26. aprila 2013. godine Općinskom sudu u Kalesiji podnio tužbu protiv tuženog Tuzlanski kanton, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Kalesiji je u predmetnom postupku donio presudu 11. jula 2014. godine kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je donio presudu 19. septembra 2017. godine kojom je žalbu tuženog uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da se apelant u cjelosti odbija sa tužbenim zahtjevom. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom. AP-556/18
3. Enver Alibašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnio je 25. januara 2018. apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom kao predmet broj 29 0 Rs 016669 18 Rev. Apelant je 27. decembra 2012. godine Općinskom sudu u Kalesiji podnio tužbu protiv tuženog Tuzlanski kanton, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Kalesiji je u predmetnom postupku presudom od 18. novembra 2014. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev, te je 24. avgusta 2017. godine donio dopunsku presudu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 10. novembra 2017. godine apelantove žalbe odbio i presudu od 18. novembra 2014. godine i dopunsku presudu od 24. avgusta 2017. godine potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom.
AP-801/18
4. H. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 9. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom kao predmet broj 33 0 P 048237 18 Rev. Apelant je Opinskom sudu u Živinicama 28. novembra 2012. godine podnio tužbu protiv tuženog JP Elektroprivreda BiH, radi naknade štete. Općinski sud u Živinicama je presudom od 13. avgusta 2014. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 11. decembra 2017. godine uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio u dosuđenom dijelu na način da se apelantov tužbeni zahtjev odbija. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom.
AP-2630/18
5. Dževad Hadžihafizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 8. maja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 V 056598 16 V od 14. maja 2018. godine. Apelant je 17. februara 2016. godine Općinskom sudu u Gradačcu podnio prijedlog za utvrđivanje smrti S. H., S. H. i E. H. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Gradačcu u predmetnom vanparničnom postupku donio rješenje od 14. maja 2018. godine, kojim je predmetni postupak okončan.
AP-3519/18
6. F. Š. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živiica, podnijela je 28. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 051551 15 Gž od 14. maja 2018. godine. Apelantkinja je 21. juna 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Živinicama protiv tuženih Zaštitnog fonda F BiH i Transmont d.o.o. Kladanj, radi naknade materijalne i nematerijalne štete. Općinski sud u Živinicama je Presudom broj 33 0 P 051551 13 P od 15. maja 2015. godine djelimično usvojio apelantkinjin tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude tuženi su podnijeli žalbu koju je Kantonalni sud presudom od 14. maja 2018. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3581/18
7. R. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 2. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 064255 16 Gž od 12. juna 2018. godine. Apelant je Općinskom sudu u Živinicama 23. aprila 2015. godine podnio tužbu za razvod braka. Tužena H. B. je uz odgovor na tužbu podnijela i protivtužbu radi supružničkog izdržavanja. Općinski sud u Živinicama je presudom od 11. marta 2016. godine razveo brak između apelanta i H. B., te je djelimično usvojio protivtužbeni zahtjev H. B. kojim je obavezao apelanta da H. B. plaća doprinos za izdržavanje u iznosu od 250,00 KM na način detaljno naveden u izreci. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je apelantovu žalbu izjavljenu protiv prvostepene presude odbio i prvostepenu presudu u dosuđenom dijelu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3803/18
8. Ćamil Gračić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 11. jula 2018. godini apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Mal 048709 15 Gž. U predmetnom postupku je Dž. N. 28. decembra 2012. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Živinicama protiv apelanta, radi naknade štete. Općinski sud u Živinicama je donio presudu 18. februara 2015. godine kojom je djelimično usvojio tužiočev tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka Kantonalni sud je presudom od 28. juna 2018. godine podnesene žalbe odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-3965/18
9. Feros-eko doo Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 16. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 046861 14 Rsž od 20. juna 2018. godine. Apelant je 10. oktobra 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Živinicama, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Živinicama je Presudom broj 33 0 Rs 046861 12 Rs od 2. decembra 2013. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 20. juna 2018. godine žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan.
AP-4379/18
10. Rasema Kahrimanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 1. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048308 14 Rsž od 11. jula 2018. godine. Apelantkinja je 3. decembra 2012. godine Općinskom sudu u Živinicama podnijela tužbu protiv tužene Općine Živinice, radi isplate duga iz radnog odnosa. Općinski sud u Živinicama je presudom od 14. januara 2013. godine u cjelosti odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud u Tuzli je presudom od 11. jula 2018. godine apelantkinjinu žalbu odbio i navedenu prvostepenu presudu potvrdio, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-4380/18
11. Nizama Čičkušić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 1. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048307 14 Rsž od 11. jula 2018. godine. Apelantkinja je 3. decembra 2012. godine Općinskom sudu u Živinicama podnijela tužbu protiv tužene Općine Živinice, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Živinicama je presudom od 10. marta 2014. godine u cjelosti odbio apelantkinjin tužbeni zahtjev. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 11. jula 2018. godine apelantkinjinu žalbu odbio i navedenu prvostepenu presudu potvrdio, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-4896/18
12. Mirnel Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je 28. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom kao predmet broj 127 0 Mal 049940 18 Rev. Apelant je 19. marta 2013. godine Općinskom sudu u Banovićima podnio tužbu protiv tužene Općina Banovići, radi naknade štete. Općinski sud u Banovićima je Presudom broj 127 0 Mal 49940 13 Mal od 4. februara 2016. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev, dok je djelimično usvojio apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu (apelant u odnosu na troškove parničnog postupka). Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 Mal 049940 16 Gž od 26. juna 2018. godine odbio apelantovu žalbu, dok je žalbu tuženog uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da je apelantov tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u cjelosti odbio. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom.
AP-5023/18
13. Nermin Rahmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Ćamil Softić, advokat iz Banovića, podnio je 4. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom kao predmet broj 127 0 Rs 054432 18 Rev. Apelant je 16. aprila 2014. godine Općinskom sudu u Banovićima podnio tužbu protiv tužene Općine Banovići, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Banovićima je Presudom broj 127 0 Rs 054432 14 Rs od 31. jula 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 Rs 054432 15 Rsž od 11. jula 2018. godine apelantovu žalbu odbio, a žalbu tužene uvažio i prvostepenu presudu djelimično preinačio u dosuđenom dijelu na način detaljno naveden u izreci. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom.
AP-5024/18
14. Najil Nedimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Ćamil Softić, advokat iz Banovića, podnio je 4. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Vrhovnim sudom kao predmet broj 127 0 Rs 048293 18 Rev. Apelant je 5. decembra 2012. godine Općinskom sudu u Banovićima podnio tužbu protiv tužene Općine Banovići, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Banovićima je Presudom broj 127 0 Rs 048293 12 Rs od 24. juna 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 Rs 048293 15 Rsž od 11. jula 2018. godine žalbu tužene uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dosuđujućem dijelu kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, na način da se apelant u cjelosti odbija sa zahtjevom za isplatu razlike toplog obroka, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova prvostepenog parničnog postupka. Kantonalni sud je apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene drugostepene presude izjavio reviziju, te je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom. AP-5154/18
15. Mešan Pozderović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 7. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 Rs 052494 15 Rsž od 23. avgusta 2018. godine. Apelant je 18. oktobra 2013. godine Općinskom sudu u Banovićima podnio tužbu protiv tuženog RMU Banovići, d.d. Banovići, radi isplate razlike plate. Općinski sud u Banovićima je Presudom broj 127 0 Rs 052494 13 Rs od 4. maja 2015. godine u cjelosti odbio apelantov tužbeni zahtejv. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 23. avgusta 2018. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u izreci. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak okončan.
AP-5423/18
16. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 25. septembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Mal 159564 15 Gž od 22. avgusta 2018. godine. Apelant je Općinskom sudu u Tuzli 12. marta 2013. godine podnio tužbu protiv tuženog Sarajevo osiguranje d.d. Sarajevo, radi naknade štete. Općinski sud u Tuzli je Presudom broj 32 0 Mal 159564 13 Mal od 29. decembra 2014. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 22. avgusta 2018. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan. AP-5536/18
17. Beg Trans d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 2. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 046446 15 Gž od 22. avgusta 2018. godine. Apelant je 19. septembra 2012. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio tužbu protiv tuženog S. Š., radi naknade štete. Općinski sud u Živinicama je Presudom broj 33 0 P 046446 12 P od 8. aprila 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv navedene prvostepene presude parnične stranke su podnijele žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je presudom od 22. avgusta 2018. godine žalbe parničnih stranaka odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan.
Spajanje predmeta
18. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2792/17.
Apelacioni navodi
19. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
21. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, dok su pojedini postupci okončani, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
23. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
24. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud potsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
25. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
26. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
27. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
28. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
29. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
30. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
31. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
32. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
33. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
34. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).
36. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
37. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević