Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-7709/18 (B. T.)

Odluka donesena 10. 01. 2019.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7709/18

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 01. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 10. januara 2019. godine, u predmetu broj AP 7709/18 rješavajući zahtjev Božice Tanović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Božice Tanović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Božica Tanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Čajniča, koju zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijela je 28. decembra 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 I 018549 18 Gži od 29. novembra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 I 018549 13 I od 7. maja 2018. godine. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere „tako što će se Osnovnom sudu (u Foči), RUGIP-u RS-PS Čajniče i kupcu Opštini Čajniče naložiti zabranu bilo kakvih aktivnosti na predmetnoj nekretnini u cilju održavanja postojećeg stanja do odluke suda o dopustivosti i meritumu“.

2. Rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 I 018549 13 I od 7. maja 2018. godine ponuđaču Opštini Čajniče dosuđena je nepokretnost označena kao k.č. 243., a u katastarskom operatu, odnosni listi nepokretnosti broj 515/6, Čajniče grad, Hotel Čajniče u površini od 651. m2, pomoćne zgrade u površini od 13. m2 i dvorište u površini od 764. m2, (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) u dosadašnjoj svojini apelantice Božice Tanović iz Čajniča. Takođe je utvrđeno da se određuje da se Opštini Čajniče kao kupcu spornih nekretnina odnosno nepokretnost iz stava 1. ovog rješenja preda u posjed, a nalaži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka - Područna jedinica Čajniče da ovu nepokretnost upiše kao svojinu Opštine Čajniče.

3. U obrazloženju osporenog rješenju se navodi da su se, na prvom ročištu za prodaju nepokretnosti održanom 14. marta 2018. godine, kao ponuđači za nepokretnost navedenu u izreci ovog rješenja javili tražilac izvršenja Blagoje Kovačević, Opština Čajniče i Rato Runjevac, hipotekarni povjerilac. Opština Čajniče je ponudila novčani iznosu od 293.669,80 KM za predmtenu nepokretnost. Zapisnički je konstatovano da je nepokretnost prodata najpovoljnijem ponuđaču Opština Čajniče, a shodno članu 90. stav 6. Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 59/03, 85/03,64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13,98/14 i 66/18; u daljnjem tekstu: ZIP), pa je na oglasnoj tabli suda objavljen zaključak o prodaji.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 94 0 I 018549 18 Gži od 29. novembra 2018. godine žalba apelantice je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Okružni sud je utvrdio da žalba apelantice nije osnovana.

5. Prije svega, žalbom se ističe da je zaključkom prvostepenog suda od 14. marta 2018. godine, kojim je predmetna nepokretnost prodata Opštini Čajniče za iznos od 293.669,80 KM, određeno da je ista navedeni iznos dužna uplatiti u roku od 30 dana od dana izvršene prodaje, ali da je navedeni rok, propisan i odredbom člana 85. stav 2. i 92. stav 1. ZIP-a, istekao 14. aprila 2018. godine, u kom roku kupac nije u potpunosti isplatio utvrđenu cijenu. Naime, iz spisa proizilazi da je Opština Čajniče 2. aprila 2018. godine isplatila iznos od 50.000,00 KM, a preostali iznos od 218.212, 84 KM od 3. maja 2018. godine. Kako je sud dalje utvrdio, navedena zakonska odredba o uplati prodajne cijene u roku od 30 dana znatno je izmijenjena u odnosu na ranije važeći ZIP, a u cilju ubrzanja postupka i bržeg namirenja tražioca izvršenja, tako da je rok za polaganje cijene znatno skraćen sa ranijih šest mjeseca na 30 dana. Cijeneći intenciju zakonodavca, odnosno razloge koji su ga opredijelili za donošenje takve odredbe, ali i opravdan interes tražioca izvršenja da bude namiren, isplata prodajne cijene u preostalom iznosu od 228.214,84 KM nakon isteka roka od 30 dana, po mišljenju Okružnog suda, ne čini nevaljanim postupanje prvostepenog suda kada je nepokretnost dosudio Opštini Čajniče, kao najpovoljnijem ponuđaču, a čemu se nije protivio ni tražilac izvršenja, u čijem interesu se vodi izvršni postupak.

6. Nadalje, žalbom se ukazuje i da prvostepeni sud nije odlučio o istaknutom prigovoru nedostatka pokrića koji je Rato Runjevac, kao hipotekarni povjerilac u ovom predmetu, istakao podneskom od 22. decembra 2017. godine. Po ocjeni Okružnog suda, ovaj žalbeni navod nije osnovan jer iz liste nepokretnosti broj 515/6 Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Čajniče od 20. novembra 2017. godine ne proizilazi da advokat Rato Runjevac, kao hipotekarni povjerilac, po redu prvenstva na namirenje iz prodajne cijene, dolazi ispred tražioca izvršenja. Takođe iz spisa prvostepenog suda ne proizilazi da je Rato Runjevac nosilac prava preče kupovine iz člana 83. ZIP-a, kako se legitimiše žalbom, pa da bi zbog te činjenice ročište za prodaju bilo vođeno na način suprotan odredbi člana 90. ZIP-a.

7. Nadalje, žalbom se ističe da je prvostepeni sud povrijedio pravila postupka jer apelantici (izvršeniku) nije dao mogućnost da se izjasni na nalaz i mišljenje vještaka, jer je ne čekajući protek roka od osam dana, koliko je ostavio za izjašnjenje o nalazima i mišljenjima vještaka, zakazao ročište za prodaju nepokretnosti. Ovi navodi nisu osnovani jer sud ne donosi rješenje o utvrđivanju vrijednosti, već vrijednost utvrđuje zaključkom o prodaji, a protiv toga zaključka, kao ni protiv zaključka o načinu utvrđivanja vrijednosti, nije dozvoljen pravni lijek, tako da stranke, kao ni druga lica koja se namiruju u izvršnom postupku, praktično ne uživaju zaštitu ukoliko smatraju da vrijednost nepokretnosti nije pravilno utvrđena. Žalbom se ističe da je rješenjem pogrešno određeno da se brišu sva prava trećih lica u skladu sa zakonom jer je to u suprotnosti sa odredbama člana 74. stav 2. ZIP-a i člana 75. istog zakona. U konkretnom slučaju, kako to proizilazi iz podataka javne evidencije na predmetnoj nepokretnosti, radi se samo o brisanju založnih prava upisanih na prodatoj nepokretnosti, a ta je prava sud dužan po službenoj dužnosti naložiti da se brišu u javnoj evidenciji (član 74. stav 2. ZIP-a).

8. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere „tako što će se Osnovnom sudu (u Foči), RUGIP-u RS-PS Čajniče i kupcu Opštini Čajniče naložiti zabranu bilo kakvih aktivnosti na predmetnoj nekretnini u cilju održavanja postojećeg stanja do odluke suda o dopustivosti i meritumu“.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U odluci broj AP-1664/16 od 25. maja 2016. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je podsjetio da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga je ocijenjeno da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. S tim u vezi je zaključeno da je apelantica svoj zahtjev za donošenje privremene mjere u suštini zasnovala na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, što u okolnostima konkretnog slučaja ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo postupanje nadležnog suda po odluci koja je pravosnažna i izvršna.

12. Imajući u vidu prethodno iznesene stavove u kontekstu navoda iz zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelantica osim navoda koji se tiču merituma spora, a koje Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost određivanja privremene mjere. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan jer u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-7709/18 (B. T.) | Sudska praksa | Aktio