Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7733/18 (M. P. i M. P.)
Odluka donesena 13. 02. 2019.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7733/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 02. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. februara 2019. godine, u predmetu broj AP-7733/18, rješavajući apelaciju Milovana Papića i Marka Papića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Papića i Marka Papića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 023474 18 Kž od 16. oktobra 2018. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milovan Papić i Marko Papić iz Čečave (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Rade Savić advokat iz Doboja, podnijeli su 25. decembra 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 023474 18 Kž od 16. oktobra 2018. godine.
2. Osnovni sud u Tesliću je presudom broj 87 0 K 023474 17 K od 26. februara 2018. godine, oglasio apelante krivim što su došli do porodične kuće u vlasništvu Vlade Papića, te bacali kamenje na njegovu kuću i pomoćnu zgardu na kući, te mu tako pričinili materijalnu štetu u iznosu od 1.700,00 KM. Time su učinilo krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. u vezi sa članom 23. Krivićnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/17 od 13. jula 2017. godine), pa im je sud na osnovu istog zakonskog propisa, te članova 35., 36. i 37. istog zakona, izrekao novčanu kaznu u iznosu od po 300,00 KM, koju su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti ove presude. Presudom Okružnog suda u Doboju broj 87 0 K 023474 18 Kž od 16. oktobra 2018. godine, žalbe Okružnog javnog tužioca i branioca optuženih su odbijene kao neosnovane i potvrđena je presuda prvostepenog suda.
3. Apelanti su naveli da su protiv presude Okružnog suda u Doboju podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojem nije odlučeno.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) konvencije i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;
6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnim slučajevima postupci o predmetima apelacija su, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka (zahtjev za zaštitu zakonitosti) od strane apelanata, u toku, a apelanti nisu obavijestili Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
8. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 53/12, 91/17 i 66/18). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravnosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka.
9. Zbog toga su u konkretnim slučajevima, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluka o zahtjevima za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojoj su, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević